Novinar

Vedrana Rudan: Dan Republike

Danas je Dan Republike. Umlaćena je pred dvadeset godina. Još nismo dobili odgovor zašto. Neki tvrde da se Amerima i Zapadu više nije isplatilo plaćati umjetno stvorenu tvorevinu koja je bila tampon zona između Sovjetskog saveza i Zapada.

JajceJugoslavija je, po njima, bila zemlja u kojoj se ništa nije radilo ali se odlično živjelo od kredita koje je Tito dobivao sa svih strana. Podržavali su ga i Ameri i Evropljani i nesvrstani koje je izmislio. Naši su pomorci tada govorili kako ne postoji luka u kojoj radnici koji su nosili vreće nisu čuli za Tita.

 Kad bi naš pomorac u dalekoj zemlji ušao u krčmu i rekao odakle je odmah bi ga gazda častio i kroz suze raznježen jecao:”Tito, Tito.” Tito je, naravno, bio i najveća ljubav svih naroda i narodnosti bivše nam domovine. Gajenje bratstva i jedinstva bilo je obavezno, nacionalnost je bila nebitna, Goli otok se rijetko spominjao, križni put još rjeđe.

 A onda je, nakon Titove smrti, JNA pod komandom srpskih generala i Miloševića luđaka na pravdi boga podivljala i sve je otišlo u prah i pepeo. Mnogi teoretičari imaju jasan odgovor zašto. Zato jer su Srbi odvajkada četnici ali im Tito nije dao da se razmašu.

 Drugi tvrde da bi sve bilo drugačije da Hrvatima ustaštvo nije u genima. Treći veliju da se normalan raspad i nije mogao očekivati na divljem Balkanu. Kad je nama divljacima umro tata nitko nas više nije mogao držati na lancu. Što je istina? Zašto više nema Jugoslavije?

 Ne znam. Nisam povjesničarka, obična sam građanka koju su rat i zvjerstva zatekli nespremnu da ih najprije shvati, a zatim prihvati. Što nikad nisam i neću prihvatiti? Kolektivnu odgovornost. Za sve ono što su neke zvijeri učinile, primjerice, u Vukovaru i Srebrenici, ne krivim “Srbe”. Ne vjerujem da “Srbi” postoje.

 Za sve ono što su “moji zločinci” napravili ne krivim “Hrvate”. Ni oni ne postoje. Postoje samo ljudi poput Srba, Hrvata, Francuza, Talijana, Libijaca, Amerikanaca, Izraelaca, Mađara, Nijemaca koji uvijek čine ono što im gazda kaže. Tko su bile i ostale “gazde” u jugoslavenskoj priči tko zna kad ćemo doznati.

 Mnogi već danas naslućuju istinu, svjetskim silama je na našim prostorima bio potreban rat, ne više Jugoslavija. Ako nama malima i nije jasno zašto smo svoju zemlju udavili u krvi po rezultatima rata možemo naslutiti autore. Na našim bivšim prostorima cvjetaju strane banke, ogromni dijelovi zemlje pretvoreni su u NATO baze, sve što je bilo vrijedno oteše nam razbojnici svih boja. Nismo bez plana nestali sa zemaljske karte svijeta.

 Ne žalim za Jugoslavijom jer nikad nisam čitave narode doživljavala svojom “braćom” kao što ih ni danas ne doživljavam “zločincima”. Ali mi teško pada što nam netko uporno prodaje tezu da mi bivši Jugoslaveni nismo bili obični ljudi, ljudi poput Švicaraca ili Kineza, nego krvoločne, balkanske zvijeri koje su jedva dočekale svoju priliku.

 Da moja teza drži vodu, nažalost, ima previše dokaza. Koliko je malo trebalo Libiji da se pretvori u Jugoslaviju? Koliko će malo trebati Evropi da se raspadne na tisuću krvavih komadića? Koliko je malo trebalo da Ameri shvate da ne žive u zemlji Dembeliji i da bi ovakvu Ameriku trebalo razoriti?

 S velikim grčem u želucu svih sam se proteklih dvadeset godina znala prisjetiti zemlje koje nema. Danas, ovih dana, mnogo lakše dišem. Evropa će postati Jugoslavija, Amerika će postati Jugoslavija, Britanija gori, Afrika je spaljena, Bliski istok, Daleki istok…Jugoslavija do Jugoslavije.

 Ne ide nam u nogometu, ne ide nam u gospodarstvu, ne ide nam ni u čemu, ali, mora nam se priznati, mi bivši Jugoslaveni prvi smo krajem prošlog stoljeća na području “civiliziranog svijeta” opako krenuli ognjem i mačem na sve ljudsko u čovjeku ako u čovjeku uopće postoji  ljudsko koje dobri ljudi drže ljudskim.

Nema ništa ljudsko ni u kojem ljudskom biću ali nama ljudima sa ovih prostora nitko ne može oduzeti pravo na istinu koja je sve očitija: baš smo mi učinili prvi korak koji će uništiti Evropu, Jugoslaviju dvadeset i prvog vijeka.

 Pokojna Jugoslavijo, danas ti je rođendan. Ne tuguj, nisi zaboravljena, življa si nego ikad, milijuni leševa diljem svijeta slave tvoj put i tvoju smrt. I poslije Jugoslavije Jugoslavija. Tko to može platit?

Preneseno sa bloga www.rudan.info
Ukoliko preuzimate materijale sa našeg portala, od Vas zahtijevamo jedino da uz njih postavite link sa našeg sajta, te da imenujete autora. Nikakve druge posebne dozvole nisu potrebne, jer nam je cilj da sve naše studente - saradnike popularizujemo što je moguće više. @Sva prava pridržana

Login or Register

Facebook user?

You can use your Facebook account to sign into our site.

Log in with Facebook

LOG IN

Register

User Registration
or Cancel