Pariz Woodyja Allena

Piše: Sead Vegara

Woody Allen obično za glavnog glumca u svojim filmovima uzima nekoga ko bi najbolje mogao da portretira njega samog jer junaci svih njegovih filmova u biti predstavljaju samog Allena.

Midnight in Paris

Ponoć u Parizu, r. Woody Allen, gl. Owen Wilson, Rachel McAdams, Marion Cotillard, Adrien Brody, 2011.

Woody Allen obično za glavnog glumca u svojim filmovima uzima nekoga ko bi najbolje mogao da portretira njega samog jer junaci svih njegovih filmova u biti predstavljaju samog Allena. Takav slučaj je i sa filmom ”Midnight in Paris” u kojem glavni protagonista Gil (Owen Willson), uspješni holivudski scenarista lako zaboravljivih filmova, u Parizu sa budućom ženom Inez (Rachel McAdams) i njenim roditeljima, pokušava da dovrši svoj roman.

Film počinje kao prelijepa razglednica Pariza, njegovih ulica, parkova, bistroa, Montmartrea, Eiffelovog tornja, Louvrea… jednog sunčanog, a zatim kišnog dana i noću kada zablješti cijeli grad, a praćeno instrumentalom ”Si tu vois ma mère” saksofoniste Sidneyja Becheta.

Allen je odlučio da radnju svojih filmova iz New Yorka i Manhattana premjesti u evropske metropole počevši sa Londonom (”Match Point”), Barcelonom (”Vicky Christina Barcelona”) i naposljetku Parizom sa ”Midnight in Paris” (radnja sljedećeg filma će biti smještena u Rimu). To je učinio, zlobnici bi rekli, zbog toga što više niko u Americi i Hollywoodu ne vidi profit u njegovim filmovima (producentima je samo to bitno i ništa više) ni načinu na koji on postavlja priču i kako tretira karaktere.

Gil kao holivudski scenarista zarađuje dobre novce od tog posla, ali želi sve to napustiti, preseliti se u Pariz i posvetiti pisanju. Njegova vjerenica Inez, kao i njeni roditelji, baš i nisu oduševljeni tom idejom. Igrom slučaja će sresti Inezin ljubavni interes iz mlađih dana, sveznajućeg i za Gila iritirajućeg Paula (Michaele Sheen) sa djevojkom Carol (Nina Arianda) koji će ih provesti kroz znamenitosti Pariza. Već pri drugom susretu Gil će ih uspjeti izbjeći, odbijajući poziv na ples, i odlučno krenuti ulicama Pariza sam. Naravno, izgubit će se, ali to uopšte neće biti pogubno za njega jer će doživjeti Pariz iz, za njega, najboljih dana.

Ne želeći da vam otkrijem, i time pokvarim gledanje filma, kako je Gil doživio Pariz u svojoj ponoćnoj šetnji, će mi predstavljati veoma težak zadatak s obzirom da se te ponoćne šetnje ponavljaju i da na njima uspijeva da dobije upute i inspiraciju za svoj roman od svih onih ljudi koji su mu bili uzori čitavog života. Ne smijem zaboraviti ni nadahnuće na koje ga je potakla muza nekih od tih velikih ličnosti koje je upoznao.

”Zna se da se u prošlosti ne živi, već se o njoj pjeva”, kako je rekao Aleksa Šantić, dok je Meša Selimović u ”Tvrđavi” napisao da će ljudi uvijek gledati na prošla vremena kao bolja vremena.

Allen je uspio da predstavi Gilovu romantičarsku verziju Pariza iz dvadesetih godina prošlog stoljeća i uplete je sa modernom verzijom koja je za njega i sada romantičarska samo bez njegovih umjetničkih uzora. Slika realnosti –buduća žena koja ga očigledno vara, njeni roditelji koji, posebno Inezin otac, sumnjaju u njega i njegove ponoćne šetnje za koje on tvrdi da ga inspirišu i motivišu. Svako veče, kada sat na katedrali otkuca ponoć, slika realnosti  ustupa mjesto fantaziji u kojoj Gil ulazi u stari Peugeot i s početka začuđujuće, tek na zabavi kada se domaćini predstave i kasnije kada ga upoznaju sa mladim američkim piscem koji mu obeća da će njegov rukopis odnijeti na čitanje svojoj mentorici, Gil je izvan sebe.

Sada, nakon što sam približno ukazao na radnju filma, ne želeći opet da spominjem imena domaćina, pisca, muze, mentorice i svih ostalih likova koje će Gil susresti u čaroliji koja suprotno onoj Pepeljuginoj počinje nakon što sat otkuca ponoć, ne mogu a da ne odolim isticanju jednog od likova sa kojim se Gil sreće. Način na koji ga Allen uvodi u kadar preko štapa kojim pokazuje na Gila je poput samog čovjeka koji drži štap –genijalan. Njegovo ime je Salvador Dali, a glumac koji ga portretira je izvrsni Adrien Brody u interpretaciji zbog koje ćete se smijati do suza (desnom rukom udara srce i odmahuje izgovarajući ”Da – li”).

Woody Allen je kao i uvijek do sada okupio glumačku elitu, ali ne elitu u onom smislu kako je to izgledalo u njegovom prošlom filmu ”You We’ll Meet A Tall Dark Stranger”, nego karakterne glumce i zvijezde (neosporivo je da su Willson i McAdams holivudske zvijezde, dok su Brody, Marion Cotillard kao muza, Kathy Bates kao mentorica također zvijezde, ali i karakterni glumci, kao i Corey Stoll koji portretira mladog američkog pisca te Tom Hiddleston i Allison Pill kao domaćini, od kojih Hiddleston također portretira poznatog američkog pisca).

”Midnight in Paris” predstavlja Allenov najromantičniji, a vizuelno (snimatelj Darius Khondji) i produkciono (produkcijski dizajner Anne Seibel) savršeniji od skorije snimljenih filmova. Film djeluje poput lirsko oblikovane priče, romantičnog, kreativnog, ispunjavajućeg i idealizirajućeg pogleda jednog artiste na umjetničku eru.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s