Piše: Aleksandra Kuljanin

Koliko vegana ste upoznali u svom životu? Znate li šta je veganstvo? Na naša pitanja o veganskom načinu ishrane odgovorila nam je simpatična studentica iz Sarajeva, koja je već neko vrijeme veganka.

1. Šta je veganstvo? Koja je razlika između veganstva i vegeterijanstva?

Veganstvo je potpuno odricanje od proizvoda životinjskog porijekla. Postoji mnogo motiva za prelazak na vegetarijanstvo i veganstvo – zdravlje, etika, ekologija… Da ne bismo previše zakomplikovali stvar, sada ću govoriti većinom o etičkim veganima i vegetarijancima. Vegetarijanci ne jedu meso i izbjegavaju proizvode za čije stvaranje je prouzrokovana smrt životinje. Na primjer, želatina se dobija iz kostiju i kože životinja, pa nije vegetarijanska. S druge strane, kasein je mliječni protein i, bar teoretski, može se dobiti bez ubijanja životinje. Zbog toga ga vegatarijanci konzumiraju, ali vegani ne. Vegani ne konzumiraju meso, jaja, med, mlijeko i mliječne proizvode. Prema mom shvatanju situacije, vegetarijanci (ako su to iz etičkih razloga) su ljudi koji ne žele da životinje umiru zbog njih; dok veganci ne žele da se životinje pate.

2. Zašto si se ti odlučila da budeš vegan?

Mislim da nisam toliko važna da neko mora umrijeti kad god sam gladna. Mama mi je pričala da sam kao dijete jednom plačući istrčala iz mesnice i rekla: „Toliko je životinja tamo! Toliko djece će biti sama kad dođu kući!“ Da sam znala da nisu samo roditelji u frižiderima, nego i djeca, vjerovatno bih već sa pet godina prestala da ih jedem. Već kao dijete sam bila svjesna da je meso ubistvo, ali svi su ga jeli, pa sam mislila da moramo to raditi da bismo preživjeli. U toj zabludi sam živjela godinama. Jednog dana sam sjedila u tramvaju i, bez ikakvog povoda, zapitala se „Šta hoće Greenpeace i PETA?“ Došla sam kući, guglirala ih i shvatila da su ljudi u pravu. Od tada još više čuvam i prirodu i životinje. Naravno, što sam se više informisala o situaciji, postala sam „ekstremnija“, pa sam kasnije prešla u malo žešće organizacije kao Earth First. Kada bi klaonice imale staklene zidove, svi bi bili vegetarijanci. Mislim da većina ‘mesojeda’ nikada ne bi bila u stanju sama zaklati životinju, a plaćaju drugima da to rade.

3. Prije si jela meso. Kako si se odvikla od životinjskih proizvoda?

I ne sjećam se, jer je zaista bilo lagano. Ključna riječ je „odvići se“, a navika se pobijedi veoma lako ako je motivacija prava. Prije sam jela sirove, nepečene viršle – bila sam žestoki mesožder. Prema tome, ako sam ja uspjela odreći se mesa, može svako. Jedna velika odluka (prestati jesti meso/mlijeko/jaja) je zapravo skup malih odluka. Na primjer, kada dođem kući gladna, jednostavno pojedem krompirušu umjesto salame. Trik je u tome da, bar na početku veganstva i vegetarijanstva, uvijek bude dostupna alternativa. Na taj način nisam dolazila u iskušenje da odustanem. Organizam mi se vrlo brzo prilagodio, i ne moram više brinuti o ponovnom prelasku na „tamnu stranu sile.“ Prelazak u vegetarijance je stvarno bio najbolje i najlakše što sam ikad uradila u životu. Zapravo, nisam ni morala nešto uraditi, već samo prestati raditi. Idealno za ljenčine! 🙂 Prestati jesti meso mi je bilo lakše nego, primjera radi, napraviti copy/paste seminarski ili otići do pekare ujutro. Veganstvo je već malo teže, ali nije ni to kraj svijeta. Neveganski proizvodi vrebaju na svakom ćošku i mislim da sam pročitala stotine sadržaja na kutijama.

4. Šta jedeš?

Sve, ali veganske verzije, kao što vidite na slici.

5. Šta najviše voliš da jedeš?

Palačinkeee! Napravim ih po običnom receptu, ali sa sojinim mlijekom i bez jaja. To mi je najdraže jelo otkad znam za sebe, jedem ga svaki dan još od djetinjstva i nikad mi ne dosadi. Kad se samo sjetim koliko sam jaja nepotrebno potrošila svih tih godina! Jaja imaju različite funkcije u receptima – sve od povezivanja tijesta, do djelovanja kao kvasac, pa je važno shvatiti zašto recept traži jaja, kako bismo ih znali zamijeniti. Zamjena može biti sve od tofua, preko banane, do praška za pecivo. U palačincima ih samo izostavim. Bila sam zabrinuta da će biti neukusno kada sam prvi put „veganizirala“ stari recept za palačinke. Međutim, sojino mlijeko ih čini još ukusnijima. Pogotovo ako je s okusom vanilije! Sojino mlijeko mi je zgadilo život kada sam ga prvi put popila, ali nakon nekog vremena, kada sam odlučila preći u vegane, ponovo sam probala i bilo je sasvim ok. Slično se desi i sa drugim vrstama hrane, jer se organizam prilagodi novom načinu života. Zbog toga je moja ishrana sada raznolika i puno šira nego ranije.

6. Da li imaš zdravstvenih problema zbog svog načina ishrane?

Nemam, zdravlje mi se čak i poboljšalo! Mnogo ljudi primijeti da nakon nekoliko sedmica nejedenja životinjskih proizvoda sve ide nabolje. Zbog toga se milioni ljudi iz zdravstvenih razloga odlučuju za veganstvo. Na Zapadu doktori čak propisuju veganstvo pacijentima kao lijek. Meni je osnovna motivacija zdravlje životinja. Nažalost, ljudi ne shvataju vegane, i svaki najmanji zdravstveni problem pripisuju veganstvu. Ako sam prehlađena, umorna ili bilo šta drugo, svi misle da je zbog toga.

7. Uvriježeno je mišljenje da u proizvodima životinjskog porijekla ima najviše bjelančevina. Kako nadoknađuješ nedostatak istih?

Nema potrebe da nadoknadim nedostatak bjelančevina, jer ga nemam. Priča o proteinima i vegetarijancima/veganima je mit. Mnogo ljudi (i mesoždera i biljojeda) ima nedostatak vitamina, kalcijuma, željeza… A da li si ikad srela nekog sa nedostatkom proteina? Većina ljudi čak unosi više nego što bi trebalo! Bjelančevina ima u svemu – vjerovatno bih unijela određenu količinu u organizam čak i kada bih polizala zid ili pojela komad drveta. Pjena na vrhu pive je sâma bjelančevina. Prema tome, ako proteina ima u pivi, ima i u studentima! Jedino što bi veganima i vegetarijancima moglo nedostajati je vitamin B12, jer ne dolazi ni od životinja, ni od biljaka, već od bakterija. Mnogi proizvodi su obogaćeni ovim vitaminom, a preporučena dnevna količina B12 vitamina je samo 2-3 mikrograma. Zbog toga, zdjela čokoladnih pahuljica sa sojinim mlijekom već je dovoljna da se pobrine za B12.

8. Koliko vegana u Sarajevu poznaješ?

Dvije, obje se zovu Maida. Tužna je naša sudbina. Što se tiče vegetarijanaca, znam one koje sam lično konvertirala i još tri. Kao i sve ostalo, situacija je bolja sve što se više udaljimo od BiH. Naprimjer, u Njemačkoj su 11% stanovništva vegetarijanci i njima je to najnormalnija stvar. Kod nas, ako vidiš da neko kupuje vegansku paštetu, odmah osjećaš potrebu da preskočiš pola supermarketa i odeš popričati sa srodnom dušom.

9. Postoji li restoran u Sarajevu sa posebnim veganskim jelovnikom?

Jedini vegetarijanski restoran u čitavoj državi je Vegehana, a imaju i vegansku ponudu. Nažalost, cijene nisu za studente, pa relativno rijetko idem tamo, iako je hrana vrlo ukusna.

10. Rekla si mi da bi voljela da što više ljudi u BiH postanu vegani. Zašto?

Razlozi za prelazak na veganstvo mogu se svrstati u nekoliko kategorija: etički, zdravstveni, ljudska prava, zaštita prirode… Što se tiče razloga koji spadaju u zaštitu prirode, prema izvještaju UN-a o klimatskim promjenama i globalnom zagrijavanju, mesna industrija je najveći zagađivač naše planete i daje najveći doprinos globalnom zagrijavanju. Mesna industrija je 40% štetnija od svih auta, svih aviona, brodova i ostalih zagađivača ZAJEDNO! Zbog ogromne količine vode koju mesna industrija rasipa, vegan koji odvrne česmu i pusti je da teče godinu dana, na kraju godine ipak je potrošio manje vode od nekog ko jede meso. Postoji preko 150 milijardi razloga za veganstvo. To je broj životinja koje industrije mesa, mlijeka i jaja ubiju godišnje, jer vrijednost njihovog života mjere u kilama i profitu.