Može li moj tekst biti sveti?

Piše: Anes Osmić

U uskom književnoteorijskom normativu, tekst atribuiran kao sveti, tekst je kao i svaki drugi. No, nisu iste interpretacije teksta i Svetog teksta. S atributom sveti, jedna vrsta teksta kao da dobija određenu zaštitu / protekciju. Zašto? Zašto je jedan tekst sveti, a drugi samo tekst? Šta je to sveto u Kur'anu, Bibliji, Tori, Talmudu, Tanakhu? Tekst ili nešto drugo? Zašto su interpretacije Svetih tekstova sve, samo ponajmanje svete? Da li su Svete knjige samo svetinje? Uostalom, zašto ljudi vjeruju u jedan tekst, drugi negiraju, a treći vrijeđaju? Da li je tumačenje Svetog teksta neodvojivo od sveti? Te na kraju krajeva, mogu li ja kao Pisac napisati neki tekst, pa da on bude sveti?

Općepoznato je da svaka ideja, teza, stav, pa i sama religija iziskuje određenu argumentaciju i potvrdu izrečenoga / napisanog. Kao svoju argumentaciju, religija uzima tekst. Tako je Sveti tekst, tekst samopotvrde predočenog u Svetim knjigama. Vjerovanje nema konkretne potvrde, niti naučnih dokaza o istinitosti, vjerodostojnosti i utemeljenosti. Ljudi, naprosto vjeruju. Pri tome, ostaje činjenica da svaka od religija svoje stavove propagira kroz tekst kao određeni vid argumentacije. Sveti tekst, jedino je čulno dostupno, te kao takvo argument broj jedan svake religije. Treba li mi tekst, pa nazovimo ga i svetim da budem vjernik? Da li nas Svete knjige čine vjernicima? Ili?

Nakon što sam analizirao određene književnoteorijske odlike Svetih tekstova, odlučio sam napisati Lažni (sveti) tekst, te sprovesti anketu. Književnoteorijske karakteristike Svetih tekstova poslužile su mi za kreiranje Lažnog. Postale su moje glavno oruđe, sredstvo i način oblikovanja. Stotinu i pedeset ispitanika različite starosne dobi, religijskih pogleda, sredine življenja, odgovorilo je na sljedećih osam pitanja:

1. Da li ste religiozni?

a) da b) ne c) nastojim biti d) ne zanima me religija

2. Ako da, koliko poznajete Sveti tekst Vaše religije?

a) dobro b) slabo c) nastojim poznavati d) nisam religiozan

3. Sveti tekst za Vas je?

a) prije svega sveti b) tekst kao i bilo koji drugi c) izmišljotina d) ne zanima me

4. 4.12. „I ne recite, pobjeći ću!“ 4.13. „Zar su stanovnici Sodome i Gomore ustuknuli pred srdžbom Njegovom?“ 4.14. „Uistinu niste ništa više doli izgubljene ovce, jer On vidi ono što krijete i kada to od samih sebe tajite!“ 4.15.“Tajna Njemu nije isto što i tebi, grešniče.“ 4.16. I, zapamti, niste ovdje da se skrivate! Samo srca iskrena, srca su robova Njegovih.“ – Navedeni odlomak je iz:

a) Biblije b) Kur'ana c) može biti bilo koji Sveti tekst d) nije Sveti tekst

5. Ako ste na prethodno pitanje odgovorili da je Sveti tekst, zbog čega ste to uradili?

a) sigurno poznajem taj dio b) stila, odabira riječi, motiva (On, Sodoma i Gomora, srca iskrena, izgubljena ovca) c) nisam siguran d) nije Sveti tekst

6. „Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“ Navedeni odlomak je iz:

a) Biblije b) Kur'ana c) može biti bilo koji Sveti tekst d) nije Sveti tekst

7. Ako ste na prethodno pitanje odgovorili da je Sveti tekst, zbog čega ste to uradili?

a) sigurno poznajem taj dio b) stila, odabira riječi, motiva (Allah, On, šejtan, Džehennem) c) nisam siguran d) nije Sveti tekst

8. Sami stil (bilo koja književna i jezička odlika) u Svetom tekstu:
a) ima važnu ulogu b) nema važnu ulogu c) manje je bitan d) nebitan je
 
1Rezultati ankete: Kao što rezultati prvog pitanja pokazuju, u većini (prema ostalim glasovima) odgovarali su religiozni ljudi (47%). Religiocentričnost ovog prostora natjerala me je da se potrudim anketirati ljude različitih uvjerenja, što nimalo nije jednostavan zadatak za prostor, gdje je „sve ostalo“ pomalo skandalozno. Ostaje zanimljiva opcija pod c – „nastojim biti“ (31%). „Vjernici u pokušaju“ – kada bih stereotipizirao i banalizirao vjerovanje ovdašnjeg prostora, možda bih baš tako mnoge nazvao. Ali ko sam ja da sudim, pogotovo u vjeru diram. Ni slučajno! 18% ispitanika nije religiozno, dok 4% religija, uopće, ne zanima, što potvrđuje stav o religiocentričnosti ovdašnjeg prostora.
Drugo pitanje postavio sam s ciljem provjere da li se, zaista, poznaje Sveti tekst. Prethodne ankete već su poljuljale, ako ne i uništile iluzorni stav ili zahtjev da vjernik poznaje Sveti tekst. U našem slučaju to je samo još jedno u nizu „trebalo bi“. 

2

Naravno, niko i ne očekuje poznavanje napamet svega zapisanog, ali neko ko čita / uči dijelove Svetog teksta svaki dan (mnogi religijski obredi to zahtjevaju), trebao bi steći određeni „osjećaj“ ili makar „moć prosuđivanja“ da zna toliko da li je nešto Sveti tekst ili ne. Od 47% vjernika ove ankete, njih 44% nastoji poznavati Sveti tekst svoje religije. 37% dobro poznaje Sveti tekst, što je relativno velika brojka. Slabo poznaje 11%, a 8% ističe da nije religiozno.
Treće pitanje postavio sam želeći saznati kako ispitanici, unatoč svojim (a)religijskim uvjerenjima doživljavaju Sveti tekstu. Kao što sam i očekivao, prije svega kao Sveti tekst (82%, dok je njih 47% religiozno), zatim tekst kao i svaki drugi (17%), a tek 5% Sveti tekst smatra izmišljotinom. Da nisam s ovih prostora rezultati prva tri pitanja već bi izazvala strah ili sumnju da plan „lažiranja“ / „podvaljivanja“ neće proći tako olahko. 3
Dolazimo do četvrtog pitanje koje bi bilo moj Lažni tekst. 4.12. „I ne recite, pobjeći ću!“ 4.13. „Zar su stanovnici Sodome i Gomore ustuknuli pred srdžbom Njegovom?“ 4.14. „Uistinu niste ništa više doli izgubljene ovce, jer On vidi ono što krijete i kada to od samih sebe tajite!“ 4.15.“Tajna Njemu nije isto što i tebi, grešniče.“ 4.16. I, zapamti, niste ovdje da se skrivate! Samo srca iskrena, srca su robova Njegovih.“ Kao što se da primijetiti, u kreiranju Lažnog teksta svim stilskim sredstvima aludirao sam, da ne kažem navijao za biblijski tekst. Sodoma i Gomora, izgubljena ovca, srca iskrena – karakteristični su biblijski frazemi, izuzetno upečatljivi i ilustrirajući do te mjere, da ih koristimo i u svakodnevnici. Nastojao sam i vizuelno obilježiti dijelove teksta na biblijski način. Želio sam Lažni tekst „prodati“ kao biblijski. No, većinski odgovor na ovo pitanje – 37% jeste da je ovo kur'anski tekst. 73% ispitanika, od kojih je, podsjetimo, samo 47% religioznih, studentsku pisariju proglasili su svojim Svetim tekstom. I više nego zanimljiva situacija. 36% ispitanika u lažnom, izmišljenom, nepostojećem tekstu prepoznala je biblijski, a 37% kur'anski Sveti tekst. 19% nije bilo sigurno koji bi ovo bio Sveti tekst, pa su rekli da može biti bilo koji. 92% ispitanika studentsku pisariju proglašava Svetim tekstom. Samo njih 8% prepoznaje činjenicu da ovo nije Sveti tekst.
4
Zašto moj tekst ne može biti bilo koji Sveti tekst? Sveti tekst, izuzetna jezička tvorevina forsira određene sintagmatske odnose, okamenjene fraze i izraze, specifične jezičke kombinacije i strukture, strogo zadate forme koje namjenski nisam „(zlo)upotrijebio“ (osim Sodome i Gomore, izgubljene ovce, ali to koristimo i u svakodnevnici). Nadalje, moj Lažni tekst ne sadrži arhaizirani govor, nema upotrebe imperfektivnih glagola, ustaljenih stilskih izražajnih sredstava, uzročno-posljedičnog slijeda zbivanja, nepromjenjivog fabulativnog toka, imenovanja, toponimiziranja, oblaganja imenice Bog pridjevima, nizanje pridjeva, gramatičkih figura, semantičke povezanosti, invokacije, itd. Svetom tekstu nije poznata upotreba glagola poput – ustuknuti. Kao čitalac se i možete zbuniti, ali kao vjernik i ne baš. I to ne baš ovoliko.
Zašto ovo ne može biti biblijski tekst? Osim što je ritmično-melodijski nakaradan, namjenski je sazdan od tipično nebiblijski jezičkog materijala. Biblijski tekst rijetko koristi zamjeničku upotrebu imenice Bog. U Starom zavjetu, najčešći je sintagmatski odnos – Bog, Jahve. Nadalje, rijetki su paralelizmi, ponavljanja, uzročno-posljedični slijed, karakteristična stilska izražajna sredstva (alegorija, personifikacija, hiperbola) što su sve karakteristike Svetog teksta.
Zašto ovo pak ne bi bio kur'anski tekst? Jedina kur'anska karakteristika koju mogu, neovisno od toga što sam kreirao ovaj dio lažnog teksta, prepoznati jeste zamjenički oblik imenice Bog s Njime, te dvije riječi tipično repertoarske; grešnik i rob. Ali opet i grešnik i rob, nisu u vlasništvu kur'anskog teksta, jer su se brojni Sveti tekstovi okoristili ovim jezičkim materijalom
Na kraju krajeva, jezik je dostupan svima. Može se koristiti na razne načine i u različite svrhe, što potvrđuje i moj rad. Osim toga, rezultati ankete potvrđuju da jezik i stil imaju, itekakvu, moć. Nepobitno je iz ankete iščitati kolektivizaciju svijesti, te praksu čitanje kako nekome odgovara, a ne onog zapisanog. Nažalost, Sveti tekst u najmanjem broju slučajeva se čita. Na pravi način. Sve rjeđa su ispravna čitanja čak i vjernika, pa i obazrivog čitaoca. Sveti tekst, kao takav odavno je izgubio svoju svetost. Sveto je opet prešlo u profano. Ljudi su ga učinili takvim. Tekst određene religije puškarnica je pogrešnih ideala i vrijednosti. Većinske interpretacije su ispolitizirane, stranački i ideološki orijentirane, do te mjere da često prerastaju u govore diskriminacije i mržnje. Sve ovo potvrđuje sprovedena anketa. Odnosno, činjenica da je 92% zrelih, odraslih ljudi piskaranje proglasilo svetinjom. Sveti tekst, definitivno, treba spašavati.
Općepoznato je da ljudi zaključuju po inerciji, asocijaciji, osjećaju. Na prvu loptu. Pri tome rijetko koriste znanje i iskustvo koje posjeduju. Takva je reakcija i ovih 92% ljudi. Osim što su potvrdili da ne poznaju Sveti tekst, još jedanput su dopustili sebi da budu prevareni. Neznanje je ono što sprečava sve puteve do istine.6777

Sveti tekst je unakažen. Odavno je prestao propagirati ideje mira, suživota, tolerancije, što vjerujem da 80% svakog Svetog teksta i čini. 92% ljudi još jedanput je potvrdilo da je Sveti tekst prije svega, još jedna u nizu razlika, bedem, te nepremostiva prepreka. Napomenimo, nijednog trenutka od anketiranih nije traženo da napišu neki dio Svetog teksta, da ne govorim da znaju nešto napamet. Treba li su samo prepoznati. I jesu, ali kao i obično – pogrešno. Ovakvo neznanje, definitivno, pripisao bih kolektivizaciji svijesti, procesu fukoovske „mentalne dresure“ koja se vrši u svim raspoloživim sredstvima vladajućih, jer ovdašnji muslimani / kršćani / pravoslavci „izdresirani“ su samo na retke Svetog teksta koji tvrdi da „one preko rijeke“ treba ubiti. Od te ideje ne ide se dalje. Naprosto, svaki dalji korak je ograničen, discipliniran, osakaćen. Tako je Sveti tekst, prije svega mjesto iznalaženja i pronalaženja razlika, mržnje, neprijateljske drugosti. Zbog tolike netrepeljivosti, doktrine, usađene mržnje, izgubili smo moć prosuđivanja. Ne poznajemo jedni druge i svijet oko sebe, kako, onda, prepoznati Sveti tekst. I zato će se uvijek moći naći neko ko će neosporno poljuljati mnoge društvene i kolektivne ideale, te loše postulirane vrijednosti.

Nadalje, dovoljno je spomenuti Bog, kazna, grijeh, pakao, da u ljudima odmah izazovemo straha. Dosadašnja religijska praksa pokazala se, između ostalog, i kao kultura straha. Ljudi se boje. Ne mogu „hladne glave“ misliti. Nisu u stanju da racionaliziraju. Stvorivši pogrešan mit o vjeri, institucionalizirajući religiju, prodavši i pogazivši njene ideale, svako od nas, iole vješt na jeziku u stanju je da napiše neki svoj lažni (sveti) tekst. No, nijednog trenutka ne smijemo zaboraviti da se u slučaju ovog seminarskog rada, radi o dijelu lažnog teksta, a ne cijeloj knjizi. Za knjigu je potrebno mnogo više vremena i ljudi. Ali, nažalost, neznanja imamo napretek. Toliko da ono uvijek popuni svaki propust i grešku. I s knjigom, vjerujem, bili bi slični rezultati. Ostaju nam još institucije koje bi stajale iza religije koju propagira moj Lažni (sveti) tekst. Dakle, trebaju mi još samo ljudi koji će proglasiti nešto svetim. Na današnjem vremenu i to bi se lahko izbiznismenilo. Trebalo bi još vremena, krvi, znoja i suza. I imamo novu religiju. Novu knjigu. Novu svetinju. Uvijek iste budale.
5
Zanimalo me je zbog čega se 72% ljudi odlučilo reći da je to Sveti tekst. Da li je u pitanju samo neznanje? 66% tvrdi zbog književnoteorijskih odlika; samog stila pisanja, odabira riječi, motiva, što je potvrdilo moć jezika koju Sveti tekst, itekako, vješto koristi. 14% ih sigurno, poznaje taj dio. To bi trebali biti vjernici, koji znaju svoj tekst. 12% ih se ogradilo nesigurnošću, a a 8% ponovilo da to nije Sveti tekst, te odbranili čast izuzetaka.
Šesto pitanje pokušava da spasi čast vjernika. Za preuzeti ajet iz Kur'ana (El-Bekare, 257) 97% njih tvrdi da je to Kur'an. I jeste. No, opet uvjeren sam da bi rezultati bili identični kao i na prethodno pitanje da sam lažirao i kur'anski tekst. Sigurno bi i ovdje bilo dovoljno spomenuti Allah, šejtan, Džehennem, Džennet, te još pokoju riječ o kazni, nagradi, progonu, veličanju, te bi vjernici, a i čitaoci opet propali kao Grčka.
Od 97% onih koji tvrde da je prethodni dio iz Kur'ana, njih 55% sigurno poznaje taj dio. Ponovimo, dio tih su i oni koji su za studentsku izmišljotinu rekli da je Kur'an. 42% opet je potvrdu potražilo u stilu, odabiru riječi, motivima. 3% ih nije sigurno, a 1% tvrdi da je to lažni tekst.
6
Na kraju, kakvu ulogu ima stil; bilo koja književna i jezička odlika u Svetom tekstu? Anketa je pokazala sljedeće: 80% vjeruje važnu, 6% nevažnu, 12% manje bitnu, a 2% stil je proglasilo nebitnim. Upravu je njih 80% kada kaže da stil ima važnu ulogu, ali nažalost, 2% ima još veće pravo. Koliko god se pojedinci (ne)vješto koristili stilom, jezikom i književnošću, presudnu ulogu u čitavoj priči ima ideologija. Pokazao sam da je stil, itekako, bitan, ali svetost na kraju krajeva dodjeljuje ideologija. Koliko god dobro „zapakovali“, vješto ukomponovali, sigurno ispisali riječi, ako ostanu na vječnoj cenzuri, margini, te bude proglašeno nedostupnim, lošim, bespotrebnim, sumnjivim, ostat će tek samo puka slova na papiru. Ništa više i ništa manje od dobro upakovanih riječi. No, ostajem i pri stavu da bez vješte upotrebe jezika, mnoge knjige bi, makar, od strane pojedinaca, željnih istine bivale dovedene pred istražni sud šačice onih koji se još uvijek usuđuju misliti. Savremena praksa to i pokazuje. Sveti tekst, pa i moj Lažni poseban je jezički svijet. No, koliko će on mijenjati Čovjeka i njegovu Sudbinu, zavisi od kako bi jedni rekli Njega, a drugi njih.
Sveti tekst, ideološki je zaštićena jezička tvorevina. Shodno tome, više je od samih riječi. Praksa pokazuje da je to način života, te smisao poimanja stvari. Svete knjige više su od same književnosti, svetosti, a za nekog pak samo su obični tekst. Poštujući svaki izbor, Svetom tekstu pristupio sam kao bilo kojem književnoumjetničkom djelu, te stilske odlike koje sam uočio pomogle su mi da napišem svoj Lažni (sveti) tekst.
7
Rezultati sprovedene ankete dokazali da moj tekst može biti sveti. 92% ispitanika proglasilo je moju jezičku tvorevinu svetom. Ostaje pitanje, dalje normiranosti Lažnog (svetog) teksta, te njegovog puta svetosti. Taj put je, svakako, nezvjestan. No, on za ovaj rad nije primoran. Nadalje, anketa je potvrdila da je tumačenje Svetog teksta neodvojivo od atributa sveti, jer je za 82% ispitanika (a samo njih 47% je religiozno) to prije svega Sveti tekst. Odabir riječi, stil, ton, ritam, ima malo ili nimalo uticaja na vjerovanje određenog čovjeka, jer većina pristupa Svetom tekstu s namjerom da vjeruje u to, a ne da samo čita. No, opet svetost je izgrađena u jeziku i kroz jezik. Religiocentričnost ovdašnjeg prostora potvrđuje da Sveti tekstovi imaju više fanova, nego čitalaca. Nažalost, rijetko se iskreno i pravilno čita Sveti tekst. Svete knjige treba spašavati. 70% ispitanika nastoji poznavati sveti tekst i nastoji biti vjernik. Možda im se nastojanje u ovoj anketi malo više omaklo. Sveti tekst je često sveden pod trebalo bi i nastojim, zbog toga se slabo poznaje. Možda da više čitamo, a manje vjerujemo (naslijepo i zdravo za gotovo) Sveti tekstovi bi i bili sveti.
Na kraju, i ova priča o Svetim tekstovima završava se dvoznačno. Jednu pouku će pronaći oni koji traže sigurnost, a sasvim drugu oni koji tragaju za istinom.
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s