Piše: Selma Asotić

Tekst je napisan nakon smrti Kim Jong-ila.

Sahrana je najprije trebala početi ujutro, ali onda je neočekivani nalet snijega prinudio organizatore da odgode ceremoniju za nekoliko sati. Uskoro je uslijedila mobilizacija građana koji su očistili snijeg sa ulica i omogućili nesmetan prolaz dugoj koloni vozila i vojnika. Na čelu kolone išla su pogrebna kola sa crnim lijesom na krovu.  Dok je procesija polako gmizala predviđenom tranšom, muziku pogrebnog orkestra zaglušili su jecaji hiljada ljudi.  Obučeni uglavnom u vojničke uniforme, svi su oni histerično plakali i izbezumljeno mahali rukama, padali ničice i prostirali se po zemlji usred nekontrolisanog izljeva bola.

Mjesto ove drame bio je glavni grad Sjeverne Koreje, Pjongjang, koji je 28. decembra tek minule godine pretvoren u ogromnu scenu za detaljno isplaniranu, savršeno koreografisanu sahranu sjevernokorejskog vođe Kim Jong-ila. Kim Jong-il, ili Dragi Vođa kako ga zovu stanovnici Sjeverne Koreje, umro je 17. decembra od posljedica srčanog udara. Nakon 17 godina vladavine, njegova smrt ostavila je naciju u šoku, a tv prijenos njegove sahrane dao je gledateljima širom svijeta rijetki uvid u jednu od najizolovanijih zemalja modernog doba.

Nastala u haotičnoj političkoj klimi nakon II svjetskog rata, Demokratska Narodna Republika Koreje, što je puni naziv ove azijske države, zauzima veći dio površine korejskog poluostrva. Poluostrvom je stoljećima vladalo Korejsko carstvo sve dok Japan nije aneksirao čitavu teritoriju 1905., napravivši od Koreje svoju koloniju.  Stroga, neumoljiva kolonijalna vlast Japana onemogućavala je nastanak bilo kakvog pobunjeničkog pokreta, pa su svi napadi na japanski režim organizovani izvan zemlje. SSSR postao je žarište otpora, a Kim Il-sung, budući vođa Sjeverne Koreje, svojom je pobunjeničkom aktivnosti (iako skromnog učinka) uspio privući pažnju Japanaca.  Nakon poraza Japana u II svjetskom ratu., SSSR i SAD okupirale su korejski poluotok i podijelile teritoriju na sjeverni i južni dio. Kim Il-sung uz pomoć SSSR-a  1948. postaje vođa Sjeverne Koreje. 1950. vojničke trupe Sjeverne Koreje potpomognute SSSR-om napadaju južni dio, u želji da ujedine državu i tim činom započinje Korejski rat, dvogodišnji, krvavi sukob koji ne donosi rješenje, te zaraćene strane uspostavljaju klimavu granicu na 38. paraleli i pristaju na primirje. Sjeverna i Južna Koreja nikada nisu zvanično potpisale mirovni sporazum čime su dvije države de facto još uvijek u ratu.

Juche za sjevernokorejski kult ličnosti

Kult ličnosti u Sjevernoj Koreji stvoren je kako bi se utemeljila neosporna vlast i autoritet komunističke partije sa Kim Il-sungom, ocem nedavno preminulog Kim Jong-ila, na čelu stranke. Kim Il-sung bit će odgovoran za političko uređenje Sjeverne Koreje, ali i za njenu krajnje neprijateljsku vanjsku politku. Autarkija će uskoro postati osnovni ideal sjevernokorejskog režima, a Kim Il-sung će svoje političke zamisli ujediniti u Juche ideji, političkoj filozofiji koja je postala zvanična državna ideologija Sjeverne Koreje. Posuđujući principe marksizma i konfučijanizma, Juche propagira političku, ekonomsku i vojnu samostalnost, potpunu neovisnost Sjeverne Koreje od bilo kakvih vanjskih faktora. Kim Il-sung je za Juche rekao:

“Pratiti Juche znači u suštini biti gospodar revolucije i rekonstrukcije u vlastitoj zemlji. To znači čvrsto se držati svoje neovisnosti, odbacujući zavisnost o drugima, koristiti vlastiti mozak, vjerujući u vlastitu snagu, pokazujući revolucionarni duh samostalnosti i tako sam rješavajući vlastite probleme, uz vlastitu odgovornost u svim okolnostima.”

 Propaganda mašinerija sjevernokorejskog režima ubrzo je oko Kim Il-sunga izgradila elaborirani kult ličnosti neviđenih razmjera. Kultovi ličnosti izgrađeni oko Staljina ili Maoa uveliko su uljepšavali njihove biografije, preuveličavajući njihova postignuća i sakrivajući neželjene podatke. Ali indoktrinacija u Sjevernoj Koreji dosegla je potpuno novi nivo.  Iako osrednji vojnik, Kim Il-sungova vojnička karijera gerilca i vojskovođe u borbi protiv japanske kolonijalne vlasti uveličana je do mitskih razmjera i Kim Il-sung prerastao je u herojskog vođa anti-kolonijale borbe. Historijski spisi ne spominju nijednu drugu ličnost.  Kim Il-sung nema bliskih saradnika ili suboraca, kao što je Fidel imao Chea ili Mao Enlaia: revolucionarna aktivnost i otpor pripisane su samo jednom čovjeku. Zvanična dokumenta ne spominju činjenicu da su Sungovi roditelji pobožni kršćani, ali su prepuni priča o požrtvovanosti i plemenitosti mladog Sunga: kako svojim dahom grije ozeble ruke voljene majke, i kako odbija da se igra da bi je poštedio krpljenja njegove poderane odjeće. Za razliku od Staljina, Maoa ili Castra čiji su kultovi ličnosti dosegli globalne razmjere i priskrbili im simpatizere diljem svijeta, kult oko porodice Kim u potpunosti je sjevernokorejski fenomen i ne pruža se van njenih granica.  Više od 30.000 spomenika i statua podignuto je širom zemlje veličajući lik i djelo Kim Il-sunga. Nakon Sungove smrti 1994. vlast je prešla u ruke njegovog sina Kim Jong-il-a, a državna mašinerija pobrinula se da se i kult ličnosti prenese na nasljednika.  Dvanaestogodišnjak u vrijeme rata protiv Japana, Kim Jong-il nije imao vojničku karijeru koja bi ga učinila slavnim, ali je sjevernokorejski režim fabrikacijom niza nevjerovatnih priča uskoro nadoknadio ovaj nedostatak. Kim Jong-il navodno je rođen na planini Paektu, najvišem vrhu Sjeverne Koreje. U času njegovog rođenja na nebesima zasjala je nova zvijezda, pojavila se dvostruka duga i čudnovata svjetla prošarala su nebo. Kao četverogodišnjak prosuo je crno mastilo na mapu Japana, nakon čega je Japan zahvatila strašna oluja. Uskoro je dobio i nadimak: Kim Jong-il je za građane Sjeverne Koreje postao Dragi Vođa.

Godine gladi

Posrnula ekonomija koja je još za vrijeme Kim  Il-sunga krenula oštrom silaznom putanjom, dosegla je svoju najnižu tačku 90-tih godina kada je Kim Jong-il tek započinjao svoju vladavinu. Usred kolapsa sistema distribucije hrane, Sjevernu Koreju zahvatila je masovna glad, jedna od najgorih nestašica hrane 20. stoljeća. Nemogućnost sjevernokorejskog sistema da iznađe brzo i djelotvorno rješenje, kao i destruktivna vanjska politika i odluka da se blokira humanitarna pomoć još više su pogoršali situaciju. Sjevernokorejski režim ni u jednom trenutku nije preuzeo odgovornost za katastrofalno stanje u zemlji. Gladovanje korejskog naroda objašnjeno je kao posljedica japanske kolonijalne vlasti, Korejskog rata, američkog imperijalizma koji želi uništiti Sjevernu Koreju i niza drugih faktora koji državni vrh oslobađaju svake odgovornosti. Umjesto pomoći, Kim Jong-ilova vlada ponudila je sjevernokorejcima isprazne slogane. Njihovo gladovanje opisano je kao „Mučni marš“ ili „Marš do Raja“. Njihove muke ni u kom slučaju nisu bile predstavljene kao posljedica represivnog režima i njegove  jalove politike, već prolazna faza u nezaustavljivom maršu sjevernokorejskog naroda do konačne pobjede.

Dok su građani Sjeverne Koreje gladovali, Kim Jong-il skakutao je po bijelom svijetu u potrazi za najfinijim vinima i dobrim golf terenima. Osim vina i golfa, ekscentrični diktator obožavao je film (kao njegova omiljena ostvarenja sedme umjetnosti navode se James Bond i Rambo), kavijar i brza auta. Nije se prezao trošiti sulude sume novca na proslave svog rođendana i vojne parade. Kim Jong-il također je uspio ostvariti san dug pola stoljeća: proizvesti nuklearno oružje u Sjevernoj Koreji.  2006. godine Sjeverna Koreje uspješno je izvršila prvo testiranje svog nuklearnog oružja i tako postala  osma zemlja na svijetu koja posjeduje atomsko naoružanje.

Mrak za one “dugog jezika”

Porteri Velikog i Dragog Vođe vise u svakom sjevernokorejskom domu podsjećajući Korejance da njihovi lideri budno motre svaki njihov korak. Uvreda bilo kojeg člana porodice Kim smatra se zločinom. Sudovi procesuiraju slučajeve klevete protiv Kim Il-sunga i Kim Jong-ila koji se nazivaju “No. 1” slučajevima, te slučajeve uvrede bilo kojeg člana iz njihovog porodičnog stabla, takozvani slučajevi “No.9 ”. Čišćenje ulica za vrijeme Kim Jung-ilove sahrane nije nikakva novost za stanovnike Sjeverne Koreje. Novinar BBC-ja Micheal Bristow posjetio je Sjevernu Koreju 2010. godine i bio svjedok organizovanom čišćenju ulica i trotoara koje su građani ribali četkama i krpama. Svi mediji u Sjevernoj Koreji stavljeni su u potpunosti u službu režima. Na televiziji mogu se vidjeti jedino dokumentarci o slavnoj porodici Kim i vijesti u režiji državnog vrha. Čak ni snijeg koji je nakratko odgodio sahranu nije bio zalud. Glavna novinska agencija Sjeverne Koreje u svom izvještaju navela  je da snijeg podsjeća na Kim Jong-ilovo rođenje na vrhu planine Paektu, i da samo nebo znao koliko je teških mećava Dragi Vođa mora izdržati dok je svoj narod vodio ka sreći i blagostanju.

Foto: Damir Šagolj

Vlast u Sjevernoj Koreji prešla je u ruke trećoj generaciji Kim vladara. Kim Jong-un preuzeo je kormilo i svijet još uvijek čeka na prve rezultate vladavine neiskusnog nasljednika. Ostaje da se vidi da li će Kim Jung-ilov sin popustiti obruč oko Sjeverne Koreje i otvoriti je ostatku svijeta. Ovakav scenario je malo vjerovatan. Za razliku od ostalih socijalističkih zemalja gdje je bilo moguće srušiti kult ličnosti i uspostaviti drugačiji režim, Juche filozofija i obožavanje porodice Kim su u tolikoj mjeri ključni faktori u životu Sjevernokorejaca da je bez njih nezamisliva i Sjeverna Koreja. Zbog toga su pitanja poput  „Zašto narod Sjeverne Koreje plače za jednim diktatorom?“ suvišna. Plakanje i naricanje koje je 28. decembra zaprepastilo svijet, rezultat su cjeloživotne indoktrinacije. Većina Sjevernokorejaca ne znaju za bolje od diktatora vladajuće porodice  Kim, a i ako znaju prinuđeni su da šute, dok njihova zemlja nastavlja svoj samoubilački „Marš ka Raju“.