Piše: Slađana Golijanin

Kao što znate, Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske. Ali ono što ne znate, ukoliko niste bili tamo, jesu neke interesantne stvari koje se tiču ovog grada, a koje možete otkriti jedino „na licu mjesta“. Krenimo s njegovom panoramom.

Strogi centar grada nosi naziv Trg bana Jelačića, te je krunisan njegovom statuom. U ovom dijelu dominiraju tržni centri, ali se izdvaja jedan centar koji je meni posebno privukao pažnju. Zove se Cvjetni centar. Jasno vam je već, ovdje su tezge na kojima se izlaže i prodaje isključivo cvijeće. Njegov miris vam dugo potom ostaje u nosnicama. U centru se nalazi i Hotel „Dubrovnik“ s četiri zvjezdice i pet romboidnih prozora okrenutih prema već pomenutoj Jelačićevoj statui. Centar je nakrcan pekarama, restoranima i picerijama u kojima možete pronaći masu raznih peciva i specijaliteta po pristupačnim cijenama. Većina njih je otvorena 24 sata. Ono što vam sigurno neće „zapasti za oko“ su kafići, jednostavno zato što ih nešto pretjerano i nema. Ali će vas zato sigurno očarati činjenica da sredinom februara aktivno rade bašte nekolicine kafića. I ne samo da rade, nego su i prepune ljudi kojima snijeg ne može ništa, jer su u februaru zaštićeni suncobranima. Ovo je fenomen koji me je zaista fascinirao.

Ulice koje se ističu su ulica Nikole Tesle i Preradovićeva, krcate kulturno – umjetničkim centrima. U ulici Nikole Tesle je smješteno i Zagrebačko kazalište mladih (ZKM), koje pored klasičnih, sadrži i značajan repertoar eksperimentalnih predstava. Nasuprot njemu je Show Room – objekat namijenjen izložbama i javnim razgovorima s umjetnicima. A u sredini imate sendvičaru u kojoj vam savjetujem da kupite sve što prave. Zaista nećete požaliti zbog potrošenog novca! U blizini su smješteni kulturno – informativni centar i knjižara Školska knjiga, te niz drugih knjižara i antikvarnica. Tu su i dva ključna kulturna kluba u Zagrebu. Jedan je klub „Booksa“, namijenjen književnosti, a drugi klub „MaMa“, namijenjen ostalim umjetnostima. Obavezno posjetite Muzej savremene umjetnosti i galeriju savremene umjetnosti „Lauba“. Izdvojila bih i objekat Saveza izviđača Hrvatske koji se zove „Ribice i Tri Točkice“. Zanimljivo!

Lijep doživljaj je bio vidjeti fabriku „Kraš“ u kojoj se proizvode najvjerovatnije svima nama omiljeni slatkiši. U jednoj zgradi postoji čak prodavnica u kojoj se prodaju samo „Kraš“ bombonijere. Tako se i u supermarketima mogu kupiti krašotice u raznim oblicima i punjene različitim punjenjima. Također je bilo divno stajati ispred Hrvatskog glazbenog zavoda, osnovanog davne 1827. godine. Ono što me je najviše začudilo, međutim, bilo je postojanje ni manje, ni više nego češljaonice. Jasno mi je da postoje berbernica, frizerski salon, kozmetički salon i sva ta čuda za uljepšavanje, koja postoje u svim zemljama i gradovima, ali češljaonica? To nije bilo čudo, već čudo nad svim čudima. Apoteke su ljekarne i rijetko koja ima naziv, a dvije glavne banke su svakako Zagrebačka i Splitska. Ne smijemo zanemariti ni Privrednu banku Hrvatske.

Prelazim na dio koji će bez sumnje većinu vas naročito zanimati. Kakve su cijene u Zagrebu, kakvi su ljudi, kakva je uslužnost na različitim mjestima, kakav je gradski prijevoz, itd.? Redom. Cijene su veoma pristupačne i poredeći ih sa cijenama u nekim drugim zemljama možda čak i pristupačnije. U kafiću u strogom centru grada sam popila produženu espresso kafu u doista ogromnoj šolji sa sve čokoladicom po cijeni od šest kuna. Jeftino, nema šta. Ukoliko niste tip za kafu ili čaj, preporučujem Karlovačko ili Ožujsko pivo. Cijene im se kreću od 12 do 16 kuna. Dakle, i pivo košta kao i svugdje, samo što su ova dva nerazblažena, čista, prehladna, ako mogu reći, prava prevcata piva. Drugo čudo koje sam iskusila je nevjerovatna i krajnja ljubaznost naroda s kojim sam se susretala. Ljudi su veoma otvoreni, pristupačni, prilagodljivi i komunikativni. Pošto sam se u nekim udaljenim dijelovima grada malo slabije snalazila, bila sam prinuđena zaustavljati prolaznike i zapitkivati ih kuda da idem, gdje šta da pronađem i sl., i koga god sam zaustavila, bio je više nego ljubazan i susretljiv. Znate ono, nema namrgođenih faca koje ne biste nikako smjeli zaustaviti u hodu i pitati bilo šta. I znate ono, možete Štrosmajerovom ili bilo kojom drugom ulicom u Zagrebu proći u ludoj drečavoj kapi, ili s bilo kojim upečatljivim detaljem i niko vas neće čudno pogledati. Free city!

Što se tiče uslužnosti u lokalima, prodavnicama i ostalim trgovinskim i ugostiteljskim objektima, zaista je na nivou. Bit ćete dočekani s osmijehom i riječima „izvolite“, „ispričavam se“, „hvala“, „dođite nam ponovo“ i svim onim detaljima koji otkrivaju da se radi o jednom gradu u kojem je opća kultura visoko razvijena. U gradu vam se teško, gotovo nemoguće izgubiti. Gradski prijevoz je usklađen tako da vam ne dozvoljava da zalutate. Naime, u tramvajima, u kojima inače nema potrebe da se plašite i gledate da li će vas nešto sa stropa pogoditi u glavu i usmrtiti ili, pak, da li ćete propasti kroz „razbucani“ pod, jer su prvoklasni i novi, imate i tu opciju da vam najavljuju stanice. Na razglasu vas obavještavaju koja je iduća stanica, a potom vas obavijeste i kada stignete do nje. Pored toga, nazivi ulica, odnosno narednih stanica, budu ispisani i na malom ekranu na stropu. Pri ulazu u tramvaj ili izlazu iz njega, ne morate brinuti da li će vas neko izgurati, ili ćete se saplesti o nezgodne željezne stepenice, jer ih nema. Pod tramvaja je direktno u ravni s ulicom, a ulazno – izlazna vrata su veoma široka. Revizora gotovo da i nema, ali za svaki slučaj kupite kartu.

Bitno je još da spomenem da je čistoća u gradu neprikosnovena. Nećete nigdje vidjeti niti jedan papirić, a kamoli šta drugo bačeno na ulicu. Smeće se redovno odnosi, tako da nećete vidjeti kako viri iz plastičnih kanti predviđenih za njegovo odlaganje. Da, upravo tako, plastičnih kanti. Kontejneri u Zagrebu ne postoje, ali zato postoje velike plastične kante s poklopcima i natpisima koji upućuju na vrstu smeća koja se ubacuje. Ukoliko ste pušač, nećete moći pušiti u zatvorenim prostorijama nego jedino napolju, ili u ponekom kafiću. Ukoliko ste osoba koja svaki dan mora pročitati dnevne novine, a ne biste ih baš svaki dan kupovali, na raspolaganju vam stoje u klubovima, galerijama i, naravno, kafićima. Jedne od najtiražnijih hrvatskih novina su „24 sata“. I ovdje sam se iznenadila kada sam u rubrici vremenske prognoze pročitala da će vrijeme biti bljuzgavo i sljuzgavo. Simpatičan vokabular za izražavanje vremenskih prilika, ovdje tačnije neprilika.

I tako, malo po malo, ja završih razgledanje grada i krenuh na autobuski kolodvor u Zagrebu, kako bih ga napustila i vratila se tamo odakle sam i došla. Malo po malo, završih i ovu panoramu grada, opisivanje njegovih zanimljivih segmenata i prenošenje svojih doživljaja i utisaka. A vama preporučujem da „zagrebete“ i posjetite Zagreb, i tako i sami upoznate njegove mnogobrojne čari.