Život u sarajevskom studentskom domu – nemoguća misija

Piše: Hilma Unkić

Teško je zamisliti jedan univerzitetski grad bez studentskih domova, a njihovo postojanje ili nepostojanje, te sadržaj i kvalitet koji takav smještaj u nekom gradu pruža, često je jedna od stvari koja moža biti presudna u bitnoj odluci za svakog studenta – biranju grada u kojem će studirati i živjeti. Širom svijeta studentski domovi su mjesto za koje se studenti odlučuju ne zbog jeftinoće, nego zbog svega onog što takav smještaj mladoj osobi pruža: sigurnost i prostor studentu da se posveti studiranju, svojim interesima, upoznavanju drugih ljudi i novog svijeta koji ga okružuje. U zdravim državama izabrati studentski dom znači ne brinuti se svaki mjesec o plaćanju računa, uvođenju interneta u studentsku sobu, odlasku na drugi kraj grada u teretanu, bazen ili saunu, jer to svjetski domovi svojim studentima pružaju. Naravno, kao i u gotovo svim sferama života, i studentski standard u Bosni i Hercegovini je nešto drugačiji. Mnogo drugačiji.

Studentski domovi u Sarajevu – Ko ih koristi, ko i kako ih plaća?

dom1U okviru Studentskog centra studenti mogu korsistiti dva studentska doma u Sarajevu, studentski dom Bjelave, sa kapacitetom za približno 1000 studenata i studentski dom Nedžarići, sa gotovo istim brojem kreveta. Studenti koriste od dvokrevetnih do četverokrevetnih soba, a, dok u Nedžarićima svi studenti imaju kupatila u sklopu sobe, to u studentskom domu Bjelave nije slučaj, te većina studenata dijeli zajednička kupatila koja su, vrlo često, u užasnom stanju. Plaćanje za većinu studenata znači to da oni sami plaćaju jedan dio (za najjeftiniju sobu 99 KM, za najskuplju 154 KM), a drugi dio plaća kanton iz kojeg student dolazi. Međutim, u ovakvoj situaciji, student nikada ne zna šta ga očekuje sljedeće godine, jer su upravo kantoni ti koji odlučuju o njihovoj budućnosti, o tome koliko će sredstava izdvojiti za plaćanje smještaja studentima čime ograničavaju broj korisnika subvencija.

„Zainteresovanost studenata (za smještaj u domovima) je velika, s tim da kantoni imaju ograničen broj studenata, ograničen broj sredstava koji izdvajaju za studentski smještaj, a mi pokušavamo da taj broj povećamo.“, kaže predsjednik Udruženja studenata Studentskog centra, Adin Muratović.

Iz godine u godinu, pojedini kantoni, na taj način, odlučuju izdvajati manja novčana sredstva, te je manje studenata koji mogu koristit takvu pomoć. Dug prema Studentskom centru koje imaju pojedini kantoni, u čemu se posebno ističe Srednjobosanski Kanton sa skoro 1.700.000 KM, je dug koji Studenski centar ima prema nekome drugom, a to su u ovom slučaju uposlenici, njih oko 120, ili distributeri plina i električne energije. Upravo zbog tih dugovanja, u toku pravljenja ove priče, studenti su nekoliko dana ostavljeni bez plina i samim time bez tople vode, što je dovelo do slučajeva težih prehlada jer su studenti bili primorani kupati se hladnom vodom. Zbog velikih dugovanja, Studentski centrar je primoran povećavati dio koji studenti plaćaju, jer svako povećanje cijene smještaja znači povećanje onog dijela koji studenti plaćaju, a ne povećanje obaveza koje kantoni imaju. To je jedna od najvažnijih stvari koje bi u Studentskom centru željeli riješiti: omogućiti fiksnu cijenu koju studenti uvijek plaćaju, kako oni ne bi morali brinuti o povećanju troškova. Inače su studenti navikli na žestoku zimu jer zbog neadekvatnih prozora, njihove sobe teško mogu da se zagriju. Ove godine su stvari dostigle i svoj vrhunac, kada su svi bili u iščekivanju od urušavanja krovova studentskih paviljona na Bjelavama zbog velikih snježnih padavina. Skoro svi zadnji spratovi su postali neupotrebljivi zbog propadanja plafona i topljenja snijega koji je prouzrokovao poplave, a studenti su morali biti premješteni u druge sobe.

plack„Studenti imaju grozne uslove. Od rata pa nadalje država nije ništa uložila u Studentski centar u Sarajevu. Niko, osim što smo imali nekih malih, sitnih donacija da bi ponekada kupili po 100 deka, 500 čaršafa. Instalacije i grijanje su stare po 50 godina i ne zadovoljavaju ni minimum onoga što se zove sigurnost onih što studiraju. Još uvijek su paviljoni spremni za prijem studenata, takvi paviljoni u kojima imate jedno kupatilo na šesnaestero studenata.“, ističe Emir Kadrić, direktor Studentskog centra.

Sasvim je jasno da loša situacija sa visokim obrazovanjem u našoj zemlji nije nikome prioritet, jer, kao da u našem društvu postoji jedna doza shvatanja studijskog obrazovanja kao nečega luksuznog, suvišnog, gotovo nepotrebnog, te se uvijek nađu neke bitnije stvari o kojima treba trenutno voditi računa. Pričajući o studentskim problemima, gospodin Kadrić objašnjava kako bi komponenta budžeta za izdvajanje sredstava u obrazovanje trebala biti razvojna komponenta budžeta, a ne socijalna.

 „Javnost treba biti upoznata da se situacija sa studentskim standardom generalno u Federaciji može smatrati nulom. Svugdje u svijetu postoji studentski standard, u svakoj zemlji regulisan propisom koji se zove Zakon o studentskom standardu. Imam običaj kazati, i to je istina živa – jedini komadić zemaljske kugle zove se Federacija, a da nema ovu oblast regulisan propisom.

 Neravnopravnost studenata – Famozni Pravilnik za studente Hercegovačko-neretvanskog kantona i „ministar terminator bh. mladosti“

 domm2Jedan od najvećih problema koji uzrokuje nemogućnost normalnog funkcionisanja Studentskog centra jesu ovlasti koje imaju kantoni. U principu, Studentski centar je na milosti kantona ili čak pojedinih ministara koji odlučuju koliko studenata i na koji način će biti finansirani. To znači da će iz pojedinog kantona u Sarajevu studentski smještaj dobiti nekoliko stotina studenata, a iz određenih kantona manje od 20 studenata ima tu mogućnost. Upravo zbog toga, studenti koji koriste smještaj u domovima organizovali su Konferenciju o studentskom standardu, krajem marta, a jedan od njihovih zahtjeva bio je da se donese zakonsko rješenje o studentskom standardu na nivou Federacije BiH, kako bi se eliminisala diskriminacija i kršenje ljudskih prava.

 „Svaki student iz bilo kojeg ćoška ove Bosne i Hercegovine treba da pod jednakim okolnostima može koristiti usluge domova u Univerzitetskom centru. Međutim, toga nema i dešava se da svaki kanton kaže koliko će studenata finansirati.“, iznosi problem gospodin Kadrić.

 „Momenat sigurnosti studenata koji dolaze u studentske domove u Sarajevu je apsolutno izostavljen. Student iz Hercegovine tako treba da poštuje neki Pravilnik koji je izmislio tamo neki ministar Dželilović, ja nemam za njega nikakvu lijepu riječ, to je čovjek terminator mladosti bosanskohercegovačke. On je izmislio Pravilnik koji ne dozvoljava da student može da se školuje tamo gdje hoće, zadire u osnovna ljudska prava, čak je toliko diskriminirajući da ja imam pravo da kažem da je iz sistema aparthejda.“, dodaje direktor Studentskog centra.

 zujO čemu se, zapravo, radi? Naime, kako saznajemo od predsjednika Udruženja studenata Studentskog centra, sporni Pravilnik donio je ministar kulture, obrazovanja, nauke i sporta u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Esad Dželilović, prije dvije godine, a prema njemu se radi još i danas. Ovaj Pravilnik je zaslužan da se u sarajevskim studentskim domovima iz ovog kantona nalazi samo 17-ero studenata (poređenja radi: iz Zeničko-dobojskog kantona, iz kojeg dolazi najveći broj studenata, smještaj koristi oko 620 studenata) Samo neka od nevjerovatnih pravila jesu i pravilo da studenti ne smiju biti stariji od 21 godinu kada upisuju prvu godinu studija. Također, da bi bili podesni za subvencioniranje prema ovom pravilniku, studenti ne smiju obnoviti više od jedne godine studija, s tim da u godini u kojoj obnavljaju studijsku godinu nastaju problemu. To bi praktično značilo sljedeće: počeli ste studirati, brucoš ste, jedva se snalazite sa životom i bez fakulteta, nesigurni ste da li je to što ste upisali prava odluka, a gradivo je daleko opsežnije od onog na koje ste se naučili u srednjoj školi, učite u hladnim sobama, kupate se hladnom vodom, nađete se u julu i shvatite da nećete uspjeti „očistiti godinu“. Ukoliko nemate dovoljno novca za privatni smještaj (a studenti koji se odluče za dom, većinom taj novac nemaju), možete kupiti vaše stvari i vratiti se u HNK jer aplicirati ne morate ni pokušavati. Opće odredbe Pravilnika kažu da studenti ne mogu aplicirati za subvencioniranje smještaja u onoj godini koju obnavljaju, a zatim se dalje u Pravilniku navodi da u slučaju prvog obnavljanja godine tokom korištenja prava na subvenciju, ista se umanjuje za 50%, a u slučaju druge obnove godine studiranja gubi se pravo na subvenciju. Konfuzno i nerealno kao mnoge stvari u ovom Pravilniku. Prema njemu, bolje je da nemate brata ili sestru ili se od malih nogu trudite dokazati vašim roditeljima kako ste upravo i samo vi dijete u koje treba ulagati, jer HNK neće finansirati više od jednog djeteta iz iste porodice. Također, bilo bi pametno odlučiti se studirati u Mostaru, jer čemu plaćati nekome smještaj u Sarajevu ili bilo gdje drugo, kada i Mostar može ponuditi isti izbor fakulteta.

 Kakav je problem ovaj Pravilnik izazvao studentima, potvrđuje i predsjednik Udruženja studenata Studentskog centra:

 „Studenti iz HNK-a su bili u domu i Kanton je plaćao i onda je odjednom taj isti Kanton samo donio Pravilnik i prema tom Pravilniku skoro svi od tih studenata su izgubili pravo na subvencioniranje. Neko je, zatim, našao privatni smještaj, a većina se morala vratiti kući, jer u domu su većinom ljudi koji su u lošijem financijskom položaju.“

„Kada smo išli u Mostar na proteste, bili smo i medijski popraćeni, međutim, došla je policija, došli su specijalci, odmaknuli su nas od zgrade, nismo mogli prići, a ministar uopće nije htio ni da dođe.“

Problemi u prošlim sazivima Udruženja studenata Studentskog centra

nasUdruženje studenata Studentskog centra je glavna studentska organizacija koja okuplja studente, korisnike smještaja u studentskim domovima radi realizacije zajedničkih ciljeva i interesa. Sami studenti biraju svoje predstavnike u ovom Udruženju (studenti iz određenog kantona biraju predstavnike iz svog kantona), a kasnije, izabrani studenti kao naknadu za svoj rad imaju besplatan smještaj u domu. Jedan od načina njihove pomoći studentima jeste i pronalaženje adekvatnog smještaja. To u konkretnom slučaju znači da ukoliko neki student ima primjedbe na sobu u kojoj se nalazi i želi nešto bolje za sebe, on može da se obrati predstavniku iz svog kantona koji pokušava riješiti njegov slučaj. Međutim, iz razgovora sa studenticom druge godine Komunikologije na Fakultetu političkih nauka saznajemo da u takvim situacijama često dolazi do manipulacije, što potvrđuje i sam predsjednik Udruženja.

tr„Ja sam novi. I ja sam se svega nagledao iz perspektive studenta sa druge strane. Tačno je to – ja sam bio možda u jednoj među slabijim sobama. Ti koji su tada bili u Udruženju, svi su bili u najboljim sobama. A sada, u ovom sazivu, u kojem sam sada ja, samo sam ja u tom paviljonu u kojem su dobre sobe, a svi ostali članovi Udruženja su u lošijim sobama. A jeste, prije je bilo tako. Sve zavisi od ljudi, od osobe koja dođe, da li će gledati samo sebe ili i ostale studente. Ti koji su bili prije uzimali su sebi najbolje sobe i dijelili ih najboljim jaranima, a onima koje nisu voljeli i simpatisali su dijeli najgore sobe. Ja sam se svega nagledao i bio sam razočaran, sada smo to promijenili. Čak se znalo desiti da student uopće ne dobije smještaj. Čuo sam da su neki čak uzimali naknadu za sve to.“

 Studentska svakodnevnica – Hladne zgrade i tople studentske sobe

uku-1Hodati kroz beskonačne prolaze i hodnike koji spajaju različite dijelove studentskog doma Bjelave predstavlja pomalo nelagodan osjećaj zbog hladnih, tamnih hodnika, oronulih zidova i teškog zraka. Međutim, ulaskom u studentsku sobu kao da se ulazi u jedan izolovani svijet, brižno uređen i čuvan od prodora hladnih zidova, pokvarenih tuševa, sve slabije hrane u kantini i nagomilanih dugova.

 Svi koji žive u studentskom domu slažu se da je tolerancija veoma bitna i da niko ne može previše očekivati kada dođe u ovakav tip smještaja. Dijeliti nekoliko kvadratnih metara sa trima drugim osobama, koje do momenta useljavanja nisi ni poznavao, može učiniti ostale studentske aktivnosti teškim i najobičnije stvari, kao vrijeme u kojem se gasi svjetlo, mogu postati veliki problemi. Međutim, većina njih uspije kroz godine boravka u domu i mijenjanje različitih soba doći do onog smještaja kojim budu koliko-toliko zadovoljni.

Jedna od studentica koja je mijenjala sobu o svom iskustvu u studentskom domu kaže:

 „Zavisi sve od osobe i od toga s kim živiš. Prvo se trebaš pripremiti da budeš tolerantan jer dijeliš sobu od nekoliko kvadrata sa ljudima, a ne znam koliko moraš s nekim biti dobar da ti opet milion nekih stvari ne smeta.“ Ova studentica je jedna od onih koja se već umorila od studentskog doma, te naredne godine planira iznajmiti privatni smještaj.

„Tu i tamo smo zadovoljne. U prvom paviljonu je puno bolje nego ovdje, ali ova soba je bolja zbog kupatila. Najviše nam nedostaje topla voda, pogotovo sada jer je ljetni period, a mi imamo samo dva sata toplu vodu i uvijek smo ograničeni i moramo isplanirati vrijeme kada smo na fakultetu, večeru, baš nam je sve ograničeno.“, kaže Adna Beganović, jedna od studentica koja koristi smještaj u četverokrevetnoj sobi.

„Studenti prednost doma najviše vide u hrani, u nekom druženju, jer si konstantno okružen ljudima, nalazimo se na veoma dobroj lokaciji u Sarajevu, fakulteti su nam relativno blizu, nemamo problema sa tramvajima.“ , dodaje Husein Tučić, student na Fakultetu političkih nauka.

zfsPoznate su priče, koje su postale gotovo mitske, o dernecima koji se organizuju u studentskim domovima, ali, čini se, da i tu sve zavisi od paviljona u kojem studenti žive, pa do sprata i dogovora studenata. Pravo na puštanje muzike i buku studenti imaju do 11 sati navečer, a ukoliko se neko ne pridržava pravila, te bude prijavljen, dobiva upozorenje, a njegov slučaj bude predat Disciplinskoj komisiji koja je u sklopu Udruženja studenata. Već se dešavalo da studenti zbog ovakvih stvari budu izbačeni iz doma. Studenti se, ipak, oko derneka najčešće mogu dogovoriti, pa se često na spratu rasporede prema principu „Kod tebe se slavi večeras, kod mene sutra“ i svi budu zadovoljni.

Budućnost studentskih domova, Konferencija o studentskom standardu, najava studentskih protesta

ztStanje u studentskim domovima u Sarajevu nikada nije bilo teže. Studenti koji biraju ovakvu vrstu smještaja vrlo često su tu jer nemaju drugog izbora, jer su studentski domovi najjeftinija opcija. Njihova budućnost je, međutim, neizvjesna. S ogromnim dugom koji Studentski centar ima prema dostavljačima električne energije, plina, hrane, uposlenicima, a koji će se teško u skorije vrijeme riješiti, i budućnost studentskih domova je neizvjesna, a samim time i budućnost svih onih koji trenutno koriste domove ili planiraju to u budućnosti. Iako je to teško zamisliti, scenarij da Sarajevo ostane grad bez studentskih domova nije nemoguć. Na brojne apele Studentskog centra i Udruženja studenata Studentskog centra malo ko se oglasio, te su studenti odlučili poslati zadnju poruku odgovornima za ovakvu situaciju. Upravo zbog toga, 31. marta održana je Konferencija o studentskom standardu gdje su pozvani svi nivoi vlasti odgovorni za funkcionisanje studentskog standarda u Federaciji BiH da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se normalizovaloo stanje u studentskim centrima u Federaciji BiH. Studenti su zatražili da se njihovo upozorenje shvati ozbiljno, jer, ukoliko se njihovi zahtjevi ne ispune u roku od jednog mjeseca, više neće tražiti svoja prava na način na koji su to do sada činili, nego počinju djelovati vaninstitucionalno i izlaze na ulice.

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s