Piše: Anes Osmić

Vaginini monolozi i tramvajski dijalozi

 

–          „Danas mi je moj dragi ni manje ni više rekao, kako nikada ne bi oženio djevojku koja nije nevina.

–          Molim! Pa je li on nevin?

–          Ma kako da ne, taj nije bir'o.

–          Čekaj, ti nisi nevina, a voliš ga i želiš da se udaš za njega?!

–          Da, volim ga, ali očito se nikada neću udati za njega.

–          No, rek'o ti je to, jer misli da si nevina.

–          Da.

–          Ama, šta brineš. Još uvijek ima šanse da ga dobiješ.

–          Šta, treba da idem na operaciju, izvedem čudo neko, ili ko zna šta?!

–          Ama, nećeš biti ni prva ni zadnja koja će „izgubiti nevinost“ za vrijeme menstruacije. Na kraju to uvijek upali. Još ga i optužiš kako ne možeš zaustaviti krvarenje!“

Tada su prijateljice primijetile da nisu jedine u tramvaju i da je više od pola putnika čulo njihov razgovor. Bilo je sasvim dovoljno da se neki zgroze, nasmiju, a određeni ljudi mahali su glavom u prazno kao da se zapitkuju. I dok se većina, vjerovatno, pitala da li bi i kako bi to „pakleni“ ženski plan mogao pobijediti „surovi“ muški inat, zapitao sam se kada je to intima napustila krevet i započela da se saobraća javnim prijevozom, kupuje u trgovinama, ispija na kafama, prodaje na tv-u? Nakon što je napustila krevet i izašla na kafu sa najboljim prijateljima (iako je relativno upotrijebiti pridjev u superlativu uz imenicu prijatelj) sada je tuđa intima s nama non-stop, 24 sata dnevno. Prati nas u stopu, prodaje se, kupuje, folira, šminka. Naš krevet postao je javna stvar. Ponuđen na dlanu, dostupan svima, da bi se trebalo pozabaviti novom riječju namjesto intime.

No, vratimo se mi onome što boli u razgovoru prijateljica s početka teksta. Vječna pitanja: „Da li muškarac, samo zato što je muškarac, ima pravo da bude s milion njih i na kraju ženi nevinu?“ „Da li žena, samo jer je žena, treba da bude nevina do prve bračne noći?“ Iako više niko ne iznosi čaršafe nakon prve bračne noći, spremni smo iznijeti mnogo prljaviji veš u javnost. Krevet je postao ne samo mjesto vječne razmjerice muško-ženskog inata, predrasuda i sukoba, već i stvar prestiža, ukusa, etike, morala – društvenog / svačijeg.

Uobičajena je moderna društvena tendencija promicanja nevinih djevojaka kao nazadnih, primitivnih i zaostalhi, ali mame ih tapšu po ramenima i govore: „Muškarci žene ono što niko nije vidio, a kamoli povalio!“ Da li je baš danas tako? Ili se sustavno zeitgeistu (duhu vremena) mijenja i ova društvena vrednota – ženidba nevine djevojke. Zasigurno, to više nije svjetski trend. Zapad je odavno pojeo svaku čednost, te moralnost zamijenio praktičnošću. No, Balkan u večini slučajeva ostaje i dalje ista priča. Uvijek nam je trebalo malo više vremena da svarimo stvari.

Na kraju, ko je kriv za ovako društveno uobličenu tezu? Muškarci ili djevojke? Ili je to društveno nametnuta doktrina. Kao što nas prijateljice s početka teksta podsjećaju zarad „nevinosti“ (društveno prihvatljivo, ali beskorisno), pojedine djevojke spremne su spletkariti (društveno neprihvatljivo, ali korisno). No, pitanje je zbog koga činimo sve te društvene (ne) prihvatljivosti? Nas samih, jer je to naš lični stav, ili društva koje će nas „isključiti“ kao uzorne, ako se ne povinujemo njegovim propisima?

Uzet ćemo primjer nevinosti. Zašto djevojke žele biti nevine do prve bračne noći? Zbog sebe, jer žele da budu srećne s momkom kojem društvo ne dozvoljava da ženu posmatra kao živo bića s potrebama, kao i činjenicu da je i prije njega postojao muškarac? Zbog njega, jer umjesto istine ona mu daje lažnu ljubav? Ili opet društva, jer ne želi biti okarakterisana kao nepristojna i nemoralna djevojka? A zašto muškarci žele nevinu djevojku? Zbog sebe, jer je on muškarac, društvo kaže da je on odabran da bude ženin gospodar, i jednostavno može mu se, i ne mora da razmišlja ko je bio sve prije njega tu (kao da je žena samo prostor). Zbog djevojke, jer želi da joj dokaže da je vrijedilo čekati. Ili društva, prema čijim kriterijima on neće biti okarakterisan kao pravi muškarčina, ako nije „oduzimač nevinosti“.

Odgovor je vrlo jednostavan; privatnost, intimnost, individualnost, sve više i više postaju društvena svojina, nego privatna. Mišljenje formiramo prema onome što kaže tv, a ne naš razum. Živimo kako nam određuje nekolicina ljudi. Pa tako i muškarci, u većini slučajeva, žele nevinu djevojku, jer je to društvena vrijednost, a ne njihov stav, a djevojke žele da se udaju nevine, jer su tako čule i vidjele da treba. No, čitav smisao ostaje po strani. Logično ja da se ženite / udajete radi sebe i te osobe, a ne društva (mada praksa pokazuje i različite slučajeve), tako da ako vama ne znači ili znači nevina djevojka, šta društvo ima s time? Šta bilo ko drugi ima s time, osim vas dvoje?

Na kraju neću generalizirati i svesti krivicu na nas, već ću se opet samo zapitati. Muškarci, zar ne bismo trebali biti malo realniji u svojim zahtjevima, jer ako ništa drugo, uvijek možete dobiti onu koja će za vrijeme menstruacije odglumiti nevinost? Djevojke, treba li čekati samo da bi vas neko volio i poštovao zbog nevinosti? Ako vaš odgovor ostaje pozitivan, onda ćete lahko izaći na kraj s društvom, a teško sa samim sobom. Društvom za koje živite i koje vas u potpunosti posjeduje, čak i kao od majke rođene, kako vam se čini u „vlastitom“ krevetu.