Kada dijete rodi dijete

Piše: Dejana Krstić

U našoj državi učestali je problem trudnoće kod maloljetnih djevojaka, a tome svjedoči i sve veći broj primljenih maloljetnih lica u porodilišta, ali i broj abortusa. Slaba edukacija o ovom problemu u srednjim školama jedan je od uzroka alarmantne situacije. Takođe nebriga roditelja i izbjegavanje razgovora na ovu temu znatno pogoršava stanje. Maloljetnička trudnoća je svakako još uvijek tabu u našem društvu, iako se problem ne smije zanemarivati, prvenstveno zbog zdravlja tih djevojaka i njihove djece.

1Najčešće pogođene ovom situacijom jesu maloljetne djevojke koje nemaju staratelje, ne pohađaju osnovnu ili sredjnju školu, i pripadnice su romske nacionalnosti. Međutim, zabluda je da se u takvoj situaciji ne nalaze djevojke koje potiču iz normalnih porodica, što pokazuje i sve veći broj takvih slučajeva u našem svakodnevnom okruženju. Rano stupanje maloljetnika u seksualne odnose, bez prethodno stečenog znanja o odgovornosti i zaštiti tokom istog, često rezultuje neželjenim posljedicama, a jedna od njih jeste trudnoća. Pored fizičkih posljedica ovog događaja, postoje i one psihičke, koje je možda i teže podnijeti. Emocionalne ožiljke koji nastaju pri ovim situacijama, teško je prevazići bez podrške najbližih. Nakon saznanja da su u drugom stanju, maloljetne djevojke (posebno one od 13-15 godina) psihički nisu dovoljno zrele i odgovorne da same donesu odluku šta dalje u životu. Najteži i prvi korak koji treba da naprave jeste da saopšte tu vijest roditeljima i ocu djeteta. Obzirom da su maloljetne i da bez potpisa roditelja ne mogu obaviti abortus, djevojkama ne preostaje druga mogućnost osim da kažu roditeljima. Od reakcije i odluke njenih rodjitelja zavisi sve, jer je otac djeteta maloljetnice najčešće i sam maloljetan, te ne može preuzeti brigu na sebe ili, ukoliko i ima dovoljno godina, ne želi priznati odgovornost. Na roditeljima djevojke nerijetko ostaje sva odgovornost i obaveze.

U ovakvoj situaciji, maloljetnica može donijeti jednu od tri odluke, da obortira, da rodi i zadrži dijete, ili da rodi i da na usvajanje dijete. Mnogo je faktora koji utiču na odluku pri izboru jedne od te tri stvari, a to su najčešće: uticaj roditelja, materijalna situacija, dob djevojke i njeno zdravstveno stanje. Pri anketiranju maloljentica u dobi od 13-17 godina, na pitanje ,,Ukoliko bi ste se našle u situaciji da zatrudnite, koju bi od tri moguće opcije izabrale“ dobila sam sljedeće odgovore:

a) opciju da rode i zadrže dijete izabralo je 59,4% maloljetnica;

b) opciju da abortiraju 38,4%;

c) opciju da rode i daju dijete na usvajanje 3,1%.

Anketa je pokazala da bi većina djevojaka rodila i zadržala bebu, ali ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi one, ukoliko bi se zaista našle u toj situaciji, davale iste odgovore. Ako se maloljetnica odluči na usvajanje ili abortiranje djeteta, stručnjaci preporučuju da djevojka nakon toga obavezno neko vrijeme posjećuje psihologa, zbog njene nezrelosti i prevencije psihičkih posljedica.Ukoliko se odluči da zadrži bebu, mora biti svijesna odgovornosti i činjenice da će joj se život promjeniti iz korijena. Za ovu odluku od velike je važnosti podrška porodice i materijalna sigurnost.

Važno je napomenuti da, nakon poroda, povratak u školu za maloljetnicu može biti izuzetno stresan, pa se zbog toga one često odlučuju za napuštanje škole, što nikako nije preporučljivo. Psiholozi savjetuju angažovanje predagoga i školskog psihologa za pomoć u prilagođavanju maloljetnice u društvo. Školski psiholog i predagog bi trebali da obave razgovor, kako sa maloljetnicom, tako i sa njenim vršnjacima. Tako će se spriječiti mogućnost diskriminacije djevojčice, što bi dodatno otežalo njeno snalaženje u školi nakon poroda. Što se tiče samog djeteta i majčinog ophođenja prema njemu, maloljetnica treba da bude svijesna uloge majke. Stoga se ne preporučuje da roditelji djevojke preuzmu sve obaveze oko djeteta, nego da pomažu samo ukoliko je to neophodno. To je jako važno, jer ona mora da stekne osjećaj majčinstva i obaveze prema bebi.

Uz sve psihičke posljedice koje ova maloljetniča trudnoća donosi, postoje i one fizičke. Na pitanja o trudnoći, o njenim posljedicama po zdravlje i prevenciji iste, odgovarao je prim. dr Goran Umičević iz Brčkog, specijalista ginekologije i akušerstva.

Iz Vašeg iskustva, koliko su česte trudnoće kod maloljetnih lica?

U ukupnombroju porođaja, porođaji maloljetnica čine oko 10%, što je zabrinjavajući procenat.

Da li su takve trudnoće dosta problematičnije nego kod zrelih žena?

Porođaji kod maloljetnica sup orođaji sa povećanim rizikom, ali su i same trudnoće kod maloljetnica trudnoće sa visokim rizikom po majku i bebu.

Šta je najčešći uzrok problematične trudnoće kod maloljetnih lica?

Komplikacije maloljetničkih trudnoća su raznovrsne, od problema sa trudnicom (mnogo češće bolesti trudnoće), do problema sa plodom (česte genetske malformacije ploda i druga kongenitalana oboljenja naročito srca, bubrega, metabolički poremećaji ploda, nakaznosti i sl).

Javljaju li se maloljetnice na vrijeme u bolnicu tj. na početku trudnoće ili tek u poodmakloj fazi?

Maloljetne trudnice na prvi pregled obično dolaze pred sam porođaj, ili se prvi put sa ginekologom sretnu tek u porođajnoj sali.

Ako se ne jave na vrijeme, koliko to doktoru otežava porođaj i vođenje trudnoće?

Redovno vođene trudnoće u mnogome garantuje porođaj koji se rijetko komplikuje. U toku trudnoće, trudnica se ispituje klinički, laboratorijski i ultrazvučno, te akušer ima kompletan uvid u stanje trudnice i ploda, tako da na sve komplikacije na vrijeme reaguje.

Koje su najčešće komplikacije koje se javljaju kod ovakvih porođaja?

Česti problemi sa povišenim pritiskom, povišenim vrijednostima šećera u krvi, problemi sa bubrezima i mokraćnim putevima, i nerijetko kardiovaskularni problemi.

Mogu li komplikacije i sama rana trudnoća ostaviti zdravstvene posljedice na djevojku i ponovnu mogućnost rađanja?

Porođaji maloljetnih trudnica često ostavljaju zdravstvene probleme porodiljama, a samim tim i probleme u narednim trudnoćama.

Da li se djevojke javljaju same ili u pratnji roditelja?

Maloljetne trudnice na prvi pregled i porođaj uglavnom dolaze u pratnji jednog ili oba roditelja, koji često prvi i primijete da se kod njihovog djeteta radi o trudnoći.

Odlučuju li se maloljetne djevojke češće na abortus ili rađanje?

S obzirom da se maloljetnice jave ginekologu kad jetrudnoća već uznapredovala, samim tim o namjernom prekidu trudnoće se ne može razmišljati.

Može li abortus kod maloljetnih lica da ostavi teške zdravstvene posljedice?

Abortus kod svih žena može dovesti do značajnih komplikacija, a kod maloljetnica posebno.

Do koje sedmice se može uraditi abortus?

Legalni prekid trudnoće se može uraditi do dvanaeste sedmice trudnoće, s tim da od desete do dvanaeste sedmice u odluku o prekidu trudnoće se uključi i etička komisija. Sa prekidom trudnoće kod maloljetnog lica moraju biti saglasni i roditelji trudnice.

Da li djevojke često traže abortus prekasno, kada već nije moguć?

Obično su maloljetnice svjesne da nemaju drugog izbora osim rađanja djeteta.

Koja su kontracepcijska sredstva koja su najbolja za maloljetna lica?

Maloljetnicama, odnosno ženama koje nisu rađale obično se kao kontracepcija savjetuje prezervativ ili hormonska kontracepcija.

Iako su često neželjene, maloljetničke trudnoće nisu problem koji se ne može prevazići. U tim momentima se djevojkama čini kao da im je svijet skrhan, ali nakon nekoliko godina, sve se složi i one obično imaju normalan i lijep život. Da nije sve crno govori i izjava jedne mlade majke, koja je podijelila sa nama svoje iskustvo. Ona danas ima 25 godina, i prije deset godina se našla u istoj situaciji, ali nije posustala pod pritiskom društva, već se hrabro borila i dovela svoj život u red.

,,Ostala sam trudna sa 15 godina, i tada mi se to činilo kao bezizlazna situacija. U početku je sve bilo haotično. Roditelji su bili bijesni na mene (što razumijem danas kada sam i ja majka djevojčice), a ja nisam znala koji put da odaberem. Dvoumili smo se između toga da rodim ili abortiram. Otac djeteta je bio uz mene, ali je i on bio maloljetan i imao je istu situaciju sa svojim roditeljima. Već nakon par dana moji roditelji su prihvatili tu činjenicu, a ja sam odlučila da zadržim dijete. Rekli su mi da će mi pomoći u svemu. Razgovarali su sa roditeljima oca djeteta, i rekli im da će oni preuzeti brigu o bebi dok ja ne završim srednju školu, a ja sam dala sve od sebe i skupila snage da nastavim sa školovanjem. Otac bebe i ja smo ostali u vezi, i nakon završetka srednje škole smo se vjenčali. Oboje smo upisali fakultet i nastojali da ga završimo što prije. Ja sam do kraja fakulteta živjela sa djetetom kod roditelja jer nam je to bilo finansijski jednostavnije, nego da muž i ja živimo sami zajedno, a on je ostao kod svojih roditelja. Iako smo se često posjećivali i bili zajedno skoro svakodnevno, moram priznati da je taj period bio izuzetno težak za mene. Teško je to sve kratko opisati. Ne mogu reći da je sve bilo jednostavno i lako. I sada ne mogu vjerovati da smo prežvjeli sve to i da se na kraju sve dobro završilo. Danas moj suprug i ja živimo zajedno sa našom djevojčicom u stanu, u koji smo se preselili nakon završetka fakulteta. Stan smo kupili uz pomoć mojih i njegovih roditelja. Kada pogledam iza sebe vidim da je bilo jako teško proći kroz sve to, ali i kada pogledam u svoje dijete budem presrećna što nisam abortirala. Jako nam je bilo bitno što smo oboje imali moralnu i finansijsku podršku naših roditelja, jer bez njih ne bismo uspjeli. Savjetujem svim djevojkama koje se nađu u takvoj situaciji da rode, jer će na kraju sve biti uredu, ma koliko to nemoguće u tom trenutku djelovalo.“

Kao što se može zaključiti, maloljetnička trudnoća je svakako problem, ali ukoliko dođe do nje, uz pravilno postupanje, moguć je nastavak sasvim normalnog života. Ipak, najbolji način da se taj problem riješi jeste da do neželjene trudnoće ne dođe. Oni koji najviše mogu pomoći u tome su roditelji, tako što neće izbjegavati edukativne razgovore sa svojom djecom o njihovom polnom sazrijevanju, nego ih uputiti u sve probleme i rizike. Školska predavanja mogu da pomognu, ali su roditelji ti koji najbolje poznaju svoju djecu. Nadajmo se da će u budućnosti statistike pokazivati bolje rezultate. 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s