Piše: Aida Turčalo

Od samog rođenja, pa dalje kroz život, susrećemo se sa raznim tipovima ljudi. Svjesni smo činjenice da nismo svi isti, tako da ne možemo ni uticati jednako na sve. Sjetimo se svoje osnovne škole i prvog učitelja, te onoga što je kao uposlenik obrazovnog kadra uspio prenijeti na nas. Poslije toga dobijamo razrednika, te ostale nastavnike koji nastoje da nas, kako najbolje znaju, pripreme dalje za srednju školu. Poslije je nekako sve lakše, novi zadaci su pred nama, a mi postajemo ozbiljniji i svjesniji uloge koju zapravo „igramo“. I tako jednog dana se probudimo i dok sređujemo neke papire, tamo na televiziji se čuje dobro poznat glas i mi se sjetimo tog čovjeka, koji je ostavio tako jak dojam na nas da ćemo ga vjerovatno čitav život spominjati i sjećati ga se. Riječ je, dakako, o profesoru na čijim ste časovima ili predavanjima toliko uživali, te saznali mnogo novih informacija koje i danas pamtite. Kao student Fakulteta političkih nauka srela sam jednog takvog, a njegovo ime je prof. dr. Besim Spahić. Onaj ko nije imao priliku prisustvovati na jednom od njegovih predavanja, ne zna koliko je toga propustio, što interesantnog, što poučnog, što zabavnog. Duga, opširna predavanja nikome nisu privlačna i trosatno sjedenje u klupi na kraju postane zamorno, koliko god se mi trudili ostati koncentrisani na materiju.

Prof. dr. Besim Spahić rođen je u Travniku 1953. godine, gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Nakon završenog studija novinarstva, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, prvi profesionalni posao je, nakon petogodišnjeg angažmana u Pozorištu mladih u Sarajevu, kao novinar dobio na RTV Sarajevo. Poslije dvije i po godine rada u toj medijskoj kući, prelazi na Fakultet političkih nauka u Sarajevu, gdje na Odsjeku za žurnalistiku radi na poziciji asistenta. U ratnim godinama profesor Spahić je boravio u Ljubljani, gdje je radio kao urednik oglašavanja i kreativni direktor u agenciji “Studio Marketing”. Nakon toga, pet godina je imao status slobodnog umjetnika, kada je i realizirao razne muzičko-scenske i književne projekte. U Sarajevo se vraća 2000. godine i na Fakultetu političkih nauka predaje nastavne discipline Uvod u poslovno komuniciranje, Marketing poslovnog komuniciranja i Medijski menadžment, na Akademiji likovnih umjetnosti (Odsjek dizajn) te na Accademia di Belle Arti di Venezia. Objavio je 20 knjiga s područja reklame, političkog komuniciranja, političkog i kulturnog marketinga, imidža, poslovnog komuniciranja i dizajna. Neke od njih su „Nacionalni antimarketing ex-yu i bh. naroda“ , “ Imidž grada: uvod u marketinško promišljanje grada kao proizvoda“ , “Dizajn – ekonomski, društveni i politički aspekti“, „Politični marketing“, „Strategija savremene propagande“… Još od svojih dječačkih dana pokazivao je izuzetan talenat za muziku i pozorište, čime se poluprofesionalno bavi i danas.

Pored uspješno ostvarene karijere u oblastima za koje se obrazovao, on kaže kako su mu muzika i gluma i dalje ostale najveća želja. Ove dvije djelatnosti je, kako kaže, “prebacio” u hobi, kojim se danas uspješno bavi pišući pozorišne komade za djecu i odrasle, te komponujući glazbu. Mnoge muzičko-scenske projekte je realizirao na području Hrvatske, Slovenije i Italije, a nedavno je u BiH prezentiran i mjuzikl “Kulin ban – nadaleko znan”. Profesor Besim kaže da je čitav život učio, i da i dalje uči sve ono što ga zanima. Ima strašnu volju, energiju i elan. To je nešto što je u njemu i niko ga ne mora tjerati na to. Pored toga što govori francuski, slovenski, italijanski i engleski jezik, profesor Spahić poznaje i tajne urarskog zanata, te je, kako kaže, u stanju popravljati stare satove, što je za mnoge urare mlađih generacija nepoznanica. Gdje god se pojavi skrene pažnju na sebe, ne boji se reći svoje mišljenje, te nastoji biti i ostati pravedan. Mnogi će to potvrditi, naročito njegovi studenti a tim povodom dobio je i pjesmu čiji autor još uvijek nije poznat.

„Danima, noćima, jutrima“ naziv je kompozicije za koju je tekst i muziku napisao prof. dr. Besim Spahić, a koja je na nedavno održanom najeminentnijem festivalu tamburaške pjesme „Zlatne žice Slavonije“, u Požegi, osvojila drugo mjesto i proglašena najslušanijom tamburaškom pjesmom u Hrvatskoj, u zadnjih godinu dana. To je i svojevrsna nagrada publike. Pjesmu izvodi renomirani tamburaški sastav „Kristali“ iz Županje/Osijeka, koji je već snimio četiri uspješne kompozicije profesora Spahića.

Inače, Spahić je već renomiran kompozitor dječije, zabavne, narodne, baletske i teatarske muzike u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji i BiH. Učesnik je brojnih naučnih, domaćih i inozemnih kongresa i simpozija, kao naprimjer “Pečat vremena” (Udruženje komunikologa Hrvatske, august 2011), “Promocija ruralnih potencijala” (CEIO, Zagreb, oktobar 2011), te “Imidž glavnog grada države” (Urbanistički inštitut Republike Slovenije, Ljubljana, 2007). Učesnik je i brojnih naučnoistraživačkih projekata.

Ko još nikad nije otišao na predavanje profesora Spahića, nikad nije kasno, bilo da ste student Fakulteta političkih nauka, ili nekog drugog.

Posljednja fotografija preuzeta iz Slobodne Bosne