Najstarija kafana u Beogradu i dalje priča svoju priču

Piše: Dejana Krstić

1U starom dijelu Beograda, preko puta Saborne crkve, stoji prkosno jedna mala, trošna građevina, koja je tu još od davne 1823. godine u svom nepromijenjenom izgledu. Riječ je o najstarijoj beogradskoj kafani “Znak pitanja”. U vrijeme svog nastanka, kada je Kosančićev vijenac bio najurbaniji dio grada, bila je jedno od aktuelnih mjesta okupljanja istorijskih ličnosti. Sada je jednako aktuelna, ali ne i “mlada”, već stara i mudra građevina, koja već dva vijeka slikovito priča svoju priču o vremenu u kojem je nastala.  Izgled kafane je autentičan i vjerna je slika vremena iz koga datira. To je kafana koja ima dušu.

Međutim, naletom privatizacije 2000. godine, ova kafana je kao i većina ugostiteljskih objekata trebala da bude privatizovana. Građani i mnoge poznate ličnosti, koje su ovu kafanu smatrale za svoje malo utočiste u bijegu od urbanizacije, oštro su osudile ovu odluku, zbog čega je privatizacija bila trenutno zaustavljena. Goste kafane užasavala je pomisao da bi se na mjestu ovog spomenika kulture mogao naći neki novi supermarket ili noćni klub. Skoro deset godina, vlasti su sa privatnicima vodile bitku oko sudbine ove zgrade, da bi konačno, 2011. godine, bila donijeta odluka da se kafana dodijeli na upravu gradu Beogradu.

Posebnosti ove kafane, osim njenog izgleda, doprinosi i njena istorijska vrijednost i njena funkcija kulturne baštine. Od davne 1823. godine, kada je napravljena, ova građevina nije promijenila svoj izgled, zbog čega predstavlja važan istorijski spomenik koji nam donosi dašak 19. vijeka. Početkom sedamdesetih, kafana je funkcionisala čak i kao galerija. Ovu građevinu je 1823. izgradio jedan grčki arhitekta za srpskog diplomatu i trgovca Nauma Ička. Zatim je knez Miloš poklonio svom ličnom ljekaru, ećimu Tomi. Ećim Toma je svoju kuću pretvorio u kafanu, pa se kafana tada zvala „Ećim Tomina“ kafana. Ime joj je promijenjeno 1878. godine u „Kod pastira“. 1892. postojala je želja da se kafani ime promijeni u „Kod Saborne crkve “ zbog lakšeg pronalaženja, ali se crkva oštro protivila tom nazivu. Tadašnji vlasnik, dok ne smisli novi naziv kafane, privremeno joj dao ime „?“ ili „Znak pitanja“, međutim taj naziv se održao i do danas. Kroz istoriju, kafana je bila omiljeno okupljalište mnogih važnih ličnosti, pa se priča da je u nju navraćao i sam Vuk Karadžić. U kafani se 1834. pojavljuje i prvi bilijar u Beogradu, a iste godine ona postaje i prvo čitaliste „Srpskih novina“.

2

Bijela fasada, starinski drveni prozori i vrata tamno smeđe boje. Iznad ulaznih vrata sa vanjske strane nalazi se lampion sa znakom pitanja na sebi. Vrata su autentična, trošna, u stilu 19. vijeka. Prozori takođe. Enterijer kafane sastoji se iz dvije sobe. Pod u kafani je sačinjen od drvenih dasaka. Plafon je veoma nizak. Na zidovima se nalazi mnoštvo slika i starih fotografija. Stolovi kockasti, prekriveni crveno-bijelim stolnjacima na kockice, a stolice jednostavne, drvene. Druga vrsta stolova je okrugla, oni su nešto niži, nemaju stolnjake, oko njih su male drvene klupice. Jela su tradicionalna i služe se u starinskom posuđu. Kafa je jednostavna, turska, kuva se u džezvama, a pije iz fildžana. Muzike nema, što je tipično za prijašnje kafane. U kafani nema niti jednog modernog elektronskog pomagala.

„Znak pitanja“ je 1946. godine proglašena kao spomenik kulture. Ovo je tip stare kafane, koja je dva vijeka služila kao inspiracija raznim umjetnicima koji su tu ispijali kafe i pića. Ovdje su se godinama unazad okupljali boemi, te su u njoj nastajala mnogobrojna umjetnička djela, pjesme naročito.Tu dolaze ljudi kojima je dosta urbanizovanih i futurističkih mjesta, koji žele da se opuste u prijatnoj atmosferi. Naravno, ovdje svraćaju i oni kojima je dosta brze ili klasične restoranske hrane ili pak oni kojima azijska ili druge kuhinje ne mogu da utole glad. Služi se tradicionalna srpska hrana kao što je pasulj sa kobasicom, jagnjetina i junetina ispod sača, kiseli kupus, sarma, vodeničarska mućkalica (jelo servirano u jestivoj posudi od peciva) i razne vrste čorbi, a sve se to služi uz domaću lepinju.

3

Zbog svog istorijskog značaja i autentičnog izgleda, kafana predstavlja pravu turistučku atrakciju i spomenik kulture. Danas je ona omiljeno okupljaliste svim građanima Beograda, ali i onima koji dolaze u Beograd. Zbog toga što teži ka očuvanju autentičnog izgleda, kafana je jedno među nekoliko najposjećenijih mjesta turista, koji navraćaju u Beograd. Zbog toga se u njoj mogu čuti razgovori među gostima na mnogim stranim jezicima. Stranci je vole jer tu, pored toga što se lijepo zabave u odličnoj atmosferi, mogu da upoznaju dašak istorije grada i okuse neka tradicionalna srpska jela.

Njeni ljubitelji i posjetioci će konačno moći da odahnu. Predstavnici vlasti grada su dali svoje obećanje da kafana neće mijenjati svoj izgled i da će ostati ugostiteljski objekat. Znak pitanja će i budućim generacijama pričati istoriju svoga života, a u nju će navraćati novi naraštaji „modernih“ boema.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s