Nepodnošljiva dlakoća postojanja

Piše: Aida Hadžimusić

 

Zašto mrzimo dlake na tijelu…

Otkako je njihova prvotbitna funkcija – da štite kožu od spoljnih uticaja, potisnuta u drugi plan, dlake su služile kao instrument raznih manipulacija, a posebno kada je pitanju žensko tijelo. One su povezivane sa đavolom, budući da je i sam nečastivi dlakav. Kada je na mjesto vjesrkog autoriteta stupila nauka, dlake na tijelu nisu dobile nimalo zahvalniji status, jer je njihov đavolski status samo zamijenjen imenom hormonalni poremećaj, te od početka 20. stoljeća, prirodni zaštitinik kože od spoljnih uticaja zauvijek prognala sa ljudskog tijela. Poželjne na ljudskog glavi, a nepoželjne na bilo kojem drugom dijelu tijela, dlake su jedan od pokazatelja kako je kultura trujumfovala nad prirodom.  1

Postoje neslaganja kada je u pitanju historijat uklanjanja dlaka sa tijela. Savremeni konzumerizam nerijetko pronalazi alibi u privatnim faraonskim sobama, opravdavajaći kupovinu epilatora, krema, voskova i brijača, činjenjicom da se i sama Kleopatra kupala u mlijeku i uklanjala svaku dlaku sa svih dijelova tijela, osim sa glave. S druge strane, nema sigurnih materijalnih dokaza o tome da su se antičke žene stvarno depilirale. Ako je suditi po skulpturama koje su nam ostale, glatkoća ženskog tijela je bila ideal, budući da su sve olimpske ljepotice glatke. Muške skulpture uglavnom nemaju bradu, osim u slučajevima antičkih filozofa, gdje je ona vjerovatno predstavljala mudrost. U konačnici, nema pouzdanih dokaza o tome da li se uklanjanje dlaka praktikovalo i u kojoj mjeri, ali je sigurno da je u doba savremene kulture uklananje dlaka sa ženskog tijela postalo normativno. Ali, ako je tako, ko je onda postavio zakone o depiliranju i kada je „nepodnošljiva glatkoća postojanja“ postala pravilom?

Skrivena moć konzumerizma

Norma uklanjanja dlaka sa ženskog tijela dosegla je svoju ekspazionističku moć početkom 20. Stoljeća, zbog Gillettove potrebe da proširi svoj kapital. Ukidanje dlaka postala je prvo američka praksa, a ubrzo potom ona je postala normom i preko Atlantika. Međutim, trend da se depilira sve više dijelova tijela nije odmah išao sasvim glatko, a glavni razlog za osvajanje dijela po dijela tijela su masovni mediji. U početku kampanje za uklanjanje dlaka, časopisi su se fokusirali samo na vidljive dijelove tijela; to su bili lice i ruke. Također, proizvod za depiliranje nije bio masovno proizvođen, već se morao naručiti poštom. Reklamna kampanja širila se polako, ali sigurno na račun ženske slobode izbora o vlastitom tijelu. Još jedan od razloga zbog kojih je depilacija postala normativna je masovna moda. No, i ta pojava nije neosjetljiva na konzumerizam. Upravo zato što su se u prvim decenijama prošlog stoljeća odijevni predmeti počeli masovno proizvoditi i reklamirati u časopisima, oni su postali dostupni širim masama. Skromna dužina suknje do gležnja pokupila se do ispod koljena, rukavi su postali viškom, a tržište je preplavljeno čipkom i providnim čarapama, koje su simulirale izgled gole noge.

Kada su u pitanju dlake na tijelu, izbor riječi nije nimalo neutralan. Dlake se izjednačavaju sa tjelesnim izlučevinama, a u reklamama uz riječ dlake gotovo nikad ne izostaje pridjev „suvišne“ u sintagmama, kao što su „uklanjanje suvišnih dlaka“. U samim počecima, za muško brijanje koristio se naziv „shaving“, a za žensko „smoothing“. Jedan od temeljnih načina na koji se stvarao alibi za uklanjanje dlaka, bila je higijena. Lična higijena je koncept koji se naročito vezao za percepciju ženske ljepote u viktorijanskom dobu, ali se koncept pokušavao primijeniti i na uklanjanje dlaka, što je dovelo do promjene paradigme, pri čemu su dlake izjednačavane sa prljavštinom, nečistoćom, odvratnošću. Odatle normatiziranje njihovog uklanjanja sa tijela.

2Neke psihoanalitičke implikacije

Uklanjanje dlaka sa ženskog tijela započelo je sa skromnih nekoliko centimetara ispod pazuha, a za manje od stoljeća, zahvatilo je žensko tijelo u potpunosti. Brasilian wax, kako se popularno naziva potpuno uklanjanje dlaka sa ženskih genitalija, uništio je, čini se, posljednji tabu kada je u pitanju depilacija. Međutim, ova praksa nudi mnogo više simboličkih implikacija od onih koje mogu da ponude termini kao što je higijena, suvišno, neerotično i tako dalje. U vezi sa uklanjanjem dlaka sa najintimnijih dijelova ženskog tijela postoji jedan očigledan paradoks. Jedna od osnovnih činjenica seksualnog sazrijevanja je pojačan rast dlaka. Istovremeno, tada djevojke uglavnom panično uklanjaju te dokaze sazrijevanja depilacijom i tim činom simbolički ulaze u svijet odraslih žena. Prva depilacija predstavlja jedan od obreda inicijacije kojim se simbolički ulazi u svijet odraslih. Ipak, istim činom se djevojke vraćaju u svoj predpubertetski stadij, jer je potpuni nedostatak dlaka karakteristika doba seksualne nezrelosti.

John Ruskin se navodno onesvijestio kada je prve bračne noći ugledao svoju suprugu nagu i njene intimne dijelove tijela netaknute kulturalnim normama. Navodno, Ruskina je toliko zaprepastila razlika u odnosu na klasične skulpture kojima se nadahnjivao da brak nikada nije konzumiran. Međutim, da li je žensko tijelo, u svom prirodnom stanju samo nedostatak estetskih vrijednosti za određene posmatrače, ili predstavlja moć prekomjerne ženske seksualnosti i nemogućnosti falusa? Postoji li mjesta za tumačenja u kojima odsustvo dlaka na ženskom tijelu simbolizira vulnerabilnost i tako omogućava lišavanje statusa zrelosti? Da li je depilacija jedan od načina na koji se žena simbolički vraća u svoj predpubertetski simbolički status, status fizičke, i implicirano psihičke nezrelosti?

Zanimljiv je i Freudov esej Meduzina glva, u kojem on pravi analogiju između obezglavljivanja glave i kastracije. Horor koji doživljava posmatrač Meduze je za Freuda horor pogleda na ženske genitalije. Otuda analogija između Meduzine glave i ženskog spolnog organa kod Freuda.

Bez obzira na to kakav lični stav o dlakama na tijelu imamo, činjenica je da je disperzivna moć kulture zauvijek progutala slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu. Ostaje nejasan odgovor na pitanje da li je povratak na prirodu uopšte moguć, ili je kultura odnijela konačnu pobjedu kada su u pitanju dlake na ženskom tijelu.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s