Semir Osmanagić: „Čitav život moramo ostati otvoreni za nova znanja“

Razgovarala: Majda Balić

semirSemir Osmanagić, inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka, član Aleksandrijskog arheološkog društva i osnivač neprofitne i nepolitičke Fondacije „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“ prvi je Bosanac koji je zaslužan da se u svjetskim medijima BiH ne spominje kao zemlja rata, nego kao prostor mogućeg arheološkog otkrića svjetskih razmjera. Upravo zbog njega, gradić Visoko su pohodili svi svjetski relevantni mediji. CNN je priču o piramidama objavioo kao ekskluzivu još 2006., ekipa ABC-ja je u Visokom snimila 30-minutni dokumentarac. O njegovim istraživanjima su pisali i Time, Washington post, Guardian, a posljednjih nekoliko godina o njima više izvještavaju specijalizirani, naučni i dokumentarni tv-kanali kao što su National Geographic i History Channel. Našim narodskim rječnikom, reklo bi se „nema dalje“.

Završili ste sudij ekonomije, diplomirani ste politilog, magistrirali ste ekonomiju. Imate poprilično formalno obrazovanje za čovjeka koji se bavi ovom vrstom istraživanja.

Ne postoji fakultet ni u BiH, ni u svijetu koji se na pravi način bavi drevnim civilizacijama. Studiji arheologije ili studiji historije vrlo površno obrađuju tu temu, i to uglavnom netačno. Osnova za moje obrazovanje je bio ekonomski fakultet, uporedo studij Političkih nauka, zatim studij sociologije, magistratura (Magistar nauka Međunarodne ekonomije – Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu), doktorat (Doktorska disertacija: „Civilizacija Maya“ – Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu)  Prvih 10 godina moga visokoškolskog obrazovanja mi je dalo jako dobru osnovu sa velikim brojem pročitanih knjiga. Međutim, očigledno je bilo da, što se više čita, da se sve više pronalaze tzv. sive oblasti u opisu prošlosti, neadekvatne i netačne. Uslijedila su moja putovanja po različitim zemljama svijeta i različitim arheološkim lokacijama. Svaki put prije odlaska na putovanja (Peru, Bolivija, Meksiko i druge zemlje) sam se prethodno „upoznao“ sa svim što se moglo pročitati o tome, ali kada bih došao na lice mjesta – uvjeravao sam se da je istina zapravo drugačija. Očigledno je bilo da moderna nauka ne nalazi prava tumačenja za vrhunce koje su dostizale civilizacije prije nas. Prema tome, moj razvojni put od dvije i pol-tri decenije pokazuje zapravo želju da se više sazna i da se dođe do prave istine – to je bio razlog zbog čega sam pokrenuo ciklus pisanja alternativne historije koji je bio pokušaj da za sebe (a i za one koji su čitali moje knjige) objasnim te fenomene iz prošlosti.

Znanjem protiv naučne „piramide straha“

soIzgleda da vas naučna zajednica baš i ne prepoznaje kao istraživača i naučnika, često uz vaše ime dodaju i ono „pseudoistraživač“. Vrijeđa li vas takav odnos sa njihove strane?

Mi smo ono što jesmo, bez obzira šta neko drugi tvrdi ili pokušava da vrijeđa. Mi, ili znamo – ili ne znamo. Oni koji vrijeđaju – to govori samo o njima, njihovom nivou nekulture i neznanja. Tvrditi za nekoga da je pseudonaučnik, pseudohistoričar, a pri tome biti potpuno inferioran u obrazovnom pogledu, u pogledu znanja, u pogledu viđenog ne zaslužuje nikakve komentare sa moje strane. Nikada se nisam javno ni upuštao u polemike sa njima jer oni nisu govorili o meni nego o sebi, o svojoj ljubmori, zavisti i neznanju. Činjenica je, ako već govorimo o činjenicama, da od svakoga moga kritičara imam dvostruko ili trostruko više godina visokoškolskoga obrazovanja, neuporedivo više napisanih knjiga, i naravno – obišao sam sve arheološke lokacije na svijetu o kojima pričam. To je kombinacija koju oni nemaju i to je bila osnova da na nezavisan, intelektualan način radim na ovim temama dok su svi oni bili na jednoj piramidi straha – bilo na akademiji, ili u nekim drugim naučnim oblastima. Sve ono što oni nisu bili, ja jesam. Jedini preostali način da me napadnu jeste da me pokušaju diskreditirati.

Oni koji pokušavaju vrijeđati, očekuju da im uzvratite na isti način, a kada im odgovorite blagošću, i pozovete ih da vam se pridruže na istraživanju – iznenade se. Pokušavam da ih shvatim čak i one koji u svojim istupima upotrebljavaju vrlo nepristojan rječnik. Znam, lako je pridobiti one koji su već po definiciji uz vas, trebate pridobiti one koji se toliko protive, koji se jogune, koji ne žele saslušati argumente. Do njih treba naći put.

Nakon javnoga neodobravanja vašega rada od strane naučne zajednice, neki mediji su krenuli u linč na vas. Jeste li očekivali takvu situaciju?

Ja govorim ono što vidim. Sve baziram na naučnim dokumentima. Moj cilj je naučna istina, a ne konflikt. Rat ovome projektu meni su objavili stučnjaci iz dijela kulturnoga establishmenta koji ne razumiju da oni ne znaju sve, uvijek ima prostora za nove, progresivne ideje. Nauka ne staje sa njima, a ni sa njihovim titulama u ovoj maloj zemlji. Biti predsjednikom akademije, dekanom fakulteta, profesorom historije je možda sjajno dostignuće u nekom domaćem okruženju, u svjetskim razmjerama to je nebitno. Nauka se razvija i ide dalje bez obzira što većina ljudi na funkcijama pokušava da zadrži „status quo“ jer misle da, ako dolaze nova znanja, onda se temelji na kojima počivaju njihove „stolice“ ruše. Pogreška. Čitav život moramo ostati otvoreni za nova znanja i ne smijemo biti prepreka razvoju nauke. Jer, kada bi pomislili da znamo sve to bi značilo da je nauka „stala“ i da civilizacija ne može više napredovati. Ono što ja danas radim i što je izgleda malo revolucionarno za neke, za 20 do 50 godina bit će smiješno generacijama koje dolaze iza nas.

Avanturistični „šeširdžija“

kfImate vrlo osebujan stil oblačenja, ali i nevjerojatnu mirnoću i staloženost u komunikaciji. Zbog vašega hladnokrvnoga stava, poziva kojim ste se odlučili baviti, ali i vašega nezaobilaznoga šešira od kojega se ne odvajate – prozvali su vas bh. Indiana Jonesom. Smeta li vam taj nadimak?

– Kada čovjek provodi dane i dane na suncu, normalno je da mu treba šešir i odgovarajuća odjeća. Ovako se nosim već dvije decenije, prema tome ja uopće nisam imao promjene u stilu, ali su se mnogi u našoj zajednici tek nedavno prvi put susreli sa mojim „stilom“ i reakcije su bile različite. Meni taj nadimak koji ste spomenuli jednostavno nije bitan.

Mislite da ljudi bolje reagiraju na vas kada se pojavite negdje sa šeširom nego formalno obučeni?

– Ukoliko krenete na neku arheološku lokaciju, kao naprimjer danas u Visoko, znate da ćete zapravo cijeli dan provesti na suncu i da će vam šešir (ili neko slično pokrivalo za glavu) biti neophodan. Morate se zaštititi. Mene moj šešir štiti i od sunca: kada ste u pustinji – štiti vas od pustinjskoga pijeska, kada ste na kiši – štiti vas od kiše, kroz gustu šumu – štiti od šiblja… šešir je jednostavno potreba za mene.

Otkuda vaš interes za historiju civilizacija, kako je to sve uopće počelo?

– Što više čitate, to više uviđate da je ono što nas uče zapravo pogrešno. U mome slučaju, odlučio sam da to ispravim: da prvo za sebe naučim što više, a zatim da te informacije podijelim sa drugima. Bila je to kombinacija čitanja, putovanja i pisanja.

Kako ste nadošli na zaključak da upravo u BiH postoji nešto važno za historiju civilizacije i počeli se time baviti?

– Svako od nas ima svoju sudbinu. Nažalost, većina nas i ne sazna šta mu je bila sudbina koja mu je bila namijenjena čak i prije rađanja: ili saznaju to isuviše kasno, ili uopće nemaju vremena da o tome razmišljaju. U mome slučaju ovaj životni put očigledno nije bio slučajan: odlazak iz Bosne i Hercegovine prije više od 20 godina je bila svojevrsna priprema za ono čime se bavim danas. Blizina velikog broja arheoloških lokacija u Houstonu mi je samo pomogla da shvatim kako su građene ove građevine i kako je većina njih danas zatrpana naslagama zemlje, vegetacije. Kada steknete taj refleks i kada, nakon 20 godina i viđenih stotina i stotina svjetskih piramida, dođete u BiH, onda imate sve preduslove da prepoznate drevne piramide – pa makar i bile zatrpane metrima naslaga zemlje i vegetacije kao ove u Visokom.

Nakon nekoliko mjeseci istraživanja (geološka i sondažna bušenja, prve arheološke sonde, analize uzoraka, angažman arheologa) bio spreman da napišem svoju prvu knjigu o otkriću bosanskih piramida. Do oktobra 2005. knjiga je bila završena, objavio sam je kao i vijest o otkriću piramida. Tako je krenula  priča o Bosanskoj dolini piramida u svijetu.

Elite i „teorije zavjere“

Kada govorite o pokušajima Fondacije da pošalje uzorke na ispitivanja, da surađuje sa svjetskim stručnjacima na analizama i odbijanju mnogih da uopće rade ispitivanja i analize, sve poprima neki prizvuk tzv. „teorije zavjere“…

– „Teorija zavjere“ je termin skovan u elitnim krugovima. Najbolje je da napade na sebe pokušaju objasniti nekakvim iracionalnim terminima kao što su „teorija zavjere“. Međutim, historija ljudskoga roda je historija postojanja elita i većine. Elite imaju monopol na istinu, znanje, a preko toga i na finansije, politiku i ekonomiju. Prema tome, ono što se smatra zavjerama, ono zbilja postoji, i u njima živimo već hiljadama godina. Kada nezavisni istraživači ukazuju na to, onda ih ismijavaju upravo pripadnici tih elita o kojima se govori.

U slučaju našega istraživanja, mi smo se vrlo jasno suočavali sa situacijama kada su brojne institucije (recimo Engleski laboratorij za radio-karbonska datiranja nam je govorio da mi nemamo organski materijal, mi smo tome doskočili tako što smo uzorke slali u nekoliko laboratorija) pokušavale da opstruiraju analize. Po prvi put smo u historiji mi osramotili laboratorije iz Oxforda koje su tvrdili jedno kada je riječ o organsim materijalima, a Poljaci i Nijemci su tvrdili drugo. Ove lokalne regionalne organizacije su također „pale“ na ispitu jer njihovi uposlenici koji su radili analize volonterski, kada su pokušali i službenim putem urade analize – zbog pritisaka iz Sarajeva i akademije nauka su odustajali od onoga što je njihov posao, zarad neke tobože solidarnosti sa dijelom bh. kulturnoga establishmenta. Stoga bi taj termin „teorija zavjere“ trebalo izbaciti iz upotrebe i svesti stvari na to je li nešto činjenica ili ne.

Govorite o „krivotvorenju historije“. Šta to tačno znači?

– Kada kompletna naučna zajednica zbog plasiranih mišljenja iz elite prihvati nešto kao istinu i onda gura svim sredstvima u medijma, obrazovnom sistemu, filmovima (uz pomoć Hollywoda su plasirane tvrdnje da su egipatske piramide služile kao grobnice faraona), očigledno se to radi iz nekoga njima znanoga razloga. U ovome slučaju, taj razlog je krivotvorenje historije da se ne bi otkrila prava istina. Prava istina u pogledu egipatskih piramida je naravno historija razvijenih drevnih civilizacija, mnogo razvijenijih od naše, koje zapravo nemaju veze sa našim današnjim shvaćanjem evolucije homo sapiensa. To su znanja koja se pokušavaju sakriti od većine i takvih je primjera mnogo na svim stranama svijeta, od Meksika, Perua, Kine… Zbog toga je velika odgovornost na stručnjacima kada dođu do istinitih informacija.

Vjerujem u sudbinu, ne bojim se ničega u životu

U Visokom je u toku međunarodna volonterska akcija, MRAV. Imate sjajan odaziv ove godine: u Visoko dolazi čak 717 volontera iz 52 zemlje. Čini se da svi u svijetu ozbiljnije shvataju ta arheološka iskopavanja nego mi u BiH.

klProjekt Bosanskih piramida ima atraktivnu moć. Postaje najvećim magnetom u svijetu u bilo kojoj naučnoj oblasti. Nema projekta u svijetu poput ovoga koji može privući volontere iz više od 50 zemalja koji će platiti svoj put, participirati u troškovima, raditi besplatno, a pri tome biti sretan i zadovoljan. Naravno, u svijetu ima dosta ljudi koji shvataju značaj ovoga projekta. Ima ih i kod nas u BiH. To što postoji otpor u dijelu kulturnog establishmenta koji je nametnuo svoje mišljenje u medijima, nije problem Bosanskih piramida, nego je to problem tih stručnjaka. Kada dođu mladi ljudi iz Perua, i potroše recimo kompletnu svoju ušteđevinu od 5000 dolara na aviokartu koja će ih dovesti ovamo, provedu ovdje 14 dana, i onda se vrate obogaćeni iskustvom za kojega kažu da im je promijenilo život – to dovoljno govori o važnosti ovoga projekta. Prvi put se daje šansa ozbiljnim, dobronamjernim ljudima da učestvuju i budu dio velikih otkrića. Internacionalnii volonteri su naši najbolji promotori i ambasadori – do jučer sam bio jedini ja koji drži predavanja širom planete, a danas imamo stotine tih ljudi koji daju intervjue za medije, koji razgovaraju sa svojom okolinom nakon što se vrate. Tako dobijamo hiljade prezentera projekta. Ko može biti protiv volontera iz čitavoga svijeta?! To je način da lomimo otpore. Neka većina nas shvati da imamo veliko blago ovdje – nama će biti dovoljno.

t

Je li postoji strah da će se pojaviti neko ko bi mogao narušiti ili naštetiti arheološkoj lokaciji prilikom iskopavanja?

– Ja se ne bojim ničega u životu. Strah u mome životu na postoji. Nažalost, strah je u osnovi većine akcija i djelovanja homo sapiensa u današnjem društvu. Kao takav, dolazi od osnovnoga straha od fizičke smrti. Ja sam sa tim davno raskrstio. Nadalje, iz toga straha su izvedeni i svi ostali: gubitak materijalnog, gubitak voljene osobe, gubitak posla. Kod mene ti strahovi ne postoje. Postoji samo sudbina i ono što čovjek treba da uradi u svome životu, da pokuša da odradi svoje što je moguće bolje, da uloži čitavoga sebe, a u mome konkretnom slučaju, ispred mene je jedan vrlo plemeniti cilj: da ponovo svijet zainteresujem za postojanje Bosanskih piramida koje su ovdje hiljadama godina i bit će još stotinama hiljada godina iza nas. Na nama je da to shvatimo, da pokušamo da izvučemo beneficije iz toga otkrića za našu civilizaciju u pogledaju besplatnih energija, te ekonomskih i turističkih potencijala. Što će biti dalje, da li će država doći i preuzeti projekat sa svojim institucijama… potpuno je nebitno. Ukoliko bi zbilja državne strukture, pa i naučna zajednica u određenom momentu shvatila značaj ovoga što imamo u BiH, te na pravi naučni, i ekonomski i turistički valorizirala – ja bih bio sretan čovjek.

Mnogi veliki ljudi koji su bitno utjecali na današnji svijet svojim izumima, pronalacima i otkrićima su umrli u osami, u siromaštvu, neshvaćeni i „ubijeni“ duhom. Godinama poslije se za mnoge njih pokazalo da su pioniri svojih oblasti. Jeste li spremni na to da ćete možda ostati neshvaćeni?

– Oni koji su umrli razočarani očigledno nisu shvatili bit života. Njihovo je bilo da dođu do tih velikih otkrića, ali kada bi shvaćali da ne mogu protiv sistema – bili bi razočarani. Toga kod mene nema. Ovo kod mene nije donkihotovska borba sa sistemom, ja jednostavno govorim ono što vidim, radim sve za ispunjenje jednog plemenitog cilja. Tako da kod mene takvog tipa razočarenja sigurno neće biti.

cKoliko je država zapravo podržala Fondaciju i njene aktivnosti?

– Država ima pristup koji, vrebalno gledajući, daje potpunu podršku ovome projektu, i to na svim nivoima vlasti. Od općine Visoko koja podržava ovaj projekat 7 godina, preko kantona koji je davao dozvole, neko vrijeme i finasijski pomagao, preko Vlade Federacije koja je čak u jednoj svojoj odluci od 4. jula 2007. dala punu podršku Fondaciji u istraživanju, pa do državnog parlamenta koji je još od samog početka 2005. godine dao podršku. Međutim, iz verbalne podrške nikada nije proistekla adekvatna finansijska i organizacijska podrška, nikada nisu doneseni zakoni kojima bi se čitava piramida proglasila za istraživačko područje, odredio budžet za istraživanja, angažiralo stotine arheologa i dvije hiljade radnika. To su naše stvarne potrebe. Stoga je naša neprofitna organizacija kroz ove godine pokušavala skrenuti pažnju ljudima na značaj ovoga istraživanja. Kulturni establishment, ovih nekoliko naših stručnjaka u oblasti historije, geologije, arheologije… od početka je reagovalo negativno. Mislili su, ako se drže u grupi i ako pišu zajedničke peticije da će uspjeti zaustaviti projekat. Taj im je projekat izgleda remetio dojučerašnji mir. Primjera radi, Zemaljski muzej, jedna stara i ugledna naučno-obrazovna institucija stara 125 godina u posljednjih nekoliko decenija zapravo nije otrkrio ništa. Nema angažmana na velikim projektima osim jednog projekta koji su im donijeli Nijemci, i to upravo ovdje u Visokom – dokazujući kontinuitet sedam i pol hiljada godina postojanja civilizacija ovdje. Dakle, kada postojite decenijama, a ne istražujete, ne dokazujete, nemate nikakav utjecaj ili ugled u svijetu i kada se najednom u vašemu dvorištu pojavi projekat koji ima i istraživanje, i privlači stručnjake, medijie, turiste, volontere… to vam smeta. To je ljuska priroda, zavist i ljubomora. Nije me iznenadila njihova reakcija. Ali je zaista šteta, zbog toga što su svi od toga mogli profitirati. Ovako… Zemaljski muzej se zatvara, stručnjaci odlaze, ali naš projekat živi.

Troja nije u Gabeli

troyPrije više od 20 godina, Amerikanac Roberto Salinas Price je prvi put posjetio BiH, te postavio hipotezu o postojanju Troje upravo na području Hercegovine. Objavio je i dvije knjige o tome, ni nakon 25 godina ne odustaje od tvrdnje da je Gabela centar nekadašnje Troje. Što mislite o njegovim teorijama? Bojite li se da će vaša otkrića biti relativizirana i „gurnuta pod tepih“?

– Price je na osnovu analize antičkih grčkih epova postavio teoriju da se u Hercegovini nalazi jedan drevni grčki grad. Ipak, u nauci, samo jedna oblast nije dovoljna da bi nam dala kompletnu sliku, pogotovo ne upotreba samo terminologije. Velika razlika između hipoteze gospodina Pricea i našega multidisciplinarnog naučnog projekta u Visokom je u tome što mi praktično radimo, dovodimo stručnjake iz čitavog svijeta, koristimo laboratorije, institute… Iza nas je 300 hiljada sati na arheološkom iskopavanju, dok pri tome kod Pricea nemate nijedan sat na arheološkom iskopavanju. U našemu slučaju su odrađene brojne analize uzoraka, radiokarbonska datiranja – kod Pricea opet nemate ništa takvo. Nadalje, Priceove tvrdnje da nekoliko očiglednih arheoloških lokacija u Hercegovini (kao što su one u Ošanićima) pripadaju periodu antičke Grčke su činjenično netačne. Postoje barem tri kulturna sloja koja su znatno starija od antičke Grčke. Daorson, odnosno Ošanići pripadaju periodu koje je hiljadama godina starije od antičke Grčke jer na našim terenima postoji civilizacija znatno starija nego starogčka ili starorimska. Prema tome, sa činjeničnog stanovišta Price ne može biti u pravu sa tvrdnjom da se u Hercegovini pojavila Troja kao prva autohtona civilizacija. One su postojale znatno ranije.

Hotelsko – liječilišni kompleks u planu

I za kraj: Šta to treba da se desi da bi naša javnost konačno promijenila mišljenje o piramidama i napravila od toga dobru priliku za promociju i biznis? Vi imate neku ideju…

– Ovdje se zapravo desilo sve što se trebalo desiti. Glavna stvar je napravljena, kompleks je otkriven. Sa naučne tačke gledišta, mi smo dokazali da je riječ o građevinama iznad i ispod zemlje. Sada smo na slijedećem koraku: dokazujemo svrhu ovih piramida: da su one ogromne energetske mašine. Da bi se to komercijaliziralo, morate imati jedan sistem u zemlji u kojemu se ljudi usmjeravaju na dobrobit i budućnost mladih generacija. To ovdje nije slučaj. Kod nas su političari isključivo fokusirani na njihovu vlastitu dobrobit, ne mareći za interese zemlje. Naš je plan da pokrenemo ideju jednog hotelsko– turističkog, te arheološko-muzejskog i lječilišnog kompleksa koji bi bio smješten negdje između aerodroma u Butmiru i Visokog, a koji bi bio replika Bosanske doline piramida. Ideja je gradnja kompleksa od 5 zgrada u obliku piramida u kojima bi se nalazili hoteli, muzeji, arheološki parkovi, ali koji bi istovremeno imali i liječilišni karakter. Dakle, sve ono što piramide nude. BiH svakako nudi organsku hranu, čistu vodu, mir, zelenilo… sve nam to daje uslov da napravimo građevinski kompleks koji će biti motor razvoja ekonomije regiona. Fondacija, koja inače nije registrirana za te komercijalne poslove će naći načina da ostvari i taj kompleks.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s