Šta su fobije i kako ih se osloboditi?

Piše: Amila Lončarić

Strah je jedna od osnovnih ljudskih emocija, a često i naš pokretač. Dok smo manji, strahovi su mnogo veći, ali ih je lakše priznati i pokazati. Kada odrastemo, neki strahovi nestaju, javljaju se novi koji su primjereniji našoj dobi, ali ih rijetko priznajemo, a još rjeđe radimo na tome da ih savladamo i pobijedimo.1

Termin fobija vodi prijeklo od grčke riječi phobos što znači strah, bijeg. Važno je razumjeti i povući granicu između fobije i straha. Strah je normalna i očekivana reakcija na prijetnju iz okoline. Bitan je za preživljavanje jer nas upozorava da okolnosti mogu biti fizički ili psihički opasne. Fobija se od straha razlikuje po svom intenzitetu koji je mnogo veći od očekivanog, te se razlikuje po neprilagođenosti i trajanju. Fobije su izvan kontrole naše volje. Psihopatolozi smatraju da je fobija zapravo izbjegavanje koje prekida normalni tok života, te je nerazmjeran stvarnoj opasnosti od nekog objekta ili situacije. Najčešće i sama fobična osoba primjećuje da je taj strah neutemeljen. Osjećaj nelagode ili nesigurnosti u određenim situacijama, ili u kontaktu s nekim objektom mogu biti savim normalna reakcija. Međutim, ukoliko strah postane iracionalan i nekontroliran do te mjere da utiče na interakciju sa drugim ljudima, ili na obavljanje zadataka na poslu, radi se o poremećaju koji zahtijeva medicinsko i psihološko liječenje.

Simptome koje ima fobična osoba kada je suočena sa izvorom svoje fobije, a često i pri samoj pomisli, su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca, povišen krvni pritisak, zacrvenjeno lice i malaksalost. Ono što je posebno interesantno jeste saznanje da fobije spadaju u grupu abnormalnih ponašanja, preciznije u anksiozne poremećaje.

Iako su fobije neutemeljeni strahovi, sta ih zapravo uzrokuje?

Fobije su zasnovane na pet osnovnih faktora, a to su: neuspjeh i kritike, nepoznato, manje ozljede i male životinje, opasnost i smrt, te medicinski strahovi.

Tako postoje razne fobije kao što su fobije od javnih nastupa, mraka, pauka, zmija, visine, javnih mjesta i sl. Naziv fobije tvori se od prefiksa koji je starogrčka riječ za objekt ili stvari koja je izvor straha i dodaje se na riječ „fobija“. Neke od najčešćih fobija su: klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora), agorafobija (strah od javnih mjesta), akrofobija (strah od visina), pterigofobija (strah od letenja), zoofobija (strah od životinja općenito), arahnofobija (strah od pauka).2

Zatim, postoje i neke veoma neobične fobije: anglofobija (strah od Engleske), arahibutirofobija (strah od kikiriki putera), aulofobija (strah od flauta), ostrakonofobija (strah od školjki), peladofobija (strah od ćelavih ljudi), trisderkaderkafobija (strah od broja 13), ksenoglosofobija (strah od stranih riječi).

Odrasli ljudi koji pate od neke fobije svjesni su da je strah pretjeran i nerazuman, ali svejedno ga nisu u stanju savladati. Najčešće se osobe ne boje samog objekta ili situacije, već neke posljedice koja može nastati susretom s objektom ili boravkom u određenoj situaciji (npr. pad aviona, ugriz životinje itd.).                    

“Ničega se u životu ne treba bojati, samo treba shvatiti. Što više razumijemo, to se manje bojimo.”
Marie Curie

Iako su mnogi istraživači dali svoje teorije o uzroku i nastanku fobija, mišljenja se razilaze. Tako psihoanalitičari smatraju da su uzrok fobija potisnuti konflikti za koje se pretpostavlja da su uzrok velikog straha i izbjegavanja. Prema Freudu, fobija je način na koji ego izbjegava suočavanje sa stvarnim problemom, potisnutim konfliktom iz djetinjstva. Zatim, postoje i teorije koje govore o tome da su fobije urođene, da su ostaci od predevolucijskog perioda kada je npr. pauk zaista predstavljao opasnost. Osim toga, smatra se kako fobije mogu biti i stečene i naučene iz okoline, najčešće od roditelja. Djeca dok su mala, obrasce ponašanja usvajaju od roditelja i uče oponašanjem. Tako, ukoliko djeca primijete da roditelj ima strah od nečega, vrlo lako taj strah i dijete može usvojiti. Također, postoji pretpostavka da postoje genetski faktori u većini psiholoških poremećaja.

‎” Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život? “

Meša Selimović

Kako se osloboditi fobije?

5

Bitnije od toga šta uzrokuje fobiju jeste kako je izliječiti. Odlazak kod psihologa je postala svakodnevnica u mnogim razvijenim zemljama, čak i stvar prestiža, dok je kod nas još uvijek tabu. Nema ništa loše u tome posjetiti psihologa, naprotiv. Pomoći će vam da realnije sagledate svoju fobiju, bez predrasuda koje inače postoje, naročito kada je riječ o nekim neobičnijim strahovima. Fobične osobe inače prihvate svoju fobiju i nauče živjeti sa njom, te je ne žele liječiti jer liječenje znači suočavanje sa strahom i izvorom fobije. Ono što je interesantno i karakteristično za sve osobe koje imaju abnormalne strahove jeste da tvrde kako bi im „srce puklo“ ukoliko bi se suočili sa izvorom straha. Ali činjenica je da se to nikada nikome nije dogodilo. Najčešće, na suočavanje sa fobijom potaknu neizbježne okolnosti koje su do tada uspješno izbjegavane, npr. promjena posla ili iznenadno putovanje. Kao što postoje i različiti pristupi pri određivanju uzroka fobije, tako postoje i različite metode liječenja. Psihoanalitičari pokušavaju razotkriti potisnute konflikte, za koje pretpostavljaju da su temelj ekstremnog straha i izbjegavanja. Zatim postoji još jedna sigurna i najprihvatljivija metoda, a to je dugotrajno liječenje gdje se pacijent prvo u mislima izlaže objektu straha, pomoću psihologa naravno, a zatim postepeno i u stvarnosti. Ova metoda je osobama koje pate od fobija najdraža, ali joj je nedostatak što zahtijeva duži vremenski period.

Također, primjenjuje se i kognitivna metoda u kojoj psiholog nastoji navesti pacijenta da objektivno sagleda svoju fobiju, njenu neopravdanost i iracionalnost. Metoda u kojoj se primjenjuju lijekovi je neučinkovita jer se liječe samo simptomi fobije poput anksioznosti. Ipak, najučinkovitija metoda jeste metoda izlaganja. Kao što joj i sam naziv kaže, pacijent se direktno izlaže izvoru straha. Rijetki se odlučuju na ovo, ali oni koji to učine, momentalno se rješavaju svoje fobije i uviđaju neosnovanost svoga straha.

Nemojte dozvoliti da vas vaš strah sputava i da zbog njega propustite mnoge lijepe stvari, jer kako kaže Meša Selimović, „život će proći, a onda kao da niste ni živjeli“.

‎”Čuda počinju da se dešavaju kada počnete da pridajete onoliko energije
vašim snovima, koliko pridajete energije vašim strahovima.”
Richard Wilkins

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s