Piše: Jelena Jovanović

Znaš li onaj osjećaj, kada samo sjediš ili leziš na nekom mjestu, i uživaš? Postaješ sve spokojniji i radosniji, a znaš da to nema veze sa dešavanjima u tvom životu, jer su ona na dragom nam Balkanu obično sumorna? To je osjećaj koji te obuzima kad se nađeš na mjestu koje te svojom ljepotom natjera da pomislis kako je život lijep i kako si srećan čovjek, jer možeš biti tu gdje jesi. Nadam se da znaš taj osjećaj, i nadam se da svi mi znamo za makar jedno takvo mjesto, na kojem možemo zaboraviti na sve račune, kredite, bolesti, gužve u saobračaju, neljubazne radnike, propuštene prilike, ili na ma koju muku ovozemaljskog života. Moje je takvo mjesto, koje nesebično dijelim svima, mjesto gdje se rijeka Bojana u Jadransko more uliva, jedna jedina – Ada Bojana.

Gdje je ona smještena, lako ćete saznati, možete odmah guglati ili nekog pitati, ja ću vam reći samo da je u pitanju Crna Gora, svojih bogatstava nesvjesna. Naravno, reći ću vam i kako je kad tamo stignete. Dočekaće vas, hmm, odakle da krenem, hajde od prelaska sa one strane Bojane, od mosta. Dakle, dočekaće vas jedan uzak mostić preko rijeke, sa jednom trakom za automobile, pa ćete, ako ste slučajno neradi ići u rikverc, preko istog voziti sa nadom da nećete nikoga sresti na njemu. Ukoliko ste pak te sreće da vas drugi voze, onda nećete o kolegama na drumu misliti, nego se odmah prepusti prirodi i radoznalo zagledati Bojanu. Zvuči nesavladivo, ali nije, ne brinite, most je ipak kratak i lako ga je preći, ali je simpatičan pa je, eto, vrijedan pomena.

Sljedeće iskustvo je rampa, naplatna naravno, cjelodnevni boravak pet eura, molim, pet za automobil i za svako osobu u njemu još po jedan euro. Skupo ili ne, ne bih ja o tome, meni ih nikada (kad ih imam) nije teško za boravak na mom mjestu za spokoj dati. Parking ćete lako naći, bez brige… Nego, bitnije, čeka vas odluka na koji ćete dio plaze, onaj uređeniji sa spasiocima, ali nudistički, ili ipak onaj na kojem se vijori crvena zastavica kao pomen na to da nema spasioca, ali sa mogućnošću da zadržite svoj kupaći kostim na sebi. Za koji god dio da se odlučite, na dobrom ste mjestu, i čim odložite stvari, prostrete peškire, polako stižu vaš spokoj i radost. Vjerujem da nudizam sam po sebi ima svoje čari, i da znači slobodu, kako od mokrog kupaćeg kostima tako i od brige ko vas gleda i od raznoraznih tabua. Iapk, ne želim da vas ubjeđujem da odložite kupaće kostime (mogle bi mi zamjeriti razne modne kuće i mnoge gospođice šljokice, što brižno grade i svoj plažni stajling ili neki zbunjeni moralisti), već da vam kažem šta to Ada nudi.

Ovako, posebost ovog mjesta čini sitni pijesak, bistra voda, ali sa dugačkim plićakom i lagani vjetar. Oprostite mi, ne znam koji vjetar duva tu, ne znam sa koje strane, ne znam da li je uvijek isti, ali znam da uvijek prija i da uvijek ublaži oštre zrake zvijezde najbiže nam od svih. Pijesak može da vas iznervira, ako ste od onih što ne vole da se prljaju ni na plaži, ali zaboravićete brzo na to i uživati u osjećaju da vas taj pijesak mazi, ili ćete ga početi osjećati kao dušek udobniji od svih i skuplji čak i od onih što su, ako je vjerovati reklamama, popravili kvalitet života mnogih! Vjetar će učiniti da vam ne bude vruće, čak i kad nijeste u vodi, i da, konačno, zbog njega možete da dišete tako da uživate u svakom dahu! More? More je, nekako, toplo, češće, nego more na drugim plažama obale istog mora. Valjda jer je plitko. Kad kažem plitko, mislim stvarno plitko, treba dosta da prošetate da biste došli do dubine, a na nekim dijelovima garantujem da biste odustali, prije nego što do duboke vode stignete. Možda bi neko pomisalio, šta će mi plitko more, ja volim da plivam? Ali ne, ovaj nepregledni plićak, nužno, budi dijete u vama, omogućava vam da budete daleko od obale, eventualne gužve, u moru, a ipak sa nogama na tlu. Natjera vas, ako mu dopustite, da skačete, praćakate se, plivuckate, vrtite se kroz vodu, gurate se, prskate ili grlite sa onima sa kojima ste tu (ukoliko ne uživate sami u ovoj ljepoti!) i tako u krug.

Poseban luksuz, ovog mjesta i ovog mora je, što se desno od plaže na kojoj ste, nalazi rijeka i imate mogućnost da gledate kako se ona uliva u more, i kako se dvije struje bore i prave omanje talase uvijek na neku drugu stranu. Naime, baš tu gdje se Bojana u Jadransko more uliva, ono je naravno prihvata, ali je prvo malo svojim pravcem kretanja gura nazad. Kako je Bojana, jača i istrajnija u toku svom, o ovoj borbi struje mora i struje rijeke svjedoči samo dno ispod njih. Dakle, na plaži ste, a desno vam je rijeka, što znači da ako ste malo hrabriji ili jači, možete uskočiti i u rijeku makar jednom, čisto da osjetite i draž kupanja u slatkoj vodi na moru. Kada već pominjem salinitet, naravno tu gdje se uliva, Bojana malo i razblažuje Jadran, pa vas možda iznenadi to što vas od soli ne peku oči. Da li ste od onih što vole da na plažu nose loptu, peraja, masku ili ipak samo knjigu, to ne znam i nije ni važno, mjesto je dovoljno veliko za sve i od kjojih god da ste, garantujem, naćićete neophodno da postanete spokojni i radosni. Priznajem, ja volim na plaži sa sobom da imam i knjigu i loptu, ali dok vam ove redove pišem, mislim o spokoju koji osjećam kad na ovom mjestu ležim, dišem duboko i od najbliže nam zvijezde lice zaklanjam knjigom, koju u tom momentu volim!

Ako ste odlučili da na plaži ostanete cijeli dan, za koliko ste ulaz i platili, onda ćete vjerovatno i ogladnjeti. Možda su vaš izbor grickalice ili sendviči koje ćete sa sobom ponijeti, ali ukoliko želite i ako vam finansijski plan boravka na ovom mjestu to dozvoljava, možete otići do nekog od restorana. Oni se, za čudo, uklapaju u ambijent magičnog mjesta i mogu uljepšati vaš doživljaj mjesta na kojem ste. Restorani su riblji, od drveta, na gredama se izdižu iz Bojane (dakle, na njoj su, a desno do plaže) i odlično su mjesto za opuštanje. Poslije posjete restoranu, predlažem povratak na plažu, na dio koji želite, obavezno, makar, do zalaska sunca i opet po vašoj želji, uz knjigu ili loptu, turističko jahanje ili…

Na kraju, oprostite mi i što ne znam tačno kakva je forma reportaža i što nemam sagovornike u njoj, jer ja samo znam kako je lijepo biti na mjestu za spokoj i to želim sa vama da podijelim.

p.s. Ako vas zanima kako je na nudističkom dijelu plaže, morate poći sami, jer tamo nije dozvoljeno fotografisanje.