Piše: Adnan Omerhodžić

Grof Vlad Drakula je zasigurno najpoznatiji Rumun na svijetu, no kada bi čuli ime Vlad Tepeš (izvorno Țepeș, također neki izgovaraju i Cepeš) sigurno bi se zapitali ko je to. Iskrivljivanje i komercijalizacija historije idu nekako ruku pod ruku, a upravo je to slučaj i sa ova dva imena, na prvi pogled dosta različita, a u suštini ista. Kolegica Majda Balić je u članku „Vampiri među nama“ već spominjala Vlada Tepeša, no da još bolje utvrdimo gradivo, ponovit ćemo neke stvari i pokušati objasniti otkud potiče ta veza između Tepeša i Drakule kakvog mi znamo.

Vlad II Drakul i Vlad III Drakula

Sve počinje sa carem Svetog Rimskog carstva, Žigmundom Luksemburškim, koji je 1410. godine osnovao tajno društvo „Red zmaja“, a koje je trebalo da brani kršćanstvo i Evropu od najezde islama i Osmanlija. Na grbu društva se nalazio zmaj sa raširenim krilima i krst. Vlad II, vojvoda Vlaške, primljen je u Red 1431. godine zbog svojih zasluga u borbama protiv Osmanlija. Ulaskom u Red, dobio je i naziv Drakul, što znači „zmaj“, što u rumunskom jeziku, ipak, ima dvostruko značenje. Dakle, osim „zmaj“ koristi se i za „đavo“, što će se kasnije uklopiti u priču o Drakuli. No vratimo se na tu sudbonosnu 1431. godinu. Iste godine vojvoda Vlad II Drakul je postao i otac malom Vladu III. Vlad III je, kao nasljednik oca, dobio nadimak Drakula, jer prema starorumunskom jeziku sufiks „-ea“ označava „sin/kćer od“.

Kada je imao 14 godina, Vlad III je zajedno sa bratom Raduom poslan kao taoc osmanskom sultanu u Hadrianopolju (današnje Jedrene). Tu je ostao iduće četiri godine, tokom kojih je naučio sve metode zastrašivanja koje su ga učinile poznatim kao princ užasa. Još u mladosti je posebno pokazao zanimanje za nabijanje na kolac, pa će osim titule Drakula dobiti i dodatni naziv„Tepeš“, (nabijač, probadač). Smatra se i da je ta njegova krvoločnost izazvana upravo zatočeništvom u Osmanskom Carstvu i željom da im se što svirepije osveti za ponižavanje njega i njegove zemlje. Osmanlije su ga pustile nazad, jer su ga podržavali kao pretendenta za prijestolje Vlaške, dok je Radu ostao kod Osmanlija, te će se i on sam kasnije pojaviti kao Vladov protivnik za vlast.

Vlad III – vladar i nabijač

Njegova kratkotrajna vladavina je bila označena kao najkrvavija, ali i kao najuspješnija za Rumuniju. Njegov odnos prema kriminalcima i neprijateljima je bio posebno upečatljiv, jer je zbog bilo kakvog prekršaja nabijao na kolac, nakon čega bi žrtvu izdizao na trgu kako bi je svi vidjeli. Na taj način je podanike tjerao da mu budu poslušni, poštuju njegove naredbe i ono što je najvažnije, da osjećaju neopisiv strah prema njemu. Sve, od običnog laganja pa do ubistva, bilo je kažnjavano na ovaj način. Legenda kaže da je na trg postavio pehar napravljen od čistog zlata u kojem je bila pitka voda. Pehar nikad nije bio ukraden iz jednog jedinog razloga – straha.

„Šuma nabijenih“

Vremenom su odnosi sa Osmanlijama zahladnili i došlo je do sukoba, tim više što su sada Osmanlije gurale njegovog brata Radua za novog vladara Vlaške. Osmanlije su željele svog čovjeka na tronu Vlaške, planirajući da ona postane osmanska provincija. Zbog toga je 1462. godine došlo do sukoba. No, Vlad III je u startu bio u podređenoj situaciji, jer je tadašnji sultan Mehmed II imao tri puta veću vojsku. Osim toga, ostao je i bez pomoći saveznika. Međutim, Vlad III nije bio samo okrutan, već i domišljat. Pri povlačenju Vladova vojska je spaljivala sela, trovala vodu u bunarima, kako Osmanlije ne bi imali šta da jedu i piju. Iako iscrpljena, osmanska vojska stigla je do grada u kojem je bio Vlad, ali ih je tamo dočekao stravičan prizor – hiljade kolaca i na njima osmanski zarobljenici, čime je Vlad opravdao i titulu Tepeš (nabijač). Taj događaj u historiji je zapamćen kao „Šuma nabijenih“ i sultan je toliko bio pogađen da je naredio hitno povlačenje.

Na čelu ostatka osmanske vojske sultan ostavlja Radua, koji progoni Vlada u zatvor, u njegovoj tvrđavi Poentari. Prema legendi, sve to je teško palo Vladovoj ženi koja je samoubistvom željela da izbjegne zarobljeništvo. Vlad se nije odlučio na sličan potez i nekako je uspio pobjeći iz zatvora, koristeći se tajnim prolazima za koje je samo on znao, uz pomoć nekolicine pristalica, u planinu. Od tada je Vlad lutao raznim zemljama boreći se protiv brata, a onda je negdje oko 1476. godine umro.

Nasljedstvo Vlada III

Vlad III Tepeš (Drakula) je nesumnjivo dio rumunskog mita i historije, ali njegov život je jednim dijelom ostao velika tajna. Iako je Vlad Tepeš ostao poznat po svojim monstruoznim ubijanjima u kojima je oko 100 000 ljudi završilo nabijeno na kolac, prije svega, on je bio nacionalni heroj. Vlad III je kao nijedan vladar ranije uspio sačuvati zemlju od osmanske vlasti. Da nije ostao bez obećane pomoći, prije svih, saveznika sa Zapada, ko zna kako bi njegova priča završila.

Vladu se pripisuju i mnoge grozote, koje idu sve do optužbe da je majke tjerao da jedu svoje bebe. Da je bio okrutan – jest, ali i neke od optužbi su plod bujne mašte zlih hroničara. Jedan dio ovih predanja potiče iz osmanskih, njemačkih i drugih stranih izvora, čijim je autorima bilo u interesu da ocrne vlaškoga vladara. Vlad je proračunato koristio teror za postizanje svojih ciljeva: za plašenje ili davanje primjera. To je i izvjesnije, jer je Vlad permanentno bio u opasnosti i morao je da se bori sa drugim pretendentima na vlast. Ipak, treba biti realan i reći da njegove okrutnosti ne izgledaju ništa strašnije od bilo kojeg drugog vladara toga doba. Njegova nesreća je bila što je imao mnogo neprijatelja koji su svaki njegov loš potez prikazivali još lošijim.

Rođenje grofa Drakule

Kao što smo kazali na početku, grof Drakula je najpoznatiji Rumun, no njegovo samo „rođenje“ i „život“ su veoma zanimljivi. Bram Stoker je „krivac“ za ovo miješanje historije i književnosti, jer je on prvi koji je izdao knjigu o grofu Drakuli i to 1897. godine. Vlaški vojvoda sa svojim lošim imidžom ipak nije bio inspiracija Ircu za njegov roman, jer je Bram Stoker tek u toku svojih priprema saznao za ličnost Vlada Tepeša. Stoker je tako tek oko 1890. godine bio je upućen na pravog grofa Drakulu i u njemu je našao podlogu za vampira iz Transilvanije, kojega je već imao u glavi. Zbog toga je promijenio svoj plan, pa je umjesto Vampir krvožedni, grof nazvan Drakula.

Osim miješanja historijskih činjenica, koje su zbog radnje knjige prilagođene, Stoker je na svoju ruku uradio i još neke promjene. Svi znamo da je grof Drakula iz Transilvanije, te da je urađen po liku Vlada III Tepeša, ali Vlad u stvarnosti nije iz Transilvanije, nego iz Vlaške. To nije urađeno zbog nedovoljnog geografskog znanja, već zbog toga što je to bio bolji izbor. Naime, Transilvanija je tada imala imidž zaostalog, misterioznog i neispitanog predjela u kojem žive obični, duboko sujevjerni ljudi, pa je Vlaška nekako precrtana iz planova. Čak i famozni crni plašt sa crvenom unutrašnjosti nije plod Stokerove mašte. Pomenuta kombinacije je zapravo odijelo koje su nedjeljom nosili pripadnici društva „Red zmaja“.

Uprkos tome, možemo reći da je Bram Stoker otac fiktivnog grofa Drakule, iako je, historijski gledano, napravio pravu malu zbrku. Po historijskim činjenicama, grof Drakula bi trebao biti Vlad II, dok je život njegovog sina, Vlad III Drakula („sin zmaja“), bio inspiracija za radnju romana.

Dalja komercijalizacija Drakule

„Drakula revolucija“ je počela 1897. godine sa prvim izdanjem romana Brama Stokera o vampiru Drakuli. Njegov roman preveden je na sve svjetske jezike i inspirirao je mnogobrojne pisce da se oprobaju u sličnoj materiji. Sa razvitkom filmske industrije počinje i snimanje filmova na tu temu. Broj snimljenih filmova na tematiku samog grofa Drakule približio se broju dvjesta, mada treba istaknuti i da je grof Drakula bio inspiracija mnogim vampirskim filmovima, pa je stvarni broj tih filmova nepoznat. U filmskim scenarijima, vremenom grof Drakula postaje besmrtan (ali na kraju uvijek nađu način da ga ubiju), dobija mogućnost letenja, kao i da pravi izlete u druge države širom svijeta, pa se radnje nekih filmova ne odvijaju u Transilvaniji. Zbog toga svi filmovi o ovoj tematici nisu bili uspješno dobri i poznati, ali nešto više o ovoj temi bi mogao napisati naš filmski guru, Sead Vegara.

Početkom devedesetih godina u Transilvaniji je postao vrlo razvijen i „Drakula turizam“. Tu se turisti na vrlo zanimljiv, a rjeđe historijski način, upoznaju sa uzorom Stokerovog glavnog junaka. Moramo priznati, historija mnogim ljudima nije zanimljiva, dok su neobjašnjene misterije uvijek primamljive, pa tako razvoj ovog turizma nikoga ne treba da čudi.

Ali, da li je taj grof Drakula uopšte postojao? Drakula je stvarno postojao, ali Vlad III Tepeš nije bio vampir. Ništa u pisanim izvorima ne ukazuje na to da se on poslije smrti 1476. kao vampir vratio u Vlašku. Zanimljiva je i priča o njegovim nadimcima. Glas o njegovoj okrutnosti, koji ga je pratio, mora da se kritički sagleda. Smrt nabijanjem na kolac u to doba je bila ustaljena smrtna kazna, pa to što je Vlad III vrlo često upotrebljavao takvu vrstu kazne nije ništa neobično. On sam nadimak Tepeš nije koristio, već je sebe nazivao Drakula, a već smo objasnili kako i zašto.

Dakle, nepobitno tvrdeći, Drakula je zaista postojao, a to je bio vlaški vojvoda Vlad III Tepeš, čije epizode iz života su dijelom poslužile kao inspiracija za roman o grofu Drakuli, nakon čega je stvoreno veliko komercijalno carstvo Drakula. Ipak, nakon svega iznesenog čini da je Vlad III Tepeš nepravedno zapostavljen u historiji. Njegove stvarne zasluge su izobličene kako bi se zadovoljile čitalačke potrebe Zapada, te su njegova pozitivna djela marginalizirana kao što je i njegovo pravo ime potisnuto od strane njegovog nadimka, koji se zapravo i ne veže direktno za njega, već za njegovog oca. Međutim, ljudi vole nepoznato i neobjašnjivo, a to je upravo ono što im nudi mit o grofu Drakuli.