Fenomen Bradice je jedan od poslijeratnih bošnjačkih fenomena koji je zahvatio uglavnom polupismene i nepismene pripadnike ovog nedovršenog naroda. Bradica je čovjek koji nosi naočale, ne zbog toga što ne vidi dobro, nego jer izgleda intelektualnije. Bradica je čovjek koji, dapače, ima kratku bradu od nekoliko dana, savršeno uređenu, po uzoru na sve velike Bradice bošnjačkih umova, poput Bakira Izetbegovića, Hasana Čengića i drugih. Bradica se obično pojavljuje u odijelu, gdje god da dođe, bilo to predavanje na fakultetu, šerijatska svadba ili kakva druga svečana prilika. Bradica često dolazi iz neke vukojebine, ali nakon svog dolaska u veliki grad se ne prilagođava, nego taj grad prilagođava sebi. Bradica je predsjednik studentskog udruženja i sa svojih 30 godina je još uvijek na prvoj godini studija. Bradica sjedi u Zemzemu do jutra, pije čaj ili kafu u četiri sata poslije ponoći i vazi kojekakve priče o Aliji, družeći se sa drugim Bradicama i svojim pokrivenim drugaricama. Sanja o tome da neku od njih opali, ali kada pokuša, i kada ga ova odjebe, to se sve zataška, jer Bradica je moralna vertikala i kao takav se prodaje svim svojim prijateljima i poznanicima (da ne spomenemo tu groznu riječ “drug”). Posebno je bitno da druge Bradice ne saznaju za to, jer ako se pročuje, moglo bi se, ne daj Bože, pomisliti da Bradica ima neke druge moralne uzuse, i da bi eventualno nešto i jeb'o. Ovako zna da još zadugo ništa jebati neće, pa to pravda visokim moralom i vjerskim standardima. Ipak, Bradica se samozadovoljava dan i noć na sve svoje poznanice, a posebno one vlahinje sa velikim sisama koje sa njim studiraju i od kojih k'o fol sklanja pogled ljeti, kada one svoje bujne grudi izvedu u šetnju. Bradica katkad kaže tobe jarabi, a onda ih sanja danima nakon što ih vidi.

Bradica je vjerni glasač SDA. Donedavno je čitao Avaz, ali ga je Fahro iznevjerio i prodao se SDP-u, vječnom neprijatelju Bošnjaka i svih Bradica ovog svijeta. Bradica drži Alijinu sliku u svojoj kancelariji studentskog udruženja, i već godinama bulji u nju, držeći svjetonazor “prvog predsjednika”, kako voli zvati ovog zločinca, jednim od onih svjetonazora u koje treba vjerovati.

Bradica inače nema mnogo pojma o politici (iako misli da ima), ali zna da nam mrski Tito nije dao da se izjasnimo kao Bošnjaci, pa samim tim, taj hrvatsko – srpski mrzitelj muslimana i vjere uopšte, ne zaslužuje da se o njemu i promisli na nekom drugom nivou, te da se eventualno pogledaju dobre strane njegove vladavine. Bradica zna kako je Tito bio ateista, i samim tim zaslužuje džehennem. Bradica ne želi da se poistovijeti sa mrskim komunistima, i bježi od njih kao đavo od krsta, tj. kao Bradica od komunjara. Bradica želi da se distancira od svakog oblika sekularnog društva, jer on vjeruje hodži i hodža je za njega glavni autoritet. Bradica će, ukoliko bude dobar đak medrese ili FIN-a, jednog dana i sam postati hodža, pa će svoje polupismene priče prodavati polupismenom puku, tj. drugim Bradicama, i onima koji su tu zaista zbog vjere. Ovi drugi, tj. ovi koji dolaze u džamiju jer vjeruju, neće voljeti Bradicu, ali će šutjeti zbog mira u kući, tj. u džamiji. Pošto su većina, druge Bradice će ga uglavnom ukivati u zvijezde i govoriti “jest ovaj naš Bradica pametan, da mu dragi Allah da zdravlja”.

Bradica će povremeno, ukoliko je na tom položaju, posjećivati i dijasporu, te će tamo vaziti o značaju Bošnjaka, Bošnjaštva, islama, te pogubnosti neojugoslovenstva, neosrboslavenstva, grozne tvorevine zvane Jugoslavija (ili katkad Srboslavija) i svih onih koji su se za nju zalagali. Zaboraviće Bradica da je i njegov babo, kojeg je do ‘92. godine zvao tata, bio jedan od njih, to će se prešutjeti i reći kako smo samo mi Bošnjaci bili budale, pa vjerovali u bratstvo i jedinstvo. Zato bradica neće imati braće i sestara među mrskim Srbima i Hrvatima, nego će čvrsto vjerovati kako smo mi drugačiji od njih, kako mi nismo dželati, nego smo samo žrtve i nipošto negativci. Tim samodestruktirajućim, mazohističkim stavom, Bradica će urlikati na svaki pomen Srebrenice ili genocida, iako u Srebrenici nikad nije ni bio, učiće fatihe na svim sekularnim skupovima, i tamo gdje to ima smisla, a pogotovo tamo gdje nema, te će podržavati vjeronauku u školama, jer Bradice od tog i takvog indoktriniranja i žive. Indoktriniraće svoju i drugu djecu, a svakoga ko ne vjeruje u Alijinu filozofiju ublehe, smatraće komunistom i opasnim, tj. indoktrinatorom u suprotnom smjeru. Pošto Bradica vazi na svakom koraku o svemu i svačemu, dijaspora će mu biti pogodno tlo, jer su ti ljudi zapamtili Bosnu sa početka devedesetih. Tamo će Bradica prosipati svoje mudrosti, raspirivaće mržnju prema drugima i drugačijima, te će svoju pamet nastojati prodati što je moguće skuplje. U jednom broju slučajeva, Bradica će naplaćivati i usluge “liječenja”, tj. učenja Kur'ana nekome ko je bolestan, te će unovčiti svačiju nesreću ukoliko bude u mogućnosti.

Pošto Bradica nije vičan knjigama, posvetiće se kompjuterima i obilaziće razne forume, što domaće, što “strane”, tj. one koji su na jeziku koji je tako drugačiji od njegovog. Naravno, misli se na srpski i hrvatski, jer dalje od toga, Bradica ne može razumjeti. Bradica ne poznaje engleski, niti bilo koji drugi jezik osim svog, iako mu u ci-viju (to je Bradicina oznaka za CV) piše kako tečno vlada engleskim, a pasivno njemačkim ili francuskim jezikom (iako se ne može pasivno vladati ni daljinskim upravljačem, a kamoli jezikom). Usto će učiti harfove, a pričati kako uči arapski. Zbog toga što ne zna ništa osim jezika koji zove bosanski, Bradica će otvarati stotine tema na forumima gdje će raspravljati o pogubnosti Jugoslavije po Bošnjake, dobrom djelu dede Alije i njegovog mu isprtka Bakira, povremeno će srati po svima onima koji ne misle kao on, i živjeće u ubjeđenju kako smo mi Bošnjaci najveće žrtve na Balkanu, jer jedini nemamo svoju državu. To mu je rekao reis Cerić na jednom od svojih ispiranja mozga tokom neke hutbe ili Bajram – namaza. Bradica, kao što znamo, bezrezervno vjeruje hodžama i ostalim džamijskim miševima, pa samim tim to nikad neće dovesti u pitanje. Neće znati naš Bradica da je njegov Fakultet islamskih nauka upravo izgrađen za vrijeme mrskih komunista, i to u njihovo najbolje doba. Bradica će, kao ovca iz Životinjske farme, ponavljati kako u to vrijeme nismo smjeli ni kod kuće klanjati, nego smo bili isključivani iz svih društvenih sfera i slati na Goli Otok. Taj Goli Otok će toliko puta spomenuti da bi čovjek pomislio da je imao kapacitet Aušvica. Bradicina literatura su uglavnom knjige poput Islamske deklaracije, te druga štiva vjerske prirode. Bradica se nikad neće zapitati koja je pouzdanost autora koje čita, jer, kao što smo već naučili, u hodže i druge džamijske miševe se ne sumnja. Ivu Andrića će mrziti, iako nikad ništa od njega nije ni pročitao.

Bradica će, kao i autori kojima vjeruje, u neko doba početi pisati “naučna” djela. To mu, ako ikad misli završiti fakultet i maknuti se iz studentske organizacije u 35. godini života, valja raditi. Zatim će posjetiti Wikipediju i iskopirati sve što je moguće. Tako će pisati “naučne” i druge radove, govoriće polaHko i saburli, onako kao što je i sam Alija radio, ne bi li izgledao još pametnije i pored svojih naočala, koristeći H u svakoj drugoj riječi. Pošto je Alija volio da je naš narod “bir”, tako će i Bradica pokušavati biti “bir” sve vrijeme, pogotovo u toku nekog ozbiljnog filozofiranja na nekom lokalnom radiju ili televiziji, prilikom javnih nastupa, te u svojim “naučnim” djelima. Bradica pritom neće nikad ni ispitati šta to “bir” uopšte znači, jer Bradica ne voli da talasa, ne voli da se izdvaja iz prosjeka i voli biti “kao i svi ostali”. Neće Bradica nikad da je “mimo svijet'”, ali će u isto vrijeme sanjati o karijeri asistenta ili jednog dana profesora, koji će sve svoje radove plagirati, ali će to raditi u dobroj namjeri i na Allahovom putu. Kada ga neko provali da je plagijator, ovaj će mu prilijepiti etiketu neprijatelja islama i još gore, Jugoslovena, što je nešto najgore što jedan Bradica može ikome pripisati.

U neko doba će oženiti jednu od onih drugarica na koje je balio, i to vjerovatno onu koja se dotad nije nigdje uvalila, i pošto već moral ne dozvoljava da oženi jednu od onih sisatih vlahinja. Tad će prvi put nešto jebati, pa će se osjećati još važnijim. Kada dobije dijete, pokazivaće ga vas cijelom dunjaluku, jerbo će to, naime, biti jedino što je u životu postigao. Dijete će ličiti na njega, samo što neće imati bradu, ali će mu budućnost nasljednika Bradice biti zagarantovana još od prvog dana. Učiće ga da mrzi Titu i sve što ima veze sa “anti – bošnjaštvom”, ispiraće mu mozak od prvog do posljednjeg dana i odgajaće ga u duhu u kojem je i on rastao, šireći poslijeratne bošnjačke “vrijednosti”. Bradica će svim svojim nasljednicima, pričati sve i svašta protiv pederluka, pa čak i ako je sam nekad bio u tim vodama, dok se tražio i nije pomuslimanio. Takvo nešto nikad ne bi priznao, jer zaboga, ugled Bradice bi onda svi doveli u pitanje. Zato će u svojim religijskim komunama prikrivati sve nastranosti, pa i pedofiliju, a onda kad više ne bude izlaza, javno će to osuditi. Tako će se Bradica ponašati u svakoj sferi života, gdje će propagirati lažni moral i propagandu bošnjačkog mučenika, glumiće filozofa, a u isto vrijeme neće znati ništa dalje od Islamske deklaracije i slikovnica sa likom dede Alije.

Bradica će pročitati i ovaj tekst, te će ga podijeliti na forumu bošnjaci.net, gdje će zajedno sa ostalim Bradicama i svojim pokrivenim drugaricama, jebati sve po spisku njegovom autoru. Nazivaće ga srpskim ili hrvatskim plaćenikom, svrstavaće ga među ostale islamofobe, i poistovjećivati sa neprijateljima Bošnjaka, kao što su npr. Boris Dežulović ili Predrag Lucić. Te grozne ustaše će jednog dana zažaliti što su protiv Bošnjaka i što se šale na naš račun, pomišljaće Bradica, a ovaj sa muslimanskim imenom i prezimenom, je samo još jedan od promašenih titoista, komunista, neojugoslovenista (dopuni drugim idiotskim izrazima koje prosječan Bradica koristi)… Stoga će Bradica još jednom napisati anoniman komentar na nekom forumu i pozvaće se na stoljetnu, hiljadugodišnju nepravdu prema nama Bošnjacima, a u tu čast još jednom, dok bude ustajao nekad popodne u jedan, pomisliti na jednu od vlahinja sa sisama, i znate već šta će uraditi. Onda će otići u svoju studentsku organizaciju, gdje će se opet ulizivati dekanu i prositi pare za jedan od svojih projekata, poput recimo projekta “iftari sa profesorima”. Sve ostale, koji ne misle kao on, Bradica će uvijek nazivati neprijateljima islama i komunistima, jer je to jedino što u svojoj ovčijoj glavi i zna smisliti.