Piše: Ajla Kurspahić

Mrak. Granični prelaz. Nekih pet sati je ujutru. Nakon višesatnog putovanja iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, snene oči se bore da budno dočekaju vraćanje pasoša. Posmatranje ‘ničije’ mačke, koja se mota oko autobusa i na kraju, nindža potezima, neprimjetno, provlači u šalter gdje se vrši provjera (ne)pravilnosti predatih dokumenata, ne pomaže uspješnom održavanju budnog stanja. Naprotiv, ta razigrana krznena lopta svojim pokretima dodatno umara, od puta već, iscrpljene putnike – među njima i mene. Tišina u autobusu. I dalje mrkli mrak. Treptaj oka. Prekid programa! Drugi treptaj. Dan. Granični prelaz. Mačke nema. Sveprisutni je osjećaj kao da si spavao čitavu vječnost, a ne samo nešto više od sahat vremena. „Pa zar je moguće da još nismo prešli, a već se razdanilo“, javlja se logična misao negdje u svijesti. Nakon još nekih desetak minuta stižu pasoši i spremni smo za nastavak puta. „Koji smor od prelaska“, pomislih. Helem nejse, nada da se čekanje isplatilo ne iščezava. Kasnije će se, srećom, ispostaviti da je nada bila opravdana.

Ulaskom na teritoriju ove članice Evropske Unije, nama ‘strejndžerima‘ sa brdovitog Balkana se otvara potpuno novo geografsko okruženje. Kilometri ravnice, nigdje brežuljka, savršeno obrađena zemlja, ceste bez pukotina, te samim tim, vožnja bez nepodnošljivog drmusanja. Sve ravno do mora, ili pak, do Dunava! Üdvözöljük Magyarországon, ili na maternjem nam jeziku – Dobrodošli u Mađarsku! Uskoro stižemo na naše konačno odredište – Budimpeštu.

Uprkos nekim uočljivim problemima i ne tako vedroj strani Budimpešte ( o čemu je kolega Mirza Softić detaljno pisao ovdje), medalja najčešće posjeduje i onu stranu koja nije tako tamna. Štaviše, nekadašnja prijestolnica Ugarskog kraljevstva, a danas prijestolnica države Mađarske, u historiji je nazivana ljepoticom na Dunavu, pa i kraljicom Dunava, što se ne može poreći, jer i danas ima određene adute kojima opravdava ovaj naziv, te itekako možete uživati u vremenu provedenom na njenim prostorima.

Svi putevi vode u… szolarium?

Pri ulasku u Peštu, koja je, po mišljenju mnogih, za kupovinu i šetnju atraktivniji dio metropole nastale 1873. godine, ujedinjenjem Budima i Pešte, teško je ne uočiti veliki broj solarija. Ili smo se mi vrtili u krug, ili je na svakih nekoliko metara otvoren po jedan „szolarium“. Vjerovatnoća za ovu drugu opciju je veća od prve. Nisam uspjela odgonetnuti razlog tako velikom broju solarija, ali kako su Mađari poznati po uživanju u javnim kupatilima (Budimpešta je najveći banjski centar Evrope), možemo samo zaključiti da u ovom gradu koji nema svoje more s pravom zajedno možete upotrijebiti riječi: sunčanje, kupanje i mornarica; bez spominjanja mora. Naime, Budimpešta je jedini grad koji ima mornaricu, a nema more. Razlog tome je, vjerovatno ćete i pretpostaviti, lijepi plavi Dunav.

Serekeš na ulici, lajoš na uzici

Kako je mađarski sa lingvističkog aspekta izuzetno kompleksan, posebno uzimajući u obzir veliki broj padeža, nije ga jednostavno naučiti, a pogotovo ne aktivno koristiti u samo nekoliko dana boravka. Prije dolaska u Mađarsku sam čula i izjave tipa: „Da bi naučio Mađarski, moraš se u Mađarskoj i roditi!“, ili: „Mađarski nema apsolutno nikakve logike!“. Pa, kad smo već kod logike, mađarski je naizgled nelogičan nama čiji maternji jezik ne vodi porijeklo od iste porodice jezika. Činjenica je da jezici koji pripadaju dvjema različitim jezičkim skupinama, kao što BHS pripada indo-evropskoj, a mađarski ugro-finskoj, nemaju sličnu morfološku strukturu riječi, izuzev mađarskih posuđenica koje u BHS jeziku zovemo hungarizmima. Dakle, slušajući stanovnike Budimpešte kako govore nepoznat nam jezik, velika je vjerovatnoća da će nam se činiti kao da, govoreći svoj maternji jezik, samo nabacuju riječi i izraze u bezobličan slijed misli, bez tačke, zareza ili nekog drugog znaka interpunkcije. Međutim, to je slučaj koji se dešava sa svakim nama potpuno stranim jezikom.

Po nekoj laičkoj fonetici pokušavamo stvoriti opći dojam o tome kako zvuči mađarski jezik, te odatle i vicevi da se pas na mađarskom kaže lajoš, a bankomat serekeš. Lijepo je pronaći humor u svemu, ali ne i u situaciji kada zbilja povjeruješ da su ovo tačni izrazi. Zato nemojte da vam se dogodi da Mađaru kažete ‘serekeš’ kada tražite upute da nađete bankomat, jer će vam u tom slučaju samo uputiti zbunjen pogled, a možda će vam se i smijati. Radije koristite neki od jezika koje sigurno poznajete. Bitno je spomenuti da engleski jezik ovdje nije univerzalno sredstvo komunikacije, pa ćete morati pokušati i sa drugim jezicima koje poznajete. Bez brige, čak i ako vam je sagovornik govornik samo mađarskog jezika, iz iskustva tvrdim da će vam ljubazno pokušati pomoći i objasniti traženo i nogama i rukama, i očima, pa i nastavkom priče na nepoznatom vam mađarskom.

A kada već spominjemo ‘lajoša’, boraveći nekoliko dana u Budimpešti, mogli smo primijetiti da svi psi imaju svoje vlasnike, te da je krupniji pas, iz praktičnih razloga održavanja, prava rijetkost. Ne bi bilo loše pitati Mađare kako kod njih nema pasa lutalica.

Bilo kuda, krmčić svuda

Ukoliko ste veliki gurman po pitanju svinjskih proizvoda, Budimpešta je kao stvorena za vas. No, ukoliko ste, ipak, osoba koja to ne jede, potraga za hranom će vam postati poput borbe za opstanak! Šalu na stranu, Mađari veoma cijene i meso, ali i mast, koja potiče od ove ‘životinjice’, te ćete teško pronaći životinjske proizvode nekog drugog porijekla. Pronaći meso koje nije svinjsko u lokalnim prodavnicama čak postaje i nemoguća misija, dok je u većim tržnim centrima to ipak nešto lakše ostvarivo. Svinjsku mast ćete, nerijetko, pronaći i u domaćim slatkišima, kao što su krofne, gumene bombone, kolači, pa i druge kremaste delicije. Vegetarijancima, ali i onima koji iz zdravstvenih ili vjerskih razloga ne konzumiraju namirnice svinjskog porijekla, preporučujem da se klone proizvoda koji u sebi sadrže sastojak ‘sertes’ (mađ. svinjetina). Pažljivo birajte i nećete ostati gladni. Upravo suprotno, kada pronađete sebi odgovarajući obrok, uživat ćete, a uvijek možete posjetiti i neki od turskih restorana koji ne samo da ne služe svinjsko meso, nego i nude veliki izbor povrća i pilećeg ili goveđeg mesa – a takvih restorana ima i više nego što biste mogli zamisliti.

Noćna panorama grada – pravi mali raj

Panoramski turistički obilazak grada se već tradicionalno izvodi u toku dana, ali je ekipa s kojom smo putovali odlučila da napravi malu rokadu. Naime, vrijeme za odmor smo dobili u toku dana, dok smo navečer izvedeni u naizgled nadrealan i veličanstven obilazak lokalnih znamenitosti. Ma koliko kvalitetna bila kamera koju ste ponijeli sa sobom, u vožnji ćete imati problema da noćni pogled zabilježite kroz prozor svog prevoznog sredstva, a da slika ne izgleda kao da je uslikana digitronom. To je, ipak, sitnica u odnosu na pogled koji ćete zabilježiti u svojoj memoriji – ta svjetla grada u kombinaciji sa jedinstvenom mađarskom arhitekturom. Lančani most, već simbol ovog mjesta, koji spaja Budim i Peštu, je naprosto grijeh ne preći ako već imate priliku za to, a uživat ćete i u pogledu na golemo zdanje trećeg po veličini parlamenta na svijetu koji je najljepši ukoliko ga gledate sa Ribareve tvrđave. Ipak, penjanje na najvišu tačku Ribareve tvrđave nije najpreporučljivije onima koji pate od akrofobije, osim u slučaju ekstremne hrabrosti i želje da nadjačaju taj strah. Iako sam lično krstarenje Dunavom ostavila za neki drugi put, ne vidim zašto ne biste provjerili kakav doživljaj nudi pogled i iz ovog vodenog prostranstva.

Jedna od najvećih građevina u svijetu je i sinagoga u Budimpešti, najveća u Evropi i druga najveća u svijetu. Nadaleko je poznato da je najbajkovitiji vidikovac na brdu Gellert (Citadela), što vam i sama mogu garantirati! Budimpeštu je nemoguće upoznati u samo nekoliko dana, te i pored nekolicine prelijepih atrakcija koje sam navela, ovaj grad posjeduje i nudi mnogo više.

Imali smo priliku vidjeti i hotel u kojem je boravio Michael Jackson samo 3-4 dana prije smrti. Dobili smo informaciju da je i apartman u kojem je boravio dobio njegovo ime, pa ako ste ljubitelj kralja popa, bujrum u njegove nekadašnje kratkotrajne odaje. Cijena je bagatelna – uz doručak košta „samo“ 3700 eura po noći. Na kraju, Trg heroja u noći je savršena lokacija za fotkanje, ali i šetnju, jer je izuzetno prostran i oku ugodan. Osvijetljeni kipovi heroja u ovo doba dana, ili bolje rečeno, noći, izgledaju kao da su izašli iz epskoga mita.

Gradska tržnica: more štrudli i dobrih cijena

Turisti najčešće kupuju u ulici Vaci (Váci utca), koja zaista i nudi veliki izbor svega. Međutim, to je ujedno i jedno od najskupljih mjesta u gradu. No, tik uz tu ulicu nalazi se i velika stara zgrada gradske tržnice na dva sprata, Nagy Vasarcsarnok, koja je po cijenama sušta suprotnost ulici Vaci, a nudi najraznovrsniju ponudu u gradu. Na gradskoj tržnici smo uživali u delikatesima mađarske kuhinje: reteš štrudle, napravljene po tradicionalnoj recepturi, te u goveđem gulašu. Lokalno stanovništvo, ali i lokalni studenti, ovdje kupuju i jedu – a oni vjerovatno znaju najbolje.

Draž objedovanja na tržnici je upravo u tome što imate veće šanse da pričate sa pravim lokalnim stanovništvom, rajom iz naroda, i upoznate njihove običaje uz kušanje izvrsne narodne kuhinje, ali i da komunicirate sa posjetiteljima iz svih krajeva svijeta. Dakle, nakon uzimanja poslužavnika sa hranom, sjedate (ili stajete) za jedan od stolova sa vama nepoznatim ljudima. Ovo vam se jedino možda neće previše svidjeti ako niste oduševljeni idejom sjedanja za stol sa potpunim strancima. Tako smo stol dijelili sa austrijsko-turskim parom, s kojim smo imali priliku prakticirati ono malo turskog i njemačkog što znamo, a što je bilo sasvim dovoljno za jedan ugodan razgovor. Tradicionalne suvenire kao što su mljevena paprika i komadići paprike na koncu, nude vam duž cijele tržnice. Na tržnici ne nude samo prehrambene, već i tekstilne, keramičke i proizvode od drugih materijala. Jednom riječju – izbor po najprihvatljivijim cijenama varira od igle do lokomotive! Pokušajte se i cjenkati, iako većina trgovaca sa gradske tržnice smatra da je cijena koju nude najmanja moguća, što i nije daleko od istine. I pored želje da ostanete nekoliko sati, imajte na umu da se tržnica u subotu, kada smo je posjetili, počela zatvarati već u tri sata popodne. Tada možete posjetiti neki od tržnih centara, poput Arena Plaza ili Hilton WestEnd Mall, koji sadrže hipermarkete tipa Tesco, brendirane butike, te svjetski poznate restorane brze hrane poput McDonaldsa, KFC i Starbucksa; ili možete i predahnuti uz neki topli ili osvježavajući napitak u jednom od izvrsnih lokalnih pubova. Ovaj grad jeste poprilično velik i udaljenost između ovih lokacija može biti i prevelika za šetnju, ali je zato tu ekspanzivna mreža željezničkog saobraćaja, tramvaja ili metroa, pa vi birajte! Šetnja, pored umora, donosi mnoge prednosti, kao što je zapažanje zanimljivosti. Možda vam se posreći pa vidite i jedan od legendarnih automobila koji već odavno nisu u proizvodnji, ali u ovdašnjim ulicama ne gube svoje mjesto – TRABANT.

Dvosmjerni tramvaji i najstarija gradska podzemna željeznica

Jan Cihat, koordinator prevoda i tumačenja iz Češke, je dugogodišnji posjetitelj ovoga grada. Pored toga, Jan je i dugogodišnji tramvajolog-amater, te smo u razgovoru s njim došli do zapanjujućih podataka o budimpeštanskom gradskom prevozu.

„Sa tehničkog pogleda, budimpeštanski tramvaji su zanimljivi samim tim što su svi dvosmjerni – imaju vrata na obje strane vozila. Razlog tome je nepostojanje tradicionalnih okretaljki, te je sasvim normalno vidjeti da tramvaj završi na slijepom kolosijeku, gdje vozač onda pređe u kabinu na suprotnom kraju garniture i tramvaj vozi unatrag. Danas budimpeštanski tramvaji voze pretežno u tangencijalnim pravcima i relativno mali broj tramvaja vozi u sam centar grada. Na 155 km pruge vozi ukupno 24 tramvajske linije. Najkorištenije tramvajske linije jesu linije 4 i 6 koje voze na tzv. Velikom okružnom bulevaru oko strogog centra Budimpešte. Na ovim linijama sada vozi 40 tramvaja Siemens Combino, i sa ukupnom dužinom od 54 metra predstavljaju najduže tramvaje na svijetu. Međutim, linije 4 i 6 imaju jedan od najvećih brojeva putnika na cijelom svijetu – nude kapacitet do 10 hiljada putnika. U prošlim decenijama je puno tramvajskih pruga ukinuto nakon što je na istoj relaciji izgrađen metro. Za razliku od Praga, u Budimpešti nikad nisu “tolerisali” vožnju metroa i tramvaja na istoj dionici.“, kazao nam je Jan, te dodao: „Gradski saobraćaj u Budimpešti nudi relativno česta presjedanja. Zbog ne tako dobre ekonomske situacije, fale finansijska sredstva i za gradski sabraćaj. Posljedica toga jeste da putnik često može da zatekne zastarjela i ne baš čista vozila u saobraćaju, van saobraćajne špice se smanjuje broj vožnji radi smanjenja troškova i cijene jesu visoke. Pojedinačna vožnja košta otprilike 2,2 KM, vožnja s jednim presjedanjem 3,35 KM, dnevna karta 10,5 KM i mjesečna karta oko 67 KM.“

Jan nam je ljubazno opisao i ostale specifičnosti gradskog prevoza Budimpešte.

a) SLOVO O METROU: „Budimpeštanski metro je, nakon Londona, druga najstarija gradska podzemna željeznica u svijetu (u Njujorku je do kraja 19. vijeka metro vozio na mostovima i konstrukcijama iznad ulica, tek kasnije je počelo premještanje pod zemlju). Prva linija budimpeštanskog metroa, današnja linija M1, otvorena je 1896. Do danas se puno razlikuje od drugih linija. Nalazi se samo nekoliko metara ispod ulice. Stanice su lijepo renovirane i većina ih izgleda kao i prije sto godina, upravo jer je ova linija proglašena nacionalnim spomenikom. Međutim, i dalje pouzdano služi putnicima. Razlog izgradnje ove linije je bila velika izložba u Budimpešti kada su mađarski čelnici željeli pokazati svijetu visok nivo obrazovanja i struke mađarskog naroda izgradnjom veoma složenog inženjerskog projekta podzemne električne željeznice. I ocijenjeni su najboljom ocjenom. Prva linija modernog metroa je u Budimpešti otvorena 1970. Danas metro ima tri linije, uključujući onu spomenutu historijsku, četvrta linija se nalazi u fazi izgradnje. Na 33 kilometra pruge doprema na 42 stanice, u većini dionica prolazeći tunelima duboko ispod zemlje. Metro u Budimpešti je od 1970. izgrađen po sovjetskom uzoru, tako da su njegove stanice u centru grada projektovane istovremeno kad i ogromna atomska skloništa sa hermetičnim kapijama i vratima.“

b) SLOVO O TROLEJBUSU: „Budimpeštanski trolejbusi su počeli voziti 1933. godine. Oni danas voze na ukupno 15 linija, ali samo na istočnoj obali Dunava. Velika prednost trolejbusa je da ne zagađuju zrak u uskim ulicama stambenih kvartova u gradskom centru i manje su bučni od običnih dizel autobusa.“

c) SLOVO O AUTOBUSU I PRIGRADSKOJ ŽELJEZNICI: „U Budimpešti vozi veliki broj autobuskih gradskih i prigradskih linija koje su veoma značajne za prevoz putnika. Zanimljivo prevozno sredstvo jesu prigradske željeznice koje voze na odvojenim prugama gdje nema drugih vozova (npr. teretnih), i više liče na tramvaj nego na redovan voz. Ove linije imaju terminale kod važnih saobraćajnih čvorova i voze čak i 20-30 km van Budimpešte.“

Maše, zove me curica, kaže da je Mađarica!

Noćni život u Budimpešti za neke je miran, ali za pojedince sa punim džepom, a željnih zabave i ženskog dodira, može biti itekako buran, pogotovo ako ste upoznati sa činjenicom da su prostitucija i striptiz klubovi u Mađarskoj legalni. Nije rijetko da naiđete i na kupone sa popustima za striptiz klub, ali koji je iskoristiv samo u slučaju korištenja njihove usluge prevoza. Zanimljivo, ali i istinito! No, ko se igra s vatrom, može i da se opeče. Dakle, ukoliko vam na ulici priđe tajanstvena žena i, kao po filmskom scenariju, baš vama traži cigaretu – budite oprezni! Dame noći često nisu same, te vrlo lahko možete postati žrtva pljačke, tako da, makar ona bila „slatka k'o bombona“, nikad ne znate šta vam može donijeti, ili preciznije rečeno, odnijeti.

{youtube}_vRF11YV6nA{/youtube}

Budimpešta je grad u kojem nećete znati šta prvo da obiđete, jer nudi mnoštvo sadržaja primamljivih za posjetitelje. Ipak, imajte na umu da ni ovdje nije sve tako bajno. Tako ćete na ulicama sresti prosjake, pa i proći kroz dijelove grada gdje beskućnici spavaju i borave pod svojim dekama. Nije baš najljepša slika grada, ali je, bila surova ili ne, ipak realnost. Prosjaci vam neće prići i vuči vas za rukav kako biste im dali novca, već će mirno stajati i čekati da im priđete. Njima pristupite bez bijednih predrasuda! Da su i oni ljudi kao i svi ostali svjedoči situacija u kojoj je zamišljena djevojka krenula da pređe cestu kroz koju je u tom trenutku prolazio tramvaj. Jedan od prosjaka ju je istog trena, bez razmišljanja zaustavio u namjeri prelaska ulice, te spasio od mogućih brutalnih posljedica, dokazavši već ranije stečen dojam da su Mađari veoma prijateljski nastrojen narod.

Ako u ovaj grad dolazite nekim od sredstava kopnenog saobraćaja, budite spremni i na situaciju da se malo duže zadržite na hrvatsko-mađarskom graničnom prelazu, ne zaboravite ni vinjetu. Srećom, nije uvijek nužno tako “usporeno”. Koliko god se zadržali na granici, ono što ćete doživjeti u metropoli od dva grada na najdužoj rijeci u Evropi će vam se, nadam se, iskupiti za sve patnje čekanja. Bila tamna ili svijetla strana grada, iskustvo koje ćete ponijeti odavde bi moglo biti neprocjenjivo. Cijene su relativno iste kao i u bh. prijestolnici. Međutim, s obzirom da mađarska valuta, forint, nije jedna od najjačih, kao i to da vam se može zavrtiti u glavi od isprepletenih ulica Budimpešte, neka vam prilikom obilaska grada pri ruci uvijek budu digitron i mapa!

Ribareva tvrđava

Tržnica