Norveška bajka o haskijima, lososu i nezaključanim kućama

Piše: Mirza Softić

Ako ikad igdje odselim iz Amsterdama, to će biti negdje južno. Tako sam govorio do neki dan, dok nisam posjetio Norvešku. Nikad prije u ovoj zemlji nisam bio, i nisam imao neko posebno izgrađeno mišljenje, ali mi je šestodnevna posjeta razbila sve eventualne predrasude i urezala prelijepa sjećanja u misli, u kojima će Norveška još dugo biti u mojim mislima kao jedna od najljepših destinacija koje sam posjetio.

2

Let je trajao dva i po sata, uz malo stresa jer nam KLM-ovci nisu dozvolili 27.5 kg u jednoj torbi, iako nas je bilo dvoje (lijepo je napisano “23 kg po osobi”, a ne po torbi). Nakon svađe s robotizovanim osobljem, odvadili smo čizme – kundure i rezervne jakne, potrpali ih u kesu i započeli putovanje. Još pri slijetanju aviona, Trondheim je izgledao čarobno, nebo je bilo nebesko plavo, prepuno sitnih bijelih oblaka, a more plavlje od Jadrana. Na aerodromu nas je dočekalo poznato i drago lice, šezdesetsedmogodišnji član moje familije, koji će nam kasnije boravak učiniti nezaboravnim.

3

Niški student Stefan gleda sa vrha tvrđave prema gradu

Već prve noći krenuli smo u obilazak grada, a prvo što me totalno šokiralo, bile su cijene. Naime, živim u prilično skupoj zemlji, gdje je sve preko pukog preživljavanja predstavljeno kao luksuz, ali 40 kruna (11 KM) za litar džusa ipak nisam očekivao. Doduše, nije sve tako srazmjerno skupo kao taj sok, ali onako na prvi pogled, sve je izgledalo kao dva – tri puta skuplje nego u ostatku Evrope, a primjeri su 300 – 400 kruna za kilogram mesa, 16-17 kruna za jednu pavlaku, 34 krune za hljeb, 40 kruna za kapučino, itd. Kasnije sam uvidio da se može naći i losos za 34, banane za šest, narandže za sedam ili mlijeko za 12 kruna, pa mi je život odmah bio ljepši. Uporedio sam plate i cijene, te došao do zaključka da je u Norveškoj ipak ljepše živjeti, iz više razloga; nekad vam je jeftinije otići na putovanje, nego ostati u Norveškoj, a ušteda koja vam ostane na kraju mjeseca premašuje sve moguće uštede naroda iz ostatka svijeta. Prema tome, gdje god da dođete, sve će vam biti jeftino, a dok ste kući, tj. u Norveškoj, država će se sigurno pobrinuti da živite dobro. Ukratko rečeno: zarađujete duplo, trošite duplo, ali i štedite duplo.

4

Pogled na Tyhold sa broda

Trondheim nije među najživljim gradovima Evrope. Posebno jer je u vrijeme moje posjete bio Uksrs, ulice su bile uglavnom prazne, kafići slabo popunjeni, a prodavnice mahom zatvorene. Ipak, to ne odaje utisak da se u gradu ništa ne dešava; Trondheim ima sve, od sjajnog univerziteta (u Norveškoj je obrazovanje besplatno, bez obzira odakle dolazite), preko opere i pozorišta, pa sve do muzeja rock muzike, nazvanog “Rockheim”. Na obližnja izletišta ljudi obično idu na klizanje ili plivanje, zavisno od doba godine, a jedno takvo posjetili smo pri kraju naše posjete. Putovanje od nekih 20ak minuta tramvajem – jedinom gradskom linijom, začinio je vozač sa naših prostora, Ibrahim Arslani iz Zemuna. Naime, Ibrahim je stigao u Norvešku prije dvadesetak godina, i to iz Švedske, koja više nije primala izbjeglice koje nisu iz Bosne. Najprije je radio sve i svašta, a kaže kako mu je najvažnija stvar na početku bila naučiti jezik. Posao tramvajdžije je dobio prije osam godina, i to na rizik, ostavljajući prethodni posao zbog 10% radnog vremena u gradskoj saobraćajnoj kompaniji. “Predosjetio sam da mi se sprema otkaz u fabrici stolarije, i morao sam rizikovati – srećom, isplatilo se”, kaže Ibrahim, te dodaje, “otad živim na relaciji Tronheim – Stjørdal. Strašno volim Norvešku, ova zemlja mi je sve dala”. Nastavak razgovora poslušajte ispod, te pogledajte kako otprilike izgleda vožnja jedinom tramvajskom linijom u Trondheimu. Ibrahim je tog dana, tačnije za Uskrs bio jedini vozač na toj relaciji.

Pored brda Lian, na koje se ide tramvajem, jedna sjajna atrakcija blizu Trondheima je i sankanje sa haskijima. Dva dana prije Uskrsa, tačnije u zadnji čas, uspjeli smo rezervisati trosatnu turu blizu grada Røros, dva i po sata južno od Trondheima. Putuje se vozom ili avionom, a pošto smo stigli veoma kasno, avion nije bio opcija. Voz je ugodan i savremen, te iako ima samo dva vagona, opremljen je svim kerefekama koje možete zamisliti, od bežičnog interneta, preko kafe, sendviča i kolača, pa do mjesta na kojem se voze cuke i mace. Avioni su takođe normalno prevozno sredstvo u ovoj ogromnoj zemlji, a postoji oko 80 aerodroma širom države, te svi imaju linije za veće gradove, poput Osla, Bergena, Trondheima, Stavangera i sl. Kad ćemo mi dočekati da putujemo iz Bugojna za Trebinje avionom, možda nam odgovor dâ Predsjednik RS-a, koji ne zaslužuje da mu se spomene ime na ovom portalu. Imamo otprilike isto stanovnika kao i Norveška, dovoljno prirodnih bogatstava da budemo samoodrživi, vrijedne ljude koji žele da rade, te neuporedivo manje razdaljine, pa samim tim i manje potrebe za putevima, aerodromima, željeznicom i drugim đakonijama. Ipak, otprilike smo tristo godina iza njih.

5

Trondheim noću, pogled sa mosta

Kada stignete u Røros, potrebno vam je još nekih sedam kilometara taksijem (i 350 kruna u jednom smjeru) da dođete do mjesta gdje vas čekaju psi. Nas troje smo iznajmili troje sanke i vodiča, svako je imao po pet svojih haskija koji su nas vukli po snijegu. Kada bi došla uzbrdica, morali biste im pomoći odgurivanjem, dok biste na nizbrdici išli i preko 30 km/h. Prešli smo ukupno između 40 i 50 kilometara, a na kraju smo se sve troje složili da je ovo vjerovatno najbolje iskustvo u našim životima. Uostalom, video govori više od riječi, pa se uvjerite i sami. Ukoliko se odlučite za nešto ovakvo, to će vas zadovoljstvo koštati oko hiljadu eura za troje ljudi, zajedno sa putem iz Trondheima, jelom, pićem, taksijem i ostalim potrepštinama.

A kako izgleda kada padnete, pogledajte ovdje.

Prije povratka u Trondheim, odlučili smo obići Røros, gradić od oko pet hiljada stanovnika, koji je inače i pod zaštitom UNESCO-a. U ovo mjesto dolaze Norvežani iz cijele zemlje, a čak i za vrijeme uskršnjih praznika, sve je bilo ispunjeno. Nakon što smo nekako našli mjesto gdje ćemo ručati, naručili smo pizzu “Norway”, sa sirom i lososom, te hamburger od irvasa. Takav ručak, uz piće i desert, za troje košta između 800 i 900 kruna, s tim da su “jela kašikom” još skuplja. Irvasi su nešto posebno, bilo da ga vidite u divljini, bilo da ga jedete. Iako sam se osjećao veoma proždrljivo, žaleći za ubijenim irvasom iz mog hamburgera, nakon nekoliko zalogaja sam na to zaboravio. A losos, iako ga možemo jesti širom planete, ipak je u Norveškoj poseban. Jarko crvena boja i intenzivan okus to i dokazuju, a cijena, za divno čudo, nije viša nego drugdje.

1

Røros

Pored uživanja i dangubljenja, uspio sam zabilježiti i nekoliko veoma zanimljivih činjenica koje su me ostavile bez daha. Naprimjer, Norvežani u manjim gradovima i selima ne zaključavaju kuće. Stariji mi kažu da je tako nekad bilo i u većim gradovima, i to sve do pojave imigranata. Naravno, kao ljevičar, ne bih se smio složiti s činjenicom da imigranti uzrokuju probleme te vrste, ali šutjeti pred takvom jednom činjenicom i ne priznati da je to istina, bilo bi glupo. Zato su sada Oslo, Bergen i Trondheim poznati i kao gradovi u kojima su se nastanili razni lezihljebovići iz ostatka svijeta, a Norvežani, takvi – kakvi su, pružali su ruke svima i otvarali vrata i kome su trebali i kome nisu. Na sreću, i danas je to zemlja sa velikim mogućnostima, poput besplatnog obrazovanja i zdravstva, velikog procenta zaposlenosti i raznih drugih pogodnosti. Zbog toga od realnih ljudi koji su došli u ovu zemlju sticajem okolnosti nikad nećete čuti ružnu riječ o Norvežanima, nego će svi oni pohvalno pričati o društvu koje im je pružilo toliko toga. Nadajmo se da će tako i ostati, te da paraziti neće pokvariti ukupnu atmosferu u ovoj hladnoj, ali prelijepoj državi.

7

Pogled sa Tyholta na ostrvo gdje je nekad bilo gubilište

Posljednje što sam posjetio bio je toranj Tyholt. Sa njega možete vidjeti bukvalno cijeli grad, od centra do periferije, od mora do brda. Neke od fotografija možete vidjeti ispod, a jedino što sam propustio bila je utakmica Rosenborg – Brann, igrana u ponedjeljak naveče, nakon Uskrsa. Ipak, siguran sam da će biti prilike, jer ljeti je u ovoj zemlji još ljepše, a pogodno je i za brdski biciklizam, razne druge ljetne sportove, festivale i druge hedonizme, tako da se već spremam. Čitateljima poručujem da što prije dođu u Trondheim. Letovi iz Bosne jesu skupi, ali dobra opcija može biti i Interrail, koji vas za manje od 300€ može voziti deset dana na svim evropskim željezničkim relacijama.

A ja se, nakon ove bajke, vraćam starim obavezama, učenju holandskog i drugim stvarima koje me vežu za još jednu prelijepu zemlju, Holandiju.

9

Pauza uz čaj

11

Prije polaska

12

Ljubav na pomolu – Norvežani strašno vole pse

13

Pogled sa Tyholt tornja

14

Losos jarko crvene boje

gs

Zgrade na vodi

45

Pogled na periferiju

faqfga

Ledena marina

qqq

Spremni da krenu i usto radosni

tfd

Haskiji između dvije sankaške ture

bdsf

Brod Nordlys koji putuje norveškom obalom – za 11 dana cijena je oko 6.000€

efahn

Røros – ulje na platnu, “Pokranjska ulica poslije oluje 1902. godine”, Harald Sohlberg

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s