Piše: Emin Gušo

Inspirisan jučerašnjom krađom sudija u meču protiv Tunisa, odlučio sam malo istražiti koje su još sudijske nepravde doživljavali naši sportisti.

Rukometaši su 2008. godine sa Mađarskom igrali baraž za plasman na Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. U prvom meču naši su u Skenderiji gubili sa 27 – 24 na 13 minuta do kraja i onda je počela najveća lakrdija koju sam vidio u životu.

Fotografija: sportsport.ba

Prvo su svirani koraci Nikoli Prceu. Zatim je suđeno probijanje Damiru Doborcu u sljedećem napadu, iako je Doborac prošao sa teškom povredom zgloba. Tada je doletjelo nekoliko papira u teren, a kada je u sljedećem mađarskom napadu svirano isključenje Mirsadu Terziću za običan faul, publika je podivljala. Počeli su ulijetati predmeti u teren, na što su Mađari napustili teren i otišli u svlačionicu. Meč je prekinut, navijačima se obratio tadašnji selektor Halid Demirović sa molbom da se smire, a poslije njega mikrofon je uzeo švedski delegat susreta Bjorn Erikson. Delegat je pokušao da se obrati bh. publici na engleskom jeziku, a nakon što je na njegove pokušaje komunikacije publika odgovorila skandiranjem “Ovo je Bosna” iznervirani Šveđanin je prekinuo meč. Mađari predvođeni Laslom Nađem su svakako bili bolja ekipa, ali sudijski kriterij islandskog dvojca u toj utakmici je bio za svaku moguću osudu.

Košarkaši su bili umiješani u sudijsku nepravdu na Eurobasketu 2001. godine u Turskoj. U grupnoj utakmici protiv Grčke, naši su vodili sa osam razlike na poluvremenu, predvođeni sjajnim Nenadom Markovićem i Damirom Mršićem. Međutim, u drugom poluvremenu sudije su svirale barem 30 faula našim igračima. Grčka je većinu svojih poena dala sa linije slobodnih bacanja, a kod rezultata 93 – 70 za Grke na dvije i po minute do kraja, grčki bek Giorgios Kalaicis je odgurnuo Damira Mršića. Mršić mu je uzvratio, a nastalo je naguravanje između obje ekipe. Kada su se stvari raščistile, naši su do kraja namjerno pravili pete faule, kako bi ranije napustili utakmicu, izrevoltirani suđenjem. Meč se završio u bizarnoj situaciji dva na pet, a za naše su utakmicu završili samo Goran Terzić i Ramiz Suljanović.

Fudbalske krađe su nešto novijeg datuma i više ih se ljudi sjeća. Prva je svakako meč protiv Francuske 10. oktobra 2011. godine. Taj meč je mogao biti karta naše reprezentacije za Euro 2012. u Poljskoj i Ukrajini. Prvo poluvrijeme naši su potpuno izdominirali Francuze, a Edin Džeko je doveo Zmajeve u vođstvo prekrasnim golom u 40. minuti.

Međutim, u drugom poluvremenu Francuzi su krenuli odlučnije, mada su im i sudije svojim odlukama značajno pomogle. Primjera radi, Floran Maluda je nanio povredu Mensuru Mujdži čije posljedice Mujdža i danas osjeća, a nije dobio ni žuti karton. Emir Spahić je dobio žuti karton za navodni faul nad Jeremy Menezom, iako ga nije ni dotakao, što se vidi na ponovljenom snimku. I u 76. minuti, desilo se ono neizbježno. Emir Spahić je srušio Samira Nasrija van šesnaesterca, ali sudija je pokazao na bijelu tačku i tu više nije bilo spasa. Nasri je pogodio, mi smo izvukli Portugal koji nas je eliminisao sa ukupnih 6:2.

Najsvježije ožiljke imamo sa Svjetskog prvenstva u Brazilu, odnosno meča protiv Nigerije. U meču protiv direktnog rivala za prolazak dalje, Edinu Džeki je sredinom prvog poluvremena poništen čist gol zbog navodnog ofsajda. Ponovljeni snimak je pokazao da je Dijamant bio pola metra van ofsajda. Nigerija je ubrzo povela, a naši nisu uspjeli da izjednače i produže nadu u prolaz dalje.

U ovu kategoriju može se ubrojati i osam minuta sudijske nadoknade u Španiji 2005. godine, kada su Španci izvukli remi u zadnjim sekundama, kao i još jedan događaj iz istih kvalifikacija, a to je zadnja utakmica, protiv tada Srbije i Crne Gore u gostovanju na Marakani. Iako su naši navijači bili, u može se sasvim opravdano reći životnoj opasnosti, sudije nisu uradile ništa da prekinu utakmicu, što bi sigurno bila procedura da protiv Srbije igra Engleska ili neka druga fudbalska sila.

Činjenica je da u EHF-u, FIFA- i FIBA-i postoje jednaki, i oni malo više jednaki i da se ovo nama dešavalo, dešava i dešavat će se. Samo se postavlja pitanje čime smo to sve zaslužili? Pored ovih primjera, sigurno je bilo još mnogo sitnih krađa, ali kada se pomno pogledaju snimci, možemo slobodno reći da je i ovo dosad bilo previše.