Piše: Mirza Softić

Fotografije: Vedrana Halepović

Mnogo je fudbalera na Balkanu imalo priliku birati između dvije, tri, pa čak i četiri reprezentacije. Neki od njih su napravili pravi izbor, a neki očigledno nisu, posebno imajući u vidu da su ih selektori ekipa koje su ih “prisvojile” vrlo često zaboravljali u budućnosti. Spisak tih igrača je dug, seže još iz vremena dok je Zlatan Ibrahimović bio dječak, a danas uglavnom govorimo o igračima kosovskog porijekla, ili onim koji mogu birati između Srbije, Hrvatske, Crne Gore, BiH ili neke treće zemlje. Kada i ako Kosovo ikada bude priznato na međunarodnoj sceni, mnogi od njih će moći promijeniti državljanstvo, a to se posebno odnosi na igrače koji danas nastupaju za Švicarsku. Ukoliko bi se to desilo, kosovska reprezentacija bi imala jedan od najjačih timova na Balkanu. Međutim, teško je vjerovati da će zvijezde poput Shaqirija stavljati na kocku reprezentativne karijere.

Slična sudbina zadesila je i Bosnu i Hercegovinu, zemlju čiji fudbaleri su po pravilu imali više državljanstava. Neki od njih su mogli birati između dvije ili više balkanskih država, a neki su imali i holandska, njemačka, švedska, austrijska i druga državljanstva. Javna je tajna da se na treningu reprezentacije uglavnom govori njemačkim jezikom. Neke od njih su bh. selektori uspjeli pridobiti da igraju za naš tim, a neke ipak nisu. Međutim, mnogi od tih dragulja još uvijek nisu izgubljeni.

Ekipa portala Novinar.me posjetila je nekoliko utakmica holandske prve divizije i razgovarala sa Nemanjom Gudeljom, Muamerom Tankovićem i Markom Vejinovićem.

Nemanja Gudelj je već odabrao reprezentaciju Srbije i tamo će, kako stvari stoje, biti velika zvijezda. Nemanja je zvijezda i kapiten i u svom AZ Alkmaaru, timu u kojem se sjajno uklopio nakon što je došao iz Brede, u kojoj je njegov otac Nebojša proveo sjajne igračke i trenerske godine. Jedne prilike Gudelj je pozvan na okupljanje bh. reprezentacije, ali ne kao igrač, nego kao gost, i to mu se očigledno nije previše svidjelo, s obzirom na njegov status i igračko znanje. Međutim, za Novinar.me kaže kako je odluka za njega bila veoma teška, a o bh. reprezentaciji ima samo riječi hvale. Pitali smo ga da li je bolji od svog oca, na šta kaže kako se njih dvojica baš i ne mogu porediti. “Moj brat Dragi više liči na njega, jer su isti tip igrača”, kaže Nemanja uz osmijeh nakon što je njegov AZ dočekao Vitesse. A njegov brat Dragiša je već zabilježio dva nastupa za reprezentaciju Srbije do 17 godina. Igra kao lijevi bek i definitivno je tip igrača koji bi mogao biti zanimljiv svakom selektoru.

Nemanju smo pitali i koji je to razlog zbog kojeg se jedan igrač odluči da igra za jednu ili drugu reprezentaciju, na šta on kaže da je to jedino osjećaj i prilika u tom trenutku. Ima tu i patriotskih razloga, ali je odluka utoliko teža, posebno kod igrača kojem su obje zemlje drage.

S njegovom konstatacijom slaže se i Marko Vejinović, istinska zvijezda FK Vitesse, inteligentan i snalažljiv igrač koji igra kao ofanzivni vezni. Budući da je Marko rođen u Amsterdamu, najprije smo ga pitali možemo li pričati na našem jeziku, a onda se iznenadili da Marko, kao ustalom i Nemanja, govori naš jezik fenomenalno, kao da je juče stigao sa Balkana. On nikada nije zabilježio nastup ni za jednu seniorsku reprezentaciju, a igrao je u svim mlađim holandskim selekcijama, kao i Haris Medunjanin. Nije nam htio otkriti za koju bi reprezentaciju najradije igrao, ali se između redova može naslutiti da bi zgrabio prvu priliku koja bi mu se ukazala. Roditelji su mu iz Srbije i Bosne, tako da o ovom igraču definitivno treba razmisliti već od narednog kola. Radi se o čovjeku koji bi pojačao svaku ekipu.

Posljednji s kojim smo razgovarali, a u našim medijma i najviše spominjan je Muamer Tanković, Bosanac rođen u Švedskoj. Pričalo se da ga je svojevremeno Zlatan Ibrahimović nagovorio da odabere švedsku reprezentaciju, a nakon što je zabilježio jedan nastup u prijateljskom meču, ovaj mladić je potpuno zaboravljen. Na naše pitanje da li bi promijenio mišljenje rekao je da “se nikad ne zna”. Kaže kako mu je jasno da za njega u prvom timu trenutno nema mjesta pored Ibiševića i Džeke, ali se takođe između redova dalo zaključiti da bi ustvari jedva dočekao poziv.

Sve u svemu, sva trojica sagovornika su se složila kako biranje između dvije ekipe s kojima se identifikuješ nije lagana odluka. Svaki fudbaler je svjestan da može pogriješiti, i stoga bi dobro bilo razmisliti o tome da se nekad nekima od njih i oprosti, te da im se pruži nova šansa. Sada je kasno da se Marko ili Muamer pozovu na utakmicu s Andorom, ali za neku od narednih utakmica, zašto da ne?