Duhovna klima u Bosni i Hercegovini – kako izvući živu glavu i zašto je to uopšte potrebno?

Piše: Aida Hadžimusić

Definicija: Bosanskohercegovačka duhovna klima je prenosivi i nasljedni sindrom kolektivnog pesimizma i apatije. Osnovna karakteristika ove bolesti se sastoji u tome što inficirani pojedinci smatraju da je svaki pokušaj akcije i promjene postojećeg stanja unaprijed osuđen na propast. Krajnja posljedica ovog vrlo ozbiljnog društvenog oboljenja je kolektivna inercija, a u ekstremnim slučajevima zbog neaktivnosti kod pojedinaca nerijetko i dekubitus.

lazy

Uzrok: Nauka nije usaglašena po pitanju uzroka ove zaraze, pa postoji nekoliko opšteprihvaćenih pretpostavki. Laička pretpostavka polazi od stanovišta da su za sve krivi oni – slonovi, mitska bića koja sjede u „foteljama“, lopovi, kradljivci, ratni profiteri – jednom riječju, svi smradovi u državnoj upravi. Po dogmatskom uvjerenju prosječnog Bosanca, ovi homo sapiensi su začeti samo s jednom misijom i namjerom svojih jednako lopovskih roditelja – da zasjednu u fotelje i kradu od nas poštenih penzionera, radnika, studenata… Imamo ih pravo mrziti samo onda kada bismo se sa njima intimno rado mijenjali.

Historijska pretpostavka vidi uzrok u nekom događaju iz prošlosti. U slučaju bosanskohercegovačke duhovne klime, uzrok je obično rat koji nas je sve kolektivno s*ebao. Teško je utvrditi tačnost ove hipoteze jer postoje i pro i contra argumenti. Tačno, početkom devedestih je srušen svijet koji je bio izgrađen na vertikali određenih vrijednosti. S krahom tog svijeta nastalo je stanje haosa iz kojeg se više nikada neće izgraditi jedna za nas velika slika svijeta. Ipak, post-ratna Njemačka je bila u puno većoj krizi od Bosne devedesetih, i njen pad je bio sa puno većih visina. Common, na većem dijelu zemaljske kugle veliki broj pristojno obrazovanih ljudi još uvijek ima poteškoće da nas bar približno locira na globusu.

Američki uzrok – uzrok kao takav.

Masonski uzrok – bacaju nam u zrak nešto da bismo bili nervozni. Godinama sjede negdje, i razmišljaju kako da sas izbrišu sa lica zemlje. Ne znamo uzrok, i nikad nećemo znati zato što su njihovi planovi daleko veći od skromne mogućnosti predodžbe jednog beznačajnog Bosanca. Na njemu je da sjedi, popije litar kafe dnevno, o tome intenzivno razmišlja i razgovara, i da se onda poklopi, jer mu je tako grah pao.

Uzroci četnički, ustaški i balijski.

Kulturološka prepostavka. Ova pretpostavka dobro objašnjava koncept pasivnosti i fenomen čekanja. Pasivnost je refren našeg genetskog koda, jer smo historijski gledano naviknuti da budemo pijuni na političkoj tabli velikih igrača. Meša Selimović je to rekao puno bolje:

Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. (…) S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. (…)

Kao narod koji je naviknut da nekom pripada, mi nemamo potrebe da bilo šta radimo, jer će neko drugi za nas riješiti stvar. Sultan, Tito, Jozef ili Evropska unija. Odatle koncept neaktivnosti. Mi nismo kultura akcije, nego čekanja. Kulturološki čekamo da se formira Vlada, Vijeće ministara, i kad dočekamo onda opet čekamo platu, čekamo penziju, čekamo, čekamo i čekamo… Da nam je čekanje upisano u genetski kod, lijepo ilustrira i tekst Hanke Paldum: Tražim drugog, al’ srce neće ni da zna, neće ni da zna, ljubim drugog, ali srce pati, pati ko da zna, pati ko da zna. Voljela sam, voljela, voljela sam ga, čekala sam čekala, srce da mi da. Pošto do kraja pjesme nema značajnog razvoja radnje, Hanka vjerovatno još uvijek čeka.

Simptomi: Najlakše ih je detektovati u jeziku. Oboljeli imaju vrlo sličan način izražavanja, i njihovi iskazi često slijede unaprijed predviđenu narativnu strukturu. Bilingualni, i ljudi koji govore više jezika, mogli su primijetiti da se poslije korištenja nekog stranog jezika osjećaju znatno bolje. To je zato što drugi jezici uošte ne poznaju ova opšta mjesta izrasla iz bosanskohercegovačke duhovne klime. Evo kako se u jeziku manifestuje zaraženost bosanskohercegovačkom duhovnom klimom:

  1. Opšta mjesta i generalizacija: Svaki razgovor teži da završi u nekom aspektu negativnosti koji se pronalazi u nekom opštem mjestu. Na primjer: Šta je s tobom? Šta radiš, jesi se udala/oženio? – A nisam, tražim posao.  – Ma ja, nema jel'de? – Ma gdje će biti, sve isto. Znaš sve ovdje već kako je u o v o j   d r ž a v i, ko se zapošljava i kako. –  A ništa, jebiga… A znam… Hajd’, biće bolje. – Ma ja. Ili: Kako si? Ma kako ću biti… znaš sve kako ti je… nisam dobro i gotovo. – Pa jesi išla/išao doktoru? – Ma kome da idem? Kome? Daj kovertu, i znaš kako će te pazit’. Uglavnom, poenta je da svaka jezička interakcija završi u što negativnijem tonu, i da se čini da iz dotične situacije nema nikakvog izlaza i nikakvog rješenja. Rješenje: Izbjeći očekivani slijed u komunikaciji. Što se oboljeli više žali, to više govoriti kako je zapravo puno gore nego što on misli, i kako sigurno boluje od raka, a da to i ne zna. Ako odnosi sa sagovornikom dozvoljavaju, može se napraviti neka maksimalno idiotska grimasa. Može se i reći da morate ići, jer vam se upravo stan zapalio. Pasivno slušanje i mehaničko odgovaranje sa „da“ i „znam“ je zapravo najgora opcija.
  2. Izbjegavanje punog naziva države Bosne i Hercegovine: Kada se nešto imenuje, onda mu se i da važnost u simboličkom poretku. Ako ga ne imenujemo, prije će nestati, manje će nas oštetiti. Zato su stare nane uvijek govorile za šejtana da je anamo – onaj. Kakva je o v o  v i š e   d r ž a v a,  je*o te više o v a  d r ž a v a i slično.
  3. Agresivnost u nastupu: Zaraženi se može čuti kako viče, i ima izražene oscilacije u govoru i neverbalnoj komunikaciji, čak i kada diktira recept za kolač. Vrlo opasan oblik sublimiranog nasilja. Rješenje: Amortizovati ton u prisustvu oboljelog. Brzo pohvaliti oboljelog, i dati mu kompliment na račun izgleda, vedrine i slično. Ne, ni slučajno mu ne dopustiti da višak svoje negativne energije iskoristi kako bi i vas zarazio. Može se i početi plakati, i pitati zašto je ljut. Možete sagovorniku diskretno ponuditi Persen.
  4. Pozivanje u mitsku prošlost: Ovo je vrlo efikasna tehnika političke manipulacije. Daljina pogleda u prošlost ovisi o nacionalnom predznaku. Nebeski narod je svoju mitsku veličinu dosegao u srednjovjekovlju. Drugi su pak romantično zagledani u pet vijekova osmanske vladavine. Jugonostalgija je isto specifična pojava ove vrste, jer smo tada „imali stanove od firmi“, „išli stalno na more“, jer su za nas Mađari i Česi bili „sitna buranija“, jer smo imali Titu i jer ništa nije bilo kao u „ovoj sad državi“.
  5. Kreacija fiktivnog neprijatelja redovno ide uz prethodni simptom. Ako imamo neprijatelja koji je kriv za naše stanje, onda ne moramo i ne trebamo djelovati.
  6. Kreiranje mita o vlastitoj posebnosti: Volimo vjerovati da smo posebni. Naš kolektivni bosanski duh uskrsava u vrijeme svake bijede i nesreće. Tad pokazujemo da smo veoma složni, i da se niko na našem mjestu ne bi tako uspješno nosio sa tragedijom kao mi – mi, tako puni humora i tako posebni. Ovaj mit je posebno opasan, jer ga potpisuje i sam Selimović (a ko će još njemu protivriječiti?): Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. (…) Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!”

Volimo vjerovati da smo uspjeli preživjeti rat, samo zato što u nama živi nešto od metafizičkog značaja, neprimjenjivo na bilo koji drugi narod na zemaljskoj kugli. Jedino Bosanka je pravila pitu u ratu, a da ne zna sama ni kako. Bez jufke, bez jaja, al’ pita! I to da se tri mahale najedu. Isti mit smo reciklirali u poplavama 2014. Uspjeli smo se solidarisati, zato što smo imali bosanski duh, a na našem mjestu Francuz ili Njemac bez bosanskog duha to nikako ne bi uspjeli.

Liječenje: Većina oboljelih u početnoj fazi bolesti nastoji da se zaštiti tako što će duhovnu klimu jednostavno napustiti. Na društevnim mrežama poznat duhovit aforizam poručuje: “Samo određeni broj ljudi na planeti Zemlji ima tu sreću da je rođen u Bosni. Svi ostali ljudi nemaju tu sreću, ali imaju sve ostalo.” Tačno – pripadnik srednje klase u Njemačkoj hladno ljetuje u Tajlandu. Kod prosječnog pripadnika srednje klase u Bosni je jedino što će pocrniti ovog ljeta je vjerovatno samo humor. Ipak, u poodmakloj fazi bolesti emigracijom se liječe samo simptomi bolesti, ali ne i uzrok. Najvažnije je da se na vrijeme prepoznaju simptomi. Izolacija od direktnih izvora negativnosti će biti od velike pomoći. Odabir regionalnih medija kao sredstvo informisanja o „stanju u ovoj državi“ također. Uvijek zapamtiti da ako „ova država“ nije jednako pravedna prema svima, da Bog jeste. Svi imamo 24 sata u toku dana na raspolaganju, bez obzira na nacionalni predznak i mogućnost krvne veze sa političarima i ministrima. I naravno – „pazi na svoje misli, jer postaju riječi, pazi na riječi, jer postaju djela, pazi na djela, jer postaju navika, pazi na navike, jer postaju karakter, pazi na karakter, jer postaje sudbina.“ Što dalje od negativnih jezičkih iskaza, to dalje od tragične sudbine. Za početak je dovoljno primjenjivati tehnike samoodbrane, ali je za potpunu promjenu stanja potrebna smjena nekoliko generacija. U bolje sutra možemo jedino oslobođeni od mita nemogućnosti promjene, oslobođeni od stege čekanja, slobodni od priče o mitskoj prošlosti i vlastitom kosmičkom značaju, svjesni da su naše pojedinačne i kolektivne sudbine samo posljedice naše vlastite aktivnosti.

Istraživanje i dalje reference: Koncept bosanskohercegovačke duhovne klime, koliko znam, dosad nije poznat u nauci i literaturi kao takav, ali ovaj fenomen sigurno zahtijeva pažnju lingvista, sociologa i antropologa.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s