Piše: Majda Balić

Romantici protiv cinika

Danas je Valentinovo. Kažu da je neki svećenik Valentin prkosio zakonima rimskoga cara Klaudija prvog, te je tajno vjenčavao vojnike sa svojim družicama. Vojnici se, naime, nisu smjeli vjenčavati, morali su imati samo jednu ljubav i samo jednu dragu za koju bi i umrli – za Klaudijevu carevinu. Rim je izgleda, bio vrlo ljubomorna i furiozna draga, nespremna na rivalstvo u bilo kojemu obliku. No, nestašni je Valentin, kažu, sve to podrivao. I jadan, doslovno „platio glavom“ svoju građansku hrabrost. I to baš četrnaestog. Ipak, naučio nas je da je ljubav odlika velikih i romantičnih, spremnih na hrabre i pomalo sulude činove. I da treba odati počast svima onima koji se usude tražiti i vjerovati u ljubav. I tako smo nekako, fokusirajući se na počasti, a zaboravljajući srž ljubavi, komercijalizirali Valentinovo…

Oscar Wilde, mnogo-mnogo-mnogo stoljeća nakon Valentina, izriče strašni sud o ljubavi i vjenčanju: “Uvijek bismo trebali biti zaljubljeni. To je razlog zbog kojeg treba ostati neoženjen.”, te se blago podruguje dobroćudnome Valentinu koji je živio svoje ideale i smatrao da je brak kruna ljubavi.

Sa ovom vremenskom distancom, pravo je pitanje je li taj Valentin uopće napravio usluge svim tim vojnicima i svim tim ženama njihovim. Ostat će zagonetka kako su se proveli svi ti vojnici u svojim brakovima, i jesu li te žene koje su pripitomile junake u konačnici zaista bile zadovoljne svojom intervencijom. Jesu li bili sretni do smrti, ili im se desilo prokletstvo mnogih  ljubavi, da su se njihove žene pretvorile u ružne, zvocave (i kilažom nadmoćnije) verzije svojih majki, koje su počele nekontrolisano kritizirati sve, jesu li se te žene udale za kukavice koje su brakom pokušale izbjeću odlazak u rat, i da li je ono obećanje „zauvijek“  od samoga početka zvučalo tako zlosutno? Ne znamo, i nećemo saznati. To jeste čar svake ljubavi: da je to stvar koja se tiče samo dvoje ljudi, initimna i privatna, čak i u svojim najtamnijim danima.

Oscar Wilde ima i svoju ličnu verziju: “Uvijek! – Odvratne li riječi. Trnem sav kad je čujem. A žene je tako vole. One ubijaju svaku romantičnost, nastojeći da ona vječno potraje. A osim toga, ta je riječ tako beznačajna. Jedina je razlika između ljubavnog hira i ljubavi do groba što ljubavni hir traje malo dulje.”

Ever-after patetika

I tako, između romantike i Wilde-a, razmišljam o „ever-after“ ljubavi i njihovim Valentinovo – projekcijama. Interesantno je da moderno društvo uglavnom „okrivljuje“   žene da su napravile „must have“ od Valentinova. Jer, morebit da ljudi pomisle da, ukoliko ne donesete neki bijedni buket visuljaka i čokoladnu bombonjeru, i ne volite svoju dragu. No, može se desiti da se nađe i neki muški Valentinovo-freak, ali njima se cinično društvo čak i više izruguje ako su istinski zainteresirani. Ukoliko želite biti moderni, najbolje je da hinjite kako vaše žensko očekuje od vas takvo što… a ako ste pak žensko, hinjite da vam je fenomenalan  glupi „I love you“ balončić i da ste mega oduševljene sklepanim medvjedićem i poluuvenulim cvijećem.

Valentinovo sve više ostavlja dojam usiljenosti, ili je možda do mene? Ni traga željama onoga Valentina sa početka!?

Ipak nam se ponekad desi da u moru cinizma i pogrešnih vrijednosti pronađemo prekrasnu osobu zbog koje je vrijedilo  godinama biti blesava naivčina koja nije izgubila vjeru u ljubav. Ali, i to dohvate samo neki. Svi ostali naprave listu prioriteta i nađu srodnu osobu po tim drušvenim i kastinskim mjerilima.  Ali, sigurno je da i ti proračunati mogu postati sretni iskreno slijedeći svoja mjerila: samo treba pronaći jednako proračunatu suprotnu polovicu.

Savjet dana

Ukoliko ste heteroseksualni, beskrajno romantični muškarac i ponijelo vas je da slavite ovaj beskompromisno komercijalizirani praznik, možete barem danas da glumite da vas ne izbezumljuje što vas ista (vaša djevojka) pokušava navući na brak i „dok nas smrt ne rastavi“ svim mnogućim romantičnim smicalicama, kojekakvim trudnoćama i samopromocijom; izvedite svoju voljenu barem na lopatanje pred zgradu. Ukoliko ste heterosexualna, beskrajno romantična žena i slijepo vjerujete da vam je dragi spremio nešto fenomenalno i originalno za Valentinovo, uvijek ga možete opaliti lopatom ako vam se ne sviđa ideja romantičnog kulučkog rada.

Ne brinite se za mene danas, to se ja samo malo šalim. To što se na romantične datume činim otrovnija od zvečarke, i što u ljubavi volim citirati Oscara Wildea-a, činim sasvim iz zabave. Oscar je naime imao svoje razloge da toliko prezire i ne voli žene – bio je toliko gay da nije ni čudo što su mu sve žene ovoga svijeta smetale – bile su mu direktna konkurencija na ljubavnom bojištu. A i lijepo je biti opozicija na dan kada su svi kenjkavo zaljubljeni, i ostati po strani.

No, kako je kozmička karma jedna sasvim luda stvar, već se iz godine u godinu, u raznim medijima i na razne načine bavim Valentinovom i njegovim žrtvama. I sigurna sam da me isto čeka i iduće godine.

Zato, budite dobri i danas pokažite ljubav. Nema veze ako osoba nije prava: danas je „in“ izgledati zaljubljeno i danas je sve dozvoljeno! Čak i fotografi svih lokalnih portala leže u svojim busijama  presretni što im je današnji zadatak fotografiranje krda zaljubljenih parova u valentinovskoj, romantičnoj šetnji centrom grada…