Neinventivan naslov teksta koji glasi: O saobraćaju

Piše: Dario Kristić

Tekst je prenesen sa bloga Darija Kristića.

450Nova godina, isti kurac.

Nije da mi se više nešto dâ pisati ove tekstove. Ja pišem kako nešto ne valja, vi se uglavnom složite sa mnom. Svima super. Tema bezbroj, probereš jednu, opleteš tekst koji može, a i ne mora imati neke veze sa stvarnim stanjem; može, a i ne mora baratat’ nekim činjenicama; može valjat, a i ne mora. Svakako jedva da ima šta pročitat’, pa daj šta daš. Samo, ja ne vidim poentu više onoga što radim, a tek ne znam kako ovi što pišu za pare opravdaju sami sebi svrhu. Koja je poenta stalnog sranja, ne valja ovo, ne valja ono, U OVOJ DRŽAVI? Treba li još jednom naglasiti? U ovoj državi? Negdje drugo ima smisla. Pišeš, kritiziraš, fol analiziraš, daješ, ono, duboke komentare. I onda se možda nešto i desi. Izazoveš neku reakciju, ako ništa, neko ti na ulici priprijeti, jebe mater. Nije sad da sam ja mislio da će zbog nekog mog teksta past’ vlada, al’ da se sastanu sve NGO, svi ovi kolumnisti, nezavisni intelektualci, analitičari, oni stručnjaci po TV-u i ovo par budala k'o ja, što ne znaju ustvari ni šta rade, ne bi mogli smijeniti ni čistačicu u općini. Najmrže mi je što stalno moram ponavljati kako ne valja ovo i ono. Hajde ovako, da ne gubimo vrijeme; bh. aksiom je sljedeći: Sve što vlast uradi štetno je i kriminalno dok se ne dokaže suprotno. I što onda pisati išta? Circlejerking običan. Jel’ onda sve ovo zajebancija?

Čekam tišinu. Wow, to sad zvuči dublje nego što jest. Svake zime, dok se iza prozora dešava Čaušeskova Rumunija čekam da mi dopizdi muzika. Po nekoj inerciji, što tama postaje gušća, to kopam dublje po folderima, biram ono najcrnje što se može ukrast’ s interneta, uredno stavim na stranu činjenicu da mi je triesikusur, pa se valjam u depresiji, samosažaljenju i mržnji prema ljudskom rodu sve dok ne zaglibim u blatu postnovogodišnje depresije (kad smo obilježili to što smo preživjeli još jednu godinu goru od prošle). Obično negdje krajem januara pošaljem sve u pizdu materinu i ugasim zikaču, jer nije dosta što si sjeban muzičar, nije dosta što stružeš bonsekom po gitari, urlaš Hatred For Mankind i režeš se na sceni žiletom. Napolju umire nada i smrad njenog leša je prekrio grad. Nije dosta. Tad nastane tišina.

Ustvari, tako je bilo prije.

”Your better days are all behind you” veli Tim Rutili (dok udara u tamburu i kljuca od horsa vjerojatno žaleći potiho za Glynys Johnson). To vam je to. Možda se neki od vas neće složiti, al’ ja kontam da nama koji smo “Ostali” ovdje nikad neće biti bolje. Nikad mi nećemo od ovoga napraviti neku državu u kojoj će meni i vama, sve finoj djeci finih roditelja koji nisu imali manjak sreće i višak ideala i poštenja, biti dobro. Može to neko nazvat predajom, neko suočavanjem sa stvarnošću. Al’ nisam se ja sad nešto sjeb'o. Samo nema više srkleta, nema više sjebavanja, nervoze zbog ovog i zbog onog. Upalim vijesti, gledam i ne osjećam ništa. Ostalo nam je još samo da se ovako malo zajebavamo, kukamo jedni drugima u prazno i lamentiramo o problemima koji će svaki dan biti sve gori. Lagaćemo se da to nije šuplja priča kao kad sjednu tri lika na pivu i svi znaju rješenje za sve probleme u državi. Ja bih to ”vako-vako”. Vidio kako to ide u EU, prepis'o zakon, pohapsio, regulis'o, nema labavo. Ma za tri dana ako ne bi bilo bolje, jebi me.

Ja, e…

Znači, zajebancija je. Uvijek je i bila zajebancija, al’ sad je oficijelno. Haj'mo sad, otvorio sam pivu, sa’ ću ja vama objasnit’ kako bih ja riješio sve probleme lokalnog sarajevskog saobraćaja, a kasnije ću otvorit’ još koju pivu, pa preć’ na državni nivo. Ko Švica bismo bili, gorio ko ova cigara ako ne bismo. (Niđe veze. Ja ne pušim. To se samo tako kaže.) Super je što sam se ovako opravdao, prvo pred sobom što trošim vrijeme na ovo, a i pred vama ako vam se tekst ne svidi. Možete reć’, vidiš kako je bio sjeban nešto i bezvoljan.

E, saobraćaj

Prvo lokalni, sarajevski.

Znači, najgori.

Već smo gore apsolvirali da Sarajevo zimi izaziva ubilački srklet i depresiju od koje se suši mozak. Betonirano blato, bljuzga, bale, Bosna, ba.

(Ovaj paragraf je ocijenjen sa NC-17. Sadržava eksplicitne scene seksa, nasilja, jezika neprimjerenog mlađoj populaciji i zloupotrebe droga.)

Mentalitet vozača u Sarajevu se može opisati otprilike ovako: PUŠI KURAC! Pušite svi kurac, i ti ženo s malim djetetom, i ti trudnico, i ti mali sa štakom. Puši kurac baba od 90 godina koja živi sama. Puši kurac deda u stojadinu. Puši kurac ti invalidu, đe si pošo s tim kolicima, koju pičku materinu? Puši kurac. Jaaaaa, jaaaaaa, moram sad parkirat na trotoar da bi gledao svoj natjunirani Golf 3 iz kafane koja se nalazi 50 metara od moje kuće. Puši kurac.

Prvo ovako. Ja patološki mrzim auta. Nekad sjednem za volan, obično kad idem sa starim zagrćat’ krompir, ali ih mrzim. Zato ću ja sam sebi ovaj tekst ocijeniti kao tendenciozan i nerealan. (Jesam li to već spomen'o? Ocrnjujem li se previše? Pravdam li se previše?) Auta su nešto najgore što se desilo čovječanstvu. Sama činjenica da svaki debil može oko sebe opasati tonu željeza i jurcat okolo, a da ga niko i ne pita zna li gdje je pošao je dovoljna. Auta daju nesigurnim ljudima osjećaj moći. Uđe u auto i upali mu se onaj reptilski dio mozga i odjednom misli da je jak, zajeban, brz… Nisi bolan, to je auto. Ti si čoban koji nije potrč'o ima deset godina i imaš pivski bojler kojeg te je stid, ali si previše lijen da išta učiniš po tom pitanju. Drugi dokaz da su auti djelo samog sotone je činjenica da se žene lože na dobra auta. U istoriji planete Zemlje, od prvog višestaničnog organizma koji je napustio staničnu diobu i priklonio se seksualnoj reprodukciji, žene se nisu ložile na bilo šta racionalno.

1

VIDITE KAD NEKO PAMETAN TO MALO DRUGAČIJE PRIKAŽE KAKO SE TO APSURDNO ČINI? HVALA W. ROWNTREEJU. ČITAJTE SUBNORMALITY. IMAGE USED WITH PERMISSION. YOU RULE, MAN.

Ima hrpa onih studija koje su radili sve odreda eminetni naučnici kojima je bilo dosadno u životu, koja opet pokazuju kako nas auta dehumaniziraju, tj. kako vozač ne vidi ljudska bića u drugim učesnicima u saobraćaju, te da je to čest uzrok nesreća i svađa u prometu. I ima u tom istine. U kojem drugom prevoznom sredstvu psujete majku drugim ljudima? Dok sjedite u vozu? Na brodu? Uh, ček, u tramvaju se kod nas ljudi redovno počakijaju. Tu se predajem.

Ok, nisu auta toliko loša, imaju svoju namjenu koja bi po meni bila najprije prebacivanje između gradova, a ne unutar samog grada. Al’ ne gumo sad o tome. Ta tema je čak i meni dosadna.

Loše planiranje i seljački mentalitet

To nas je sjebalo ko narodna Miću Vukašinovića. Sjebalo je nas to na još milion mjesta, al’ sad konkretno mislim na Sarajevo koje uopće nije grad stvoren za auta. To vam je ono, mišljenje stručnjaka koji se doduše nije bavio urbanizmom još od faksa, al’ eto… znao sam nešto, boga mi. Evo da se pofalim da sam zapamtio da je Sarajevo linearni grad. Većina gradova nije takva. Najčešće se kružno ili zvjezdasto šire od centra zato što su smješteni u ravnici, a ne u kotlini, pa im se može. Šta to znači? Znači da u centar tog grada vodi barem tri – četiri ili više glavnih ulica koje imaju puno veći kapacitet nego jedna sarajevska. znači da se ljudi koji dolaze iz raznih pravaca u centar ne miješaju. Znači da se može koristiti druga saobraćajnica ako je jedna zakrčena. I opet i u takvim gradovima su često gužve. Sarajevo, koje ima samo jednu pravu ulicu nije grad stvoren za automobilski saobraćaj. Nikad neće ni biti. Tačka. Ali to je okej. Rijetko koji grad u Evropi jeste. Al’ hajde da vidimo šta je nama vlada pripremila u prostornom planu Kantona Sarajevo da riješi te probleme.

Disclaimer: U principu su ovo laička razmišljanja zasnovana na (valjda, nadam se) zdravoj pameti. Neko stručniji bi mogao možda to bolje objasniti. Ako ima kakav saobraćajac da nam logički pojasni što nam je ovo ovako, bujrum.

2

PROSTORNI PLAN KS: KLIKNEŠ POMOĆU LIJEVE TIPKE MIŠA, OTVORIĆE SE U NOVOM PROZORU I ONDA DRŽIŠ OTVORENO TE SAVJESNO USPOREĐUJEŠ SA ONIM ŠTO SAM JA O DOTIČNOM PLANU NAPISAO

Plan je rađen za period 2003. – 2023. Dobar vam je ovaj plan. Imam ja jedan, svidjeće vam se, a lakši je za provest’. Kad se već legalizir'o seljakluk u vidu bespravne gradnje, nek’ se onda legalizira i seljačko parkiranje, pa da onda znamo na čemu smo oficijelno. Plan se sastoji u tome da se sve javne površine pretvaraju u parking, a sve ulice postaju jednosmjerne sa jednom trakom. U drugoj fazi plana predvidio bih rušenje zgrada kulturnih institucija i pretvaranje tog prostora u parking. Recimo, Zemaljski muzej je ionako zatvoren. Šteta da taj prostor stoji tako neiskorišten. Uradio sam samo dio centra grada onako detaljno ali skontaćete poentu. Btw, slobodan sam za poslovne ponude.

3

MI INŽINJERI SMO FAKAT ZABAVNI LJUDI. DOBRO HAJDE, OVO NIJE PROSTORNI PLAN. OVO JE KO NEKI DIO URBANISTIČKOG AL BITNA JE POENTA. JOŠ JE DŽABE. (JESAM GA SFUŠERIO, KO DA FAKAT RADIM ZA DRŽAVU)

Da nastavimo sa pravim prostornim planom nakon ove humoristične digresije. Prostorni plan je bez muda. Nema tu nekih revolucionarnih ideja. Nisam ih ni očekivao. Nije ni loš, al’ je baš, ono, neinventivan. Daj da riješimo neke probleme najjeftinije što možemo, nemoj da šta talasamo, nemoj da nas glava zaboli. Nek bude ono, skromno, bošnjački. Al hajde, ima to neku glavu i rep. Za vas koji se slabije snalazite s kartama ovo su vam nacrtani projekti o kojima nam trune u zadnjih deset godina po TV-u: zeleno su Sarajevska zaobilaznica poznata po manjku asfalta i sjeverna longitudinala poznata po tome što ne postoji. Crveno je južna longitudinala i ova neka što ide od Marindvora prema Šipu, poznata po tome što je bila prioritet pa je magično prestala biti prioritet onda kad se Fahro posvađo sa SDA, pa mu je onaj toranj osto malo zabačen. Al treba pošteno reć’. Kad bi se provelo sve to, bilo bi bolje nego što je sad. Eh, taman je prošlo pola vremena od donošenja plana. Jel’ se šta uradilo?

Pa eto… gradi se… petlja na Stupu… i zaobilaznica se gradi… to vam je ona, da sad elaboriramo malo detaljnije, ona što su nas prejebali prvo Slovenci, pa su nam onda Hrvati maznuli tri centa alsfalta, al’ kao možda je to i u dure jer piše u nekom pravilniku? Tol'ka je to pljačka da se čak i naša murija sjetila da intervenira. Sad smo to rašćerali, sad sami pravimo. Imam vam ja iskustva s tim kad jedan majstor zasere pa onda zoveš drugog da popravi. To vam je ono, smrt u građevini, kad vam se to desi. Onda vas ovaj drugi odere jer sve greške prevali na prošlog i onda ti odvede sina prvorođenca za naplatu. A ovdje su bila neka tri (3) izvođača i hrpa podizvođača. Samo govorim… A ja. Ako ne laže internet, početak radova je bio 17. oktobra 2007. Prije, uh, šest i po godina. To je za tih, koliko? 10-12 km puta? Hajde da tu stanem na žulj jednim klišeom, onim što moj stari spominje dok mlatara u potkošulji u pet ujutro. Pruga Brčko – Banovići u dužini od 92 km izgrađena je u periodu od maja do novembra 1946. godine. I to pomoću ćuskije, krampe, civara i bratstva i jedinstva. Toliko o tome.

Šta ima još ovdje? Južna longitudinala. To vam je ono na Grbavici đe se svaki dan motaju četiri radnika oko jednog šahta. Ide im odlično. Do 2023. bi se trebali spojiti s Ilidžom. Wish you luck, guys.

Sjeverna… hehe. To vam je ovo žuto, jedva sam skonto, jebote. Tu smo napravili onaj dio od Željezničke do Merkatora. Cesta nije loša al je malo pusta. Možel se kakvo drvo stavit’? Pokušajte suzbit dendrofobiju ukorijenjenu u našem narodu.

I to je sve što se uopće počelo graditi. Za deset godina. Samo, što nije deset godina, nego je više. Dosta ovih stvari je bilo planirano i prethodnim planovima al’ hajde, to ćemo zaboravit. Dosta je i ovog crnjaka.

Ono što je izgrađeno i kako je izgrađeno pokazuje tu spregu seljakluka i nesposobnosti koju sad već prihvatamo kao normalu. Malo se nešto k'o prčkalo oko automobilskog saobraćaja koji je primitivnom seljačkom umu najbliži i najbolje baca na izborima. I to neuspješno. Ostalim vidovima saobraćaja nisu ni primirisali ako se ne misli na ono malo biciklističke staze na Č. Vili. Postoje u planu neke floskuletine o ”jačanju javnog gradskog prevoza” i ”proširenju kapaciteta”. Ima i ovo nacrtano da se produži pruga do Hrasnice i Dobrinje.

Jutros, 16. januara 2014. sam trolejbus čekao punih 35 minuta. Tako mi je za razdaljinu od 5 km trebalo 50 minuta. Tako da stvarno ne krivim ljude koji idu autom na posao. Dok se trola jureći čak 30 na sat trese, osjetim kako se neki metalni dijelovi lome ispod poda pod mojim nogama, a ja slušam najnovije recepte za skidanje sihra, udišem perut s jakne neke osobe neodređenog spola i ne gledam kroz prozor jer se kroz isti ne vidi od 2,0 cm nabijene ilovače, tad i ja poželim auto. Neko bi konačno trebao stisnut to malo muda što ima, izać’ pred radnike GRAS-a i reć’ im da su ga popušili i oni i firma, a i mi svi zajedno s njima jer je GRAS bio jedini koji je mogao Sarajevo izvaditi iz pakla gužvi u kojima brat bratu jebe majku. Na kraju će se nešto tako i desiti. Znate ko će tad na kraju najebati? Neće ona marva od direktora koji su zakucali preduzeće u zemlju. Neće ni onaj ološ što se pozapošljav'o tamo da krade i štetu pravi. Ispušiće ga ono malo poštenih radnika koji su vam svaki dan kako-tako osposobljavali ono groblje od voznog parka. Inače, ako neko ne vjeruje da će se ta firma urušiti, ovo je stranica dotičnog javnog preduzeća.

4

SAJT KOMPATIBILAN SA IE4.0, NETSCAPE NAVIGATOR I REZOLUCIJU 640×480

Krenuo sam da vidim cijene karata. Nećete vjerovati, ima. I cijene nisu izražene u dinarima. 53,00 km za mjesec dana je puno više nego što sam ja spreman dati za taj nivo usluge. Možda da smanjite na cenera, petaka, marku? Pet pfeniga?

Evo sam popio pivu, more jedna kafanska logika i rješenje problema. Umjesto da sjebaješ javni gradski saobraćaj, uložiš u njega, al’ ozbiljno tj. onako kako se to ovdje ne radi. Prvo to napucaš kolko god možeš jer ako imaš dobar gradski saobraćaj, ljudi će ga koristiti, pa ti možda neće trebati ovoliko cesta jer će biti manje auta. Forsiraš vozila na struju koja ionako jesu najefikasnija / mogu najviše potegnut’, pa ti se smanji zagađenje. Pošto ljudi manje koriste auta, još više ti se smanji zagađenje. Pošto su manje gužve JOŠ više ti se smanji zagađenje. I buka. I nervoza. Pošto ima manje auta lakše je izvoditi radove na prometnicama koje trebaju proširenje i rekonstrukciju. Jesam sve riješio? Ih, kako bih ja to… joj… Odoh po još jednu pivu.

Ali ne ne. Evo kako se kod nas razmišlja, primitivnom logikom. Imali su prije par godina jednu ideju, a čak ni nju nisu uspjeli realizirati da povećaju kapacitet parkinga izgradnjom podzemnih i nadzemnih montažnih garaža. To bi samo značilo još više auta u centru, još veće gužve i još više zagađenja. Treba razmišljati obrnuto, što ćemo vidjeti malo kasnije.

Ima još ova ideja da se uključi željeznica u javni prevoz. Ideja je u načelu dobra. Imam samo jednu primjedbu. Zove se Željeznice FBiH. Za detaljnije objašnjenje vidjeti: 1 Gon. 2, 7-12 (To vam je Arhitektonsko-žurnalistička gonzo saga I, drugo poglavlje, redak sedmi do dvanaesti.)

Jel smaram ja sa ovim prostornim planom? Nije baš neka tema, a? Evo neću više.

Ukratko, došlo se dotle da se u jednoj od najsiromašnijh europskih država forsira najskuplji i najneefikasniji vid prevoza. Evo malo računice: motori sa unutarnjim sagorijevanjem imaju (đe si vikipedija, jarane) termodinamički limit od 37%. To vam je teoretska idealna iskorištenost motora. Stvarna prosječna iskorištenost energije je 18-20%. Uprošteno, ako kupite gorivo koje u sebi sadrži 100W energije vi od toga iskoristite 18W. Ostalo bacite. Ali nije to sve. Proveo sam jedan naučni eksperiment. Brojao sam auta u vrijeme špice i gled'o koliko se ljudi vozi u njima. Oko 60% auta je imalo samo vozača. Tek jedan od 20 je imao 3 ili više putnika. Znači od te iskorištenosti goriva od 20% oduzmi još 3/4. Što će reć’ da svako jutro hiljade ljudi, ne samo u Sarajevu, nego inače u svijetu vozikaju okolo tonu željeza koja se jedva kreće da bi prevezli svojih 70-80 kg i ne zovu to skupljom pitom od tepsjie. Čak i kad stavimo na stranu sve ostale probleme: nesreće, zagađenja, buku itd. Šta je reć’?

E, a šta je sa seljačkim mentalitetom? To vam je, rećićemo ovako figurativno, u simbiozi s ovim prvim.

Evo, recimo, volimo pokazivati kako imamo obzira prema nepokretnim osobama. Na svakom semaforu ima ona rampica da bi kolica mogla lijepo skliznuti na pješački. Na svakom važnijem objektu ima rampa ili lift. Puno se novca skršilo u to i neka je. Fazon je samo što ti ljudi ne mogu prići ni semaforu ni liftovima jer su na trotoaru parkirani auti koji se najčešće popenju preko one iste rampice koja je bila namijenjena kolicima. Do lifta ne mogu doći jer se neki majmun parkira ispred ulaza. A ja, to je dostavni kombi. Pored je granap, vrši se dostava u pola jedan popodne. A najjači su mi oni iz zaštitarskih službi. Znaš ti ba da je on sad na supertajnom zadatku, kakva specijalna policija, to su najveći jadovi ikad, u usporedbi s njim. Piše mu na vozilu ”Intervencija” Kad ga je dobio, piš'no je malo. Jes’ mu bilo godra. Apsolutno je esencijalno da se parkira nasred trga.

Može se proć’

Mogao sam ovdje staviti sliku nekog pogrešno parkiranog auta, neko blato, smeće okolo. Šta će vam to? To gledate svaki dan.

Bosanci imaju vrlo razvijenu prostornu inteligenciju, a pri tom imaju i jak nagon da se svaki raspoloživi kvadratni centimetar nekog prostora iskoristi. Zašto koristiti dvije trake u ulici? Na jednu parkiraš, a drugom se može proć’. Ako nema dvije trake, parkiraš na trotoar, može se proć’, a pješake ko jebe. Mogu proć ulicom. Parkiraš ispred ulaza u zgradu i ostaviš 20 cm između dva auta. Može se proć’. Ta se životna filozofija prenosi i dalje. Ferhadijom se isto ”može proć'”. S jedne strane Šanko iznese stolove, s druge skuju one tezge od okoraka i najlona i od ulice od šest metara ostane tačno tol'ko da se “Šta ho'š”? Može se proć’. Još ko biber po pilavu, pojavi se par onih bijednika što stave dvoje gaće i neku vunicu na gajbu i oni to k'o fol prodaju. Ja ne sumnjam da kod nas ima toliko glupog svijeta da to i kupi, doduše. Ulazite li na pijace između štandova? Ulazite li u domaće samoposluge? Između rafa se može… Može moj kurac. Vazda oborim nešto.

Jest da mi je malo glupo to objašnjavat’, ali evo izgleda da treba. Ulice (i ostale površine namijenjene kretanju) se ne projektuju tako da bi njima mogao proći sposoban muškarac u snazi za vrijeme sunčanog dana. Projektuju se za trudnice, starije osobe, one sa poteškoćama u kretanju, slijepe, slabovidne, za vanredne situacije, požare, zemljotrese… Itd.

Hej, totalno nevezano. Ustvari vezano, tiče se malo saobraćaja. Boga vam, kupujete li kod onih morona što prodaju voće i povrće odmah pored ceste (recimo na Stupu)? Haj’ dobro što sam se u ratu najeo svakakvih govana. Haj’ i što sam nastavio poslije rata, jer nam uvoze najgore smeće ikad. Haj’ što je i to voće već poprašeno i Higgsovim bozonom, al’ ne moram još pojest ono olovo i trunje što popada po njem’ kako šleperi prolaze frekvencijom od tri u sekundi.

Imam jedno rješenje za ove probleme kad vam se neko parkira pred ulaz, na zelenu površinu, na trudnu ženu… Moderno je u zapadnoj Europi vršiti urbanu akupunkturu. Uuuu, to vam je teška šminka, sastanu se sve studenti arhitekture s najboljim ocjenama, pa smišljaju razne kreativne pizdarije. Al’ jebo to. To nama ne terba. Nama treba urbana kolac-punktura. Evo šta uradiš: ako ti smeta što neko prelazi preko trave, uzmeš dobar kolac i zabiješ ga na to mjesto i onda se on više tu ne može parkirat, pa se nervira, a tebi drago. Da se ja pitam, ja bih uzeo od pilane okoraka džabe i pobo koce đe god se stoka nepropisno parkira, posebno na travu. Bil’ izgledalo seljački. Vjerovatno bi, al’ manje nego seljakluk koji danas vlada Sarajevom.

Eto, profesori mog faksa, de uradite nešto pametno.

Inače zabio bih ja kolac u još svašta što me nervira, ali ako to kažem može biti predmet policijske istrage. Znači, šalio sam se za gornju rečenicu.

A jeste primijetili kako se ne farbaju više horizontalne signalizacije u gradu? Mislim da je to turistima jako zabavno. Još zabavnije je onim nesretnicima koji dođu autom iz nekog drugog grada, skrenu pogrešno pa ih dočeka il’ murija il’ jebavanje majke nekog domaćeg. Da spomenem i pješačke prelaze kad sam već rasteg'o. Trubi meni neki dan lik, jebe sve živo, samo što ne izađe iz kola. Kontam koji mu je kurac, krenem da se posvađam i vidim da ja njega stvarno ne mogu uvjeriti da je tu nekad bila nacrtana zebra. Inače, to nefarbanje je samo jedan od simptoma odumiranja ove rak-države. Odavno se zatvaraju institucije kulture, vodovod štuca, toplane isto, plin… Jednog dana ćete se probuditi i neće više biti vatrogasaca, pa škola, pa onda ni hitne. Ostaće samo administracija. Hihi. Al’ nema veze, dotad će većina pomrijet’ svakako. Hihi.

Sve ove gore zamjerke i probleme pomnožite sa deset kad padne kiša ili snijeg. Kad se vagaši koje se usuđujemo zvati ulicama pretvore u potoke kroz koje (između ostalih) krstare fićfirići, reakcionarni elementi i njihove gospođe u terencima od tri tone i 150.000 KM, neopskrbljeni osjećajem za prostor. To su vam one spodobe što skreću desno, a dadnu lijevi žmigavac jer stvarno imaju taj poremećaj da ne znaju koje je lijevo, a koje desno. Šta mislite imaju li uopće volje i znaju li zaobić’ pljacu da vas ne poprskaju?

Ta kombinacija gluposti i seljakluka (ostavićemo sad kriminal državnih službenika po strani, iako bi se dalo i o njemu pričati), kao i u svemu ostalom u državi, dovela je do toga da je Sarajevo grad ekstremno neugodan za život. Vlast koja niti ima volje, a i kada bi imala volje, nema znanja, ni pameti da riješi te iste probleme. Dodamo na to primitivizam koji je više ofirno stalno spominjati, plus more drugih problema sa zagađenjem, infrastrukturom i kriminalom, i dobiješ grad u kojem se više jednostavno ne može živjeti.

Pošto smo već rekli da se zajebajemo, onda ne možemo od vlasti očekivati ni da ima smislena rješenja za saobraćaj, čak ni na onom najnajprizemnijem nivou povećanog pucanja kazni za pogrešno parkiranje i ostale prestupe, što je otprilike vrhunac dometa onog skladišta protočnih bojlera koje se kod nas zove policija. Možda bi se još mogli sjetiti postroženja tehničkih pregleda (čime bi se smanjio broj auta za barem 10%, moja ofrlje procjena). Ovaj sad tehnički bi prošao i moj autić Burago što mi je ost'o od prije rata. Ali to je već prezajebano za izvest’. Možda bolje da ipak samo upute apel građanima da voze bolja auta.

Kafanska pamet

A šta je sa onim baš utopijskim idejama koje ja dobijem kad puhne jugo? Ono da se izbace auta iz centra u potpunosti. Nije baš više ni neka vijest da većina europskih gradova gleda da OTEŽA saobraćaj autima, posebno u centru. Bude nekad tih ideja i na netu neko spomene i obično se javi neki seljak da kaže: Ma neeee može ti tooooo kod nas, paša. Može. Samo treba znat’. I ne bit’ potpuno nesposoban. Ko Suad Zeljković & co. Hamburg ima plan da u sljedećih 20 godina potpuno eliminira automobile iz grada. Nije im dosta što im grad već izgleda ovako i što imaju oko 1700 km biciklističkih staza.

5

HAMBURG; FOTO: K. RAĐA VIA ARCHDAILY

7

EX NOVI AMSTERDAM; FOTO: K. RAĐA VIA ARCHDAILY

New York isto ima zanimljiv plan. Ukinuće aute na Times Squareu. Još im projekat radila Snøhetta. Oni su vam sad, ono, mega. E kad Ameri ukidaju auta, onda skontajte dokle je to došlo. Al’ ne može centar Sarajeva nikako. Ne, ne. Evo jedna ideja ‘nako. Pola najmrtvijeg centra grada je potpuno beskorisno zbog auta. Titova od Vijećnice do Vječne vatre je kurac. Siva, odvratna ulica. Od vječne vatre do BBI desna strana je polumrtva jer je odsječena, od lijeve istom tom ulicom kojom auta jure kao na autoputu. Da se to ukine svi ti prostori bi postali jedno deset puta privlačniji za trgovine i ostale poslove, skočila bi cijena nekretnine, a o kvalitetu života da ne govorimo. Sve bi ja to, joooj. Vako-vako. Za tri dana ako ne bi bilo bolje, jebi me. Zamislite da se jednog dana probudite u tišini, izađete iz zgrade na čist zrak, radi teretni lift u ulazu jer je i on dio saobraćaja koji fercera, pa bajkom odete na posao po posebno izgrađenoj stazi sa kjut semaforčićima čiji je zeleni val prioritetniji od onog za auta. Niste zamislili? Nisam ni ja.

Eh sad na državni nivo da pređemo, sa'š vidjet tu sranja. Šta? 4.000 riječi već? A u pičku materinu. Ništa, to drugi put. Odoh po pivu.

P. S. Ja se fakat više ne sjećam koje sam vam fazone provalio, a koje nisam. Ne ako nego kad se počnem ponavljat, ne zamjerite. Ako se osjećate posebno entuzijastični, možete mi javit’.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s