Piše: Adnan Smajić

„Slušaj Rodney, poznata činjenica je da 90% stranih turista dolaze iz inostranstva“, samo je jedan od argumenata pri mnogobrojnim raspravama unutar puba „Ragina glava“ u samom srcu londonskog naselja Peckham. Naravno, većina obožavatelja je već shvatila da se radi o kultnoj seriji „Only Fools and Horses“, ili popularinm „Mućkama“ i braći Trotter koji su prije 30 godina stajali rame uz rame sa René i Edith, Edmundom Crnom Gujom, te mnogim drugima u zlatnom dobu britanskih humorističnih serija. Ova lista je mnogo duža i uvijek će se razlikovati, ali i uprkos tome, malo koje serije su ostavile toliko dubok pečat u savremenu istoriju jedne nacije kao što su Mućke, ‘Alo, ‘Alo i Crni Guja.

U ovo vrijeme slijedeće godine, bićemo milioneri!

Glavni likovi serije su braća Derek i Rodney Trotter, sitni trgovci i na prvi pogled stereotipni pripadnici siromašnog sloja stanovništva Londona. Nosilac radnje je Derek Trotter, kome je dovoljna neznatna prilika za bogaćenjem da bi pokrenuo niz događaja u koje bi uskoro bili upleteni svi likovi, od prodavača auta, preko čistača ulica, do vozača kamiona, a sve bi bilo gotovo prije nego bilo ko od njih shvati šta ga je snašlo. Uprkos tome što većinu vremena provodi na ulici i u tržnim centrima preprodavajući robu koja je najčešće „ispala iz kamiona“, Del Boy se nikada nije odrekao svojih snova da će se obogatiti, po čemu je ostala zapamćena njegova čuvena rečenica: „Slijedeće godine, u ovo doba, bićemo milioneri“, koju je mnogo puta izrekao kao nešto u šta je istinski vjerovao i čemu je posvetio život. Ono zbog čega su ga mnogi zavoljeli je to što, ma koliko se stereotipan činio, toliko je bio i poseban. Iako je svakome koga je poznavao barem jednom podvalio ukradenu ili oštećenu robu, njegovi postupci su u sebi nosili onu naivnu iskrenost, poput djeteta umazanog oko usta koje se pravda kako nije pojelo bratovu čokoladu.

„Nikad nisam upoznao svog oca, umro je nekoliko godina prije nego što sam rođen.“ Trigger

„Ko riskira, profitira!“, trotterski pandan za carpe diem, koji je Dela i Rodneya odveo u desetine pogrešnih investicija, noći provedenih u zatvoru, bankrota, brakova i razvoda, ipak je ostao upamćen kao jedna od najčešće korišćenih motivacionih rečenica prilikom nagovaranja onih koji su sumnjali u ostvarivost njihovih poslovnih planova. Štaviše, Derekovi izrazi su vremenom stekli svjetsku popularnost te su neki od njih poput „Cushty“ i „Lovely jubbly“ ušli u Oxfordov rječnik kao izrazi odobravanja i oduševljenja.

Ti, glupa ženska glavo!

Iako bi ovaj citat, po učestalosti upotrebe u seriji, u današnje vrijeme vjerovatno izazvao buru reakcija feministkinja, boraca za ljudska prava žena, pa potom i boraca za slobodu govora, prije 30 godina ili tačnije 1982. godine kada je počelo emitovanje, bio je jedan od zaštitnih znakova likova iz legendarne seije ‘Alo, ‘Alo. Kada je riječ o njenim počecima, malo je poznato da je serija ‘Alo ‘Alo nastala kao sarkastičan odgovor ili parodija na jednu drugu britansku dramu, “Tajna vojska”, o pokretu otpora smještenom u Briselu koja se emitovala u Velikoj Britaniji krajem sedamdesetih godina. Zanimljivo je da Tajna vojska nije stekla ni desetinu popularnosti kao njena nasljednica.

Radnja se dešava za vrijeme Drugog svjetskog rata u malom francuskom grad Nuvionu, gdje René sa svojom ženom Edith i poslugom pokušava živjeti koliko-toliko normalan život u odnosu na okolnosti. Zaplet počinje kada poznata slika „The Fallen Madonna With The Big Boobies“ dospije u njegovo vlasništvo i vodi ga u najmanje očekivane situacije, te još nevjerovatnije rasplete. Iako se na sve načine pokušava udaljiti od ratnih zbivanja i posmatrati okupatore kao obične mušterije, kako to obično biva, on sticajem okolnosti na kraju postaje junak francuskog pokreta otpora, ljubavnik vođe komunističkog pokreta otpora, kao i čuveni heroj Noćni Soko, ili ti, jedina veza između Engleske i okupirane Francuske.

Zbog vjekovnog suparništva između Engleza i Francuza, neko ko nije gledao seriju zaključio bi da je ona jedan od načina da Englezi ismijavaju Francuze. Istina je zapravo da serija podjednako zbija šale sa stereotipima Engleza, Francuza, Nijemaca i Talijana. Štaviše, doskočice iz ove serije prepričavaju se i danas, i zapravo je veoma interesantno kako se one mogu ukomponovati u svakodnevni život.

Četiri generacije Crne Guje

Serijal prati različite periode britanske istorije na čelu sa Rowanom Atkinsonom i u više je navrata bio proglašavan drugom najboljom humorističnom serijom svih vremena, odmah poslije Mućki.  Edmund Crna Guja, ujedno glavni lik serije, je personifikacija različitih staleža, od aristokratskog za vrijeme kraljice Elizabete I, u 16. vijeku pa do vojnika za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali uvijek sa istim stereotipnim odnosima kako prema nadređenima, tako i prema podređenima. Ipak, i kroz četiri generacije kroz njegov lik se provlači nit egoizma, pohlepe i zlobe, što mu omogućava da prevarom, savršeno lako dođe do svojih sitnih ciljeva.   

Prvi serijal je smješten u period vladavine kralja Richarda IV, koji je naslijedio svog strica Richarda III, iako u pravoj istoriji Richard IV nikada nije ni postojao. Drugi serijal je smješten u vrijeme vladavine Elizabete I, treći u vrijeme vladavine Georga III, čovjeka koji ima 432.507 pari čarapa i posljednji, četvrti, serijal za vrijeme Prvog svjetskog rata.  Kroz sva navedena razdoblja, Edmunda prati vjerni sluga Baldrick koji je iz generacije u generaciju sve gluplji i prljaviji. Jednom prilikom, Baldrick svoju vjernost pokušava dokazati uvjeravajući Edmunda kako je u njihovoj familiji još od 1532. godine na što mu Edmund odgovara: „I sifilis je, pa ga ne volimo“.

Ono što je Crnu Guju zadržalo podalje od zaborava su njegovi kreativni pristupi i najjednostavnijim stvarima i planovima koji su često uspijevali, ali ne zbog njihove razrađenosti već zbog naivnosti i površnosti okruženja koje je prikazano. Upravo u tome leži njegova posebnost i popularnost. Njegove smicalice nisu obične, njegovi planovi su komplikovani i kreativni, njegove riječi ponekad tako duhovite, a kad mu jednom uđete u glavu, shvatićete da je tamo sve samo ne dosadno i obično.

Ako se za nešto može reći kako je tipično britansko – to je humor. Lista britanskih humorističnih serija bi se mogla produžiti unedogled, ali ove tri su sasvim dovoljne da se shvati suština zlatnog doba komedije koje je uslijedilo nakon pojave Letećeg cirkusa Monthyja Pythona i trajalo do samog kraja 20. vijeka.  Uzevši u obzir britanski ponos kada je riječ o njihovoj kulturi, sasvim je razumna buka koja se digla oko vijesti da Sjedinjene Američke Države snimaju svoju  verziju Mućki, što je poprilično jednako situaciji kad bi se na našim prostorima pojavio film „Valter brani Ljubljanu“.  Jedinstven istorijski kontekst, ironičan humor i neobične sudbine malih ljudi je ono što i danas daje vrijednost tim serijama koje svakim novim prikazivanjem oživljavaju hiljade situacija, zapleta, planova i raspleta, kroz koje gledamo vjerno prenesen duh tadašnjeg vremena.