Pišu: Nenad Bosnić i Adnana Pidro

Omladinske, studentske i nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini posljednjih godina niču kao gljive poslije kiše. Mladi naše države okarakterisani su kao nezainteresovani, pasivni, lijeni, podložni kontroli uma… Zanimalo nas je kako ove dvije činjenice mogu koegzistirati u stvarnosti, pa smo provjerili kakva je situacija u glavnom gradu naše države, ko je aktivan, ko se bori, ko finansira, a ko skriva, zamajava i obmanjuje? Na gotovo svim sarajevskim fakultetima postoje studentska udruženja, a zbog obima teksta nismo bili u mogućnosti razgovarati sa svima pojedinačno, ali vam donosimo razgovor sa nekim najaktivnijim udruženjima.

Najprije smo razgovarali sa Amerom Musićem, rukovodiocem sektora za studentski standard i praksu Udruženja studenata Pravnog fakulteta u Sarajevu (USP), a on nam je rekao da svi studenti prilikom upisa na Pravni fakultet postaju članovi USP-a. Njihov cilj je da što više studenata uključe u rad USP-a, te da se njegov rad ne zasniva na samo nekoliko osoba. Kako sami kažu, primarni cilj im je poboljšanje kvaliteta studija, te puno poštivanje prava studenata. Smatraju da tek onda kada studenstka prava budu na zadovoljavajućem nivou mogu pristupiti realizaciji raznih projekata, organizovanju studijskih i edukacijskih putovanja. “Trenutno rukovodstvo USP-a svoj je mandat započelo u septembru 2011. godine. Situacija koju smo zatekli nije bila dobra. Predmetni profesori i asistenti USP nisu shvatali ozbiljno, a najvažnije je istaći da je većina studenata imala negativan stav prema USP-u“ otkrio nam je Amer. Ugled i povjerenje koji su narušli njihovi prethodnici teško je vratiti. Kada smo ih pitali o budžetu rekli su nam da oni te informacije nažalost ne posjeduju zbog situacije koju su zatekli dolaskom na mandat, ali su naglasili da : „Osobe koje su u rukovodstvu USP-a nemaju nikakva finansijska primanja niti materijalnu korist. U septembru, kada se bude održala redovna Skupština USP-a biće prezentovan i finansijski izvještaj za proteklu akademsku godinu, tako da studenti dobiju jasnu predstavu i uvid u finansijskom poslovanje USP-a.“ Studenti Pravnog fakulteta nemaju baš mnogo prilike da svoje znanje oblikuju praktičnim radom, ali USP je ove godine pod pokroviteljstvom Američke ambasade organizovao projekat „Moot Court“ tj. državno takmičenje simulacije suđenja u oblasti krivičnog prava za državne pravne fakultete u Bosni i Hercegovini. Osim ovog projekta, pokrenuli su vlastitu internet stranicu, započeli sa izradom međunarodnog pravnog časopisa pod nazivom „Iustica“, potpisali su ugovore o saradnji sa studentskim organizacijama iz Osijeka, Splita, Zagreba, organizovali brojna sportska takmičenja…

U STELEKS-u znaju koliki je budžet

Priča o USP-u ovim nije završena, a sličnim putevima, ubrzanim koracima ide i udruženje studenata Elektrotehničkog fakulteta „Steleks“. O ovom udruženju razgovarali smo sa Harisom Kurtovićem, članom upravnog odbora. Ovo udruženje je jedno od najstarijih studentskih udruženja, nastalo davne 1968. godine. Jedan od najvažnijih projekata kojim se ponose je Elektrijada, a Haris nam je rekao o čemu se radi: „Elektrijada je godišnji takmičarsko – turistički skup studenata elektrotehnike, a najveći doprinos udruženja, prema viđenju studenata, jeste to što se iz sredstava STELEKS-a finansiraju takmičarske ekipe iz naučnih oblasti, koje su zabilježile znatne rezultate. “Ovi mladi ljudi su veoma transparentni kada je u pitanju budžet, te su nam rekli: „STELEKS se finansira iz donacija fakulteta i sponzorstava različitih kompanija BHTelecom, EPBiH, Energoinvest SUE, EPHZHB, Unis Telekomunikacije, Teloptic, Red bull… Godišnji budžet se kreće od 10 do 15 hiljada maraka, a većina novca ode na finansiranje takmičarkish ekipa za razna takmičenja.“ Rekli su nam da su ove godine pokrenuli i projekat studentskih putovanja, koja osim turističkog, sadrže i stručni karakter: „Ove akademske godine je organizovano putovanje u Budimpeštu (sredina decembra), u sklopu kojega se posjetio i tehnički muzej, a početkom marta je organiziovana posjeta Pragu, u sklopu koje je posjećen Tehnički univerzitet u Pragu i gdje su studenti bili provedeni kroz različite laboratorije.“ Osim ovih projekata, Udruženje radi na promociji kulture saradnjom sa SARTR-om, organizuje turnire u različitim sportovima, te planira pokrenuti poseban projekat studentskih ljetnih praksi, kako bi studenti dobili priliku da osim teorijskog steknu i praktično znanje.

„Spona„ nema budžet

Na Fakultetu političkih nauka situacija je daleko od idealne. Studenti ovog fakulteta su oni koji bi svoje iskustvo trebali sticati na praksama, ali nažalost, one nisu dio programa. „Da se nisam sam snašao, o praksi bih mogao samo sanjati“ rekao nam je Sanjin Spasojević, student treće godine Žurnalistike. O ovom i sličnim problemima razgovarali smo sa Samirom Arnautovićem, potpredsjednikom Spone, studentske organizacije koja egzistira na ovom fakultetu. Oni navode da su organizovali nekoliko programa prakse za studente ovog Fakulteta, međutim studenti tvrde da nisu upznati sa ovim. Da li se radi o lošoj obaviještenosti studenata ili lošoj organizaciji Spone, ostaje neodgovoreno. Rekli su nam da se finansiraju od mjesečnih priloga Fakulteta, doprinosa Studentskog parlamenta, te grant sredstava ili trećih lica. Tvrde da u protekloj godini budžeta praktično nije bilo: „Svi projekti su bili rezultat zalaganja i rada rukovodstva, mada su i projekti bili mnogo manji i njihov broj je bio mnogo manji nego što je to sam kapacitet udruženja studenata na fakultetu poput našeg u Sarajevu, sa svim odsjecima i velikim brojem studenata.“ U narednom periodu planiraju uraditi dva projekta, „K.O.M.E.N.T.” i “Fakultetski imenik”, gdje je prvi formiranje komisije za evaluaciju standarda i kvaliteta studija, a drugi izrada brošure “lične karte” fakulteta s ciljem predstavljanja budućim studentima. Ostaje da vidimo kada i kako će projekti biti realizovani.

Još jedan primjer gdje nismo dobili odgovor o budžetu je eFM studentski radio. Doduše, eFM je, prema riječima njihovog urednika Zorana Ćatića, registrovan kao društvo s ograničenom odgovornošću, pa onda možda i ne bismo trebali kopati po tome. Ipak, Zoka Ćatić kaže da radio konstantno pruža priliku studentima da obave svoju praksu na eFM-u, te dodaje kako su svi današnji zaposlenici nekada bili studenti koji su tu došli da uče zanat. Na naše pitanje ima li nezadovoljnih, i onih koji se žale na izrabljivanje, Zoka kaže kako se tu radi o zamjeni teza, te da bi studenti trebali biti zadovoljni što neki medij odluči da pruži uslugu za koju su studenti platili fakultetu, a fakultet je nije obezbijedio. Ćatić takođe poručuje studentima žurnalistike da dođu raditi na radio, te da tako obave svoju praksu i nauče dio svog zanata. Prema tome, očito se tu radi o dobroj volji ljudi iz određenih medija, među kojima je i eFM. Ostaje jedino pitanje zbog čega se onda radio zove studentskim, ako je ustvari d.o.o.

Ljudi iz „OIA-e„ nemaju vremena za medije

Razočaravajuća činjenica je da jedna od najvećih omladinskih organizacija, „OIA“, koja tvrdi da se zalaže za prava i interese mladih ljudi, nije bila spremna na saradnju. Pitanja o tome koliki je budžet ove organizacije, da li organizuju prakse za mlade ljude, koje su projekte uradili u protekloj godini i koliko zaposlenika imaju, okaraktersiali su kao preopširna, te su rekli da odgovori ne bi mogli stati ni na stotinu stranica, te da bi im odgovaranje na ova pitanja oduzelo previše vremena. Dakle, po tvrdnji Jana Zlatana Kulenovića, čovjeka koji već nekoliko godina upravlja ovom organizacijom, i koji se uglavnom krije od nezgodnih pitanja, za priču o budžetu i broju zaposlenih mu trebaju stotine stranica, iako se ustvari radi samo o dvije cifre, jer ga niko nije pitao opširnija pitanja, tj. kako se taj budžet troši, na šta pare odlaze i sl.

Umjesto toga, prisjetićemo se jednog davnog projekta koji su mladi iz bh. dijaspore organizovali zajedno sa Omladinskog informativnom agencijom, a radi se o „Konferenciji mlade dijaspore„, održanoj na ljeto 2008. godine. Naime, po tvrdnjama učesnika ove konferencije, budžet projekta je iznosio više od 40.000 KM, a potrošeno je manje od deset hiljada. Organizovana su putovanja u Jajce i Banjaluku, gdje se spavalo u đačkom domu (vjerovatno besplatno dobijenom, jer su uslovi bili nikakvi), a u Sarajevu se odsjedalo u Studentskom domu „Nedžarići„. Kakvi su uslovi u tim domovima, naša novinarka je već pisala, pa možemo samo nagađati da li je i to plaćeno iz ovih velikih sredstava, dobijenih tada od bh. vlasti. Gdje je nestao ostatak novca, takođe možemo nagađati, ali je vrlo vjerovatno da OIA ima pokriće za to, u vidu računa iz smještaja koji su ustvari dobili džaba. To je provjeren način, koji već godinama funkcioniše u BiH, i na koji je moguće legalno oprati novac.

Jan Zlatan Kulenović, u Argentini, između dva društveno korisna projekta

U Bosni i Hercegovini se već previše dugo lovi u mutnom, a ovakva praksa nastavit će se ukoliko mladi ljudi i dalje budu pristajali na ovakve uslove. Zbog čega postoji parola „šuti i trpi„?  Da li zbog nade da će u ovim organizacijama pronaći zaposlenje,  iz straha da bi im se ovi ljudi u budućnosti mogli osvetiti, da li ih jednostavno ne zanima šta se dešava u društvu čiji su oni članovi, ili im takva situacija odgovara? Na ova pitanja ne znamo odgovore, možda bi bilo najbolje da sami pokušaju odgovoriti na ovo i promijeniti svoju svijest, ali sasvim sigurno našim korumpiranim dušama neće smetati dok nas drugi prave budalama, bilo da volontiramo u ovakvoj nekoj organizaciji, bilo da to gledamo sa strane.

A kako je u Banjoj Luci?

Da su mladi i u ovom dijelu BiH zabrinjavajuće pasivni, poznato je odavno svima, pa i njima samima. Većina se, ipak, ne interesuje za sopstvenu sudbinu, a onaj mali procenat koji se na to odluči ima, uglavnom, dva pravca djelovanja: politički aktivizam i studentski aktivizam. „Novinar“ je istraživao kako se taj aktivizam odvija u praksi i kakva je njegova perspektiva.

Politika između napretka i interesa

Mnoge partije, posebno one veće, razvijaju svoje omladinske sektore, a o tome kakvo je stanje među najmlađim generacijama političara razgovarali smo sa Aleksandrom Zubić, članicom podmlatka DNS-a, i Davorom Šešićem, predsjednikom omladinskog ogranka SDS-a u Banjoj Luci.

Oboje su aktivni već nekoliko godina, i iskustva su im donekle slična. „Mladi se, uglavnom, učlanjuju pred izbore kako bi ostvarili neku ličnu korist i, ako stranka ne ostvari dobre rezultate, odlaze iz nje ili ostaju pasivni do narednih izbora, iako većina pri dolasku tvrdi da su im bitni ciljevi stranke i njena ideologija“, otkriva Davor. Da situacija nije drugačija ni sa druge strane političkog terena, potvđuje Aleksandra. „Da, mladi se većinom učlanjuju kako bi se lakše zaposlili ili ostvarili neku drugu ličnu korist, ali je činjenica i da su programi naših političkih partija međusobno veoma slični, kao i to da su vodeći članovi manje – više svih stranaka već prelazili iz jedne partije u drugu“. Za DNS po banjalučkim kuloarima kruži priča da je danas prvi izbor mladih jer je u vladajućoj koaliciji, ali je kvantitet podmlatka daleko manji u poređenju sa vladajućim SNSD-om, u koji se omladina donedavno masovno učlanjivala. S obzirom da je tamo konkurencija postala prevelika, mladi se okreću DNS-u gdje im se lakše „probiti“ i iskoristiti njihov trenutni politički položaj. „Tačno je da u DNS u skorije vrijeme prelazi masa, što mladih, što starijih političara, ali bez bliskosti sa samim vrhom partije, od njihovih interesnih ciljeva nema ništa“, iskrena je Aleksandra. „Međutim, mnogo mladih ostaje, i kada ne uspiju ostvariti takve ciljeve, a razlog za to je činjenica da podmladak DNS-a organizuje mnogo druženja i akcija za omladinu“. Naši sagovornici smatraju da vrhovi partija i dalje nemaju pravu predstavu o značaju njihovih podmladaka, pa im i dalje ne posvećuju dovoljno pažnje i prostora za njihove ideje, već ih uglavnom koriste za „fizičke poslove“ tokom kampanje. Ipak, put ka vrhu postaje prohodniji i situacija se popravlja, a Davor tvrdi da je dobar pokazatelj to što je poslanički klub SDS-a najmlađi u Narodnoj skupštini RS. Nezaintereosvanost većine mladih ostaje problem našeg društva, slažu se oboje, mada Davor dodaje: „Kada se radi o ozbiljnom bavljenju politikom, uvijek sam više za kvalitet nego za kvantitet“.

Slučajevi političkog angažovanja mladih mimo partija kod nas su rjeđi od redovnih plata, a jedan takav slučaj dogodio se početkom prošle godine, kada je student Stefan Filipović putem Fejsbuka pokrenuo proteste povodom lošeg stanja u društvu. Na dva organizovana okupljanja skupilo se nekoliko stotina ljudi, a Stefan smatra da je na brojnost uticala kombinacija straha i letargije. „Želio sam alarmirati društvo, ponudio sam se da ‘pokupim udarce’ u ime ostalih, ali ništa, iako sam zadovoljan time što sam pokušao“, govori on. Prisjeća se da je ‘udaraca’ bilo, prije svega kroz, kako kaže, „medijski spin režimskih medija“. Tada nije bio član nijedne partije, naknadno se pridružio PDP-u, ali vjeruje da slijepo slušanje naredbi vrha bilo koje stranke ne donosi ništa dobro. „Ako vam kažu da vaše umne sposobnosti nisu bitne, da im trebate za podjelu letaka i nošenje majica sa nekim ‘izlizanim’ likovima, zapitajte se da li to i njihova djeca rade. Pored stranaka, tu su i nevladine i studentske organizacije; dovoljno opcija za mlade da odluče da li žele sami stvarati svoju budućnost ili prepustiti nekome da odlučuje o njoj“, zaključuje Stefan.

Studentske organizacije između ciljeva i ukrasa

Studentske organizacije, u pravilu zasnovane na volonterskom radu, su drug(ačij)i put organizovanja šačice aktivne omladine. Jednu grupu njih čine ispostave međunarodnih organizacija, koje su sve brojnije kod nas. AIESEC, o kojem je „Novinar” već pisao, IAESTE, ELSA i brojne druge organizacije rade na edukaciji i povezivanju studenata, svih ili studenata iz određene oblasti. Jedna od uže specijalizovanih je EESTEC, organizacija koja okuplja studente elektrotehnike. Slaven Živković, član EESTEC-a, nam pojašnjava da se radi o neprofitnoj organizaciji koja ima za cilj edukaciju studenata kroz radionice i seminare, kakav je nedavno održani „Soft Skills Academy”. „Takođe, ugošćavamo studente iz drugih gradova BiH i organizujemo međunarodne razmjene”, dodaje, „a sredstva obezbjeđujemo kroz sponzorstva i projekte”. Zbog prirode aktivnosti, ovakve organizacije sve više privlače mlade. Na pitanje o tome da li u svom radu blisko sarađuju sa domaćim studentskim organizacijama, Slaven nam, ipak, odgovara odrično.

Upravo je rad domaćih organizacija najčešće meta nezadovoljstva studenata. Naime, u Republici Srpskoj svaki fakultet na oba entitetska univerziteta ima svoj studentski savez. Predstavnici studentskih saveza se delegiraju u studentski parlament, po jedan na svakom univerzitetu, a na vrhu piramide se nalazi Unija studenata RS, kao krovna organizacija. Takođe, 2004. godine je grupa studenata nezadovoljnih radom navedenih struktura osnovala zasebnu organizaciju pod imenom SOBL (Studentska organizacija Univerziteta u Banjoj Luci).

Studentski savezi, kao najuža tijela, finansiraju se iz neobaveznih članarina, koje iznose 10 KM godišnje, i sredstava koja im ministarstva odobre po osnovu projekata. Procenat studenata koji članarinom podržavaju rad svojih saveza se na svim banjalučkim fakultetima kreće oko 10%, što im donosi relativno mali budžet, koji se, prema izvorima iz saveza, uglavnom utroši na tekuće troškove (knjigovodstvo, kancelarijski materijal, telefonske račune i sl.). Stoga se ovi organi baziraju samo na „sitne“ poslove, poput zastupanja interesa studenata u internim odnosima sa fakultetskim rukovodstvom, organizacije aktivnosti na fakultetu i organizacije studenstkih žurki, koje se, kako nam izvori otkrivaju, znaju javiti kao indirektni izvor finansiranja, jer vlasnici klubova, u slučaju uspješnih žurki, ponekad isplate određenu svotu „u znak zahvalnosti“, ili to učine sponzorisanjem neke naredne aktivnosti datog saveza. Novac koji vlasnici klubova isplaćuju studentskim organizacijama je, kako saznajemo, daleko veći kada se radi o višoj instanci, Studentskom parlamentu banjalučkog univerziteta.

Krijemo budžet kao zmija noge

Parlament potpisuje ugovor sa jednim klubom u kojem će organizovati žurke u toku godine, a premija koju klub isplaćuje, prema nezvaničnim informacijama, ide i do 10.000 KM, uz šta se često pridodaje i određen procenat od svake žurke. Da je budžet vječito osjetljiva tačka kod nas dokazuje i to da ove podatke nismo uspjeli provjeriti, jer nam je iz Parlamenta rečeno samo da su njihovi izvori finansiranja sredstva od Grada, Univerziteta i projektna sredstva od ministarstava, te da ne znaju koliki će im budžet biti ove godine jer „finansijska konstrukcija od prošle godine još nije zatvorena“, niti su im za ovu godinu odobrena sva sredstva. Na dodatna pitanja o budžetima prethodnih godina i iznosima odobrenim za aktivnosti koje su trenutno u toku nismo dobili nikakav odgovor, pa nezvanične informacije ostaju i dalje jedini pokazatelj finansijskog položaja Parlamenta, često u studentskoj javnosti najspornijeg pitanja. SOBL je bio dosta otvoreniji i, iako nam ni oni nisu mogli reći koliki će im biti ovogodišnji budžet, dali su nam na uvid podatke za prošlu godinu iz kojih se vidi da im je na ime četiri projekta iz budžeta odobreno ukupno 7.600 KM. SOBL se, osim putem projekata, finansira još iz sponzorstava, a prema broju glasova na prošlim izborima za organe SOBL-a, oni smatraju da uživaju podršku od oko 2.500 studenata.

Da je danas odnos između ove dvije organizacije korektan i da se ide u pravcu saradnje, potvrđuju nam i jedni i drugi, a prava slika toga su nedavno završene Studentske igre, ove godine organizovane zajednički. Odnos prema Uniji studenata je, međutim, različit. Dok iz SOBL-a ističu da podržavaju trenutno veoma aktuelnu akciju Unije protiv korupcije i nepotizma na Univerzitetu u Banjoj Luci, u Parlamentu misle drugačije. „Saradnja sa Unijom dosad nije bila na zavidnom nivou, u razloge ne bismo ulazili“, kažu iz Parlamenta. „Korupcije ima“, dodaju, „i uradićemo sve što je u našoj mogućnosti da je odstranimo, ali smatramo da ona ne postoji u tolikoj mjeri koliko se prikazuje“. Odgovor predsjednika Unije, Nikole Dronjka, na ove navode kao i na neka dodatna pitanja o radu Unije i spomenutoj akciji do objavljivanja teksta, ipak, nismo dobili. Na pitanje da li je nagomilane studentske probleme potrebno rješavati na drugačiji način, a ne samo sporadičnim medijskim napadima, SOBL podsjeća da su oni organizovali posljednje studentske proteste, 2007. godine, i da je „SOBL spreman biti organizator, ali je potrebna volja studenata“, dok iz Parlamenta poručuju: „Ta opcija uvijek stoji otvorena, ali mislimo da se stvari mogu riješiti i na ‘ljepši’ način, za šta treba vremena“.

A dok vrijeme prolazi, uz dužno poštovanje prema odlučnoj manjini, čini se da su mnoge tmurne slike sadašnjosti, od partijskih zapošljavanja, pa do netransparentnosti rada, većini mladih ipak prihvatljive percepcije budućnosti. Istoj onoj većini koja se u svakoj anketi izjašnjava kako bi rado napustila ovu zemlju jer im je sadašnje stanje nepodnošljivo.