Piše: Selma Asotić

Kada je prije dvije godine Muharem Serzbezovski, tadašnji poslanik u Domu naroda Federalnog Parlamenta, izjavio da „kada žena dobije šamar, zaboravi ono što ga je uzrokovalo“, jedino tužnije i potresnije od njegovih riječi bila je reakcija ostalih Parlamentaraca, koji su se smijuljili poput stidljivih tinejdžera i nešto došaptavali, vjerovatno komentarišući u stilu „Vid’ Muhe š'o je lud“. Svojim gnusnim ispadom, Serbezovski je nesvjesno dao najbolji prikaz pozicije žena u bh. društvu. „Ne smijemo zaboraviti da je naše mjesto na Balkanu, gdje su različiti standardi, mentalitet i odgoj u odnosu na zapad”, upozorio nas je prosvijećeni i inspirisani Muharem. Za razliku od zapada, kod nas je za šamar kojeg dobije uvijek kriva sama žena, i za razliku od zapada, žene na Balkanu trebaju znati gdje im je mjesto: u kuhinji, ispred šporeta.

Osim što preporučuje svakodnevnu podjelu vaspitnih šamarčina, balkanski „standardi, mentalitet i odgoj“  boje se dopustiti ženama bilo kakvo učešće u politici. Iako brojne potpisane konvencije obavezuju Bosnu i Hercegovinu da osigura spolnu ravnopravnost, te iako su provedeni zakoni koji nalažu spolnu jednakost i zabranjuju diskriminaciju, još uvijek nisu učinjeni konkretni koraci kako bi odluke na papiru postale stvarnost. Bosna i Hercegovina je 1993. godine ratificirala UN-ovu Konvenciju o eliminaciji diskriminacije žena (CEDAW), te se obavezala da će primjenjivati Pekinšku deklaraciju i Platformu za akciju, kao i Deklaraciju iz Kaira. 2004. godine osnovana je Agencija za ravnopravnost spolova BiH koja treba da prati i nadzire dosljedno provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova. Bosna i Hercegovina je izgleda spremna staviti potpis na bilo kakav ugovor o spolnoj jednakosti, ali patrijarhalno društvo i stereotipi o tradicionalnim ženskim ulogama još uvijek potiskuju žene ka marginama političkog i javnog života.

Zakonski okvir

Jedan od najznačajnih događaja  u borbi za jednakost desio se 2003., kada je Parlamentarna skupština BiH usvojila Zakon o ravnopravnosti spolova. Član 15. Zakona nalaže jednaku spolnu zastupljenost i jednako učešće žena u javnom životu:

„Radi ravnopravne zastupljenosti spolova, procent učešća spolova u tijelima vlasti na svim nivoima, uključujući sudsku, zakonodavnu i izvršnu vlast, kao i sve ostale javne službe, komisije i odbore, uključujući i učešće u tijelima koja predstavljaju državu na međunarodnom nivou, u pravilu će odražavati ravnopravnu zastupljenost spolova.“

Iako je to značajan korak kojim bi se trebala osigurati jednaka zastupljenost na svim nivoima vlasti, Zakon o ravnopravnosti spolova ipak nije donio značajno poboljšanje. Nije, jer u kompleksnoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, koja već ima i vrlo komplikovane kvote etničke zastupljenosti, potrebno je sa Zakonom o ravnopravnosti spolova uskladiti i ostale zakonske regulative. Komitet za eliminaciju diskriminacije žena je 2006. godine istakao upravo ovaj nedostatak sinhronizacije zakona kao jedan od osnovnih problema lošeg položaja žena u bosanskohercegovačkom društvu. Članovi 15. i 16. Komiteta glase:

15. Komitet izražava zabrinutost da usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova još uvijek nije dovelo do harmonizacije postojeće legislative sa ovim Zakonom kako se tražilo, iako je formuliran veliki broj amandmana.
16. Preporuka Komiteta je da država članica ubrza postupak harmoniziranja zakona, kako bi se ispoštovala obaveza utvrđena Zakonom o ravnopravnosti spolova (član 30. stav 2), kao i svim članovima Konvencije, te uspostavi procedure za uspješnu provedbu i izvršavanje navedenih zakona.

Komitet je također upozorio i da jednaka zastupljenost spolova na svim nivioima vlasti predviđena Zakonom o ravnopravnosti spolova, nije ugrađena i u Izborni zakon, što je dovelo do smanjenja ženskih zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Članom 30. Komitet preporučuje harmonizaciju ove dvije zakonske regulative:

30. Komitet zahtijeva da država članica što prije harmonizira Izborni zakon sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, te da pojača i sprovede mjere za veću zastupljenost žena u izabranim i imenovanim tijelima i na funkcijama u procesima donošenja odluka u državnoj upravi, sudstvu, kao i na funkcijama u državnim kompanijama, između ostalog i putem provedbe privremenih specijalnih mjera, uv skladu sa članom 4., stav 1. Konvencije i Općim preporukama 25. Komitet, također, podstiče državu članicu da senzitivira privatna preduzeća, sindikate i političke stranke u cilju unapređivanja žena u procesima donošenja odluka.

Preporuke Komiteta ostale su neuvažene. Izmjenom i dopunom  Zakona o ravnopravnosti spolova 2009. godine, postavljen je minimum od 40% zastupljenosti suprotnog spola, ali nije izmijenjen Izborni zakon koji nalaže minimum od 30% zastupljenosti suprotnog spola na kandidatskim listama. Ova zakonska diskrepancija najbolji je pokazatelj tek fiktivne spremnosti države BiH da omogući ženama jednako učešće u političkoj areni. Mada zagarantovana de jure, proći će dosta vremena prije no što spolna jednakost postane i činjenica.

Žene u sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti

Neposredno prije rata, žene su sačinjavale 24% predstavnika u Parlamentarnoj skupštini. Najveći procenat ženskih predstavnika u vrhovnom zakonodavnom tijelu ostvaren je na opštim izborima 1998., kada su žene sačinjavale 30,2% od svih predstavnika/ca. Na svakim slijedećim izborima bilježi se znatan pad zastupljenosti žena. Nakon izbora 2010., mizeran broj političarki ušao je u saziv vlasti. U Vijeću ministara ne sjedi niti jedna jedina žena. Federalna vlada nešto je bolja, ali samo za jednu predstavnicu; Branka Đurić jedina je ministrica u Federaciji, i zadužena je za okoliš i turizam. Žena nema ni u vladi Hercegovačko-neretvanskog, Srednjobosanskog i Posavskog kantona. Žene su najviše zastupljene u vladi Republike Srpske, gdje ih ima u velikom, značajnom, strašnom broju od čak pet. Procentualno, žene zauzimaju 15% čelnih pozicija, što nas stavlja daleko ispod evropskog standarda. Valjda ne treba ni spominjati kako nijedna žena dosada nije izabrana kao član Predsjedništva BiH. Niti smo ikada imali ženu premijerku. Još od prvih poslijeratnih izbora, muškarci imaju apsolutnu i neprikosnovenu dominaciju na svim nivoima vlasti.

Smijuljenje i došaptavanje zastupnika Doma naroda Federalnog Parlamenta nakon šovinističkog ispada Muharema Serbezovskog nije začuđujuće. Serbezovski je vjerovatno izrekao pritajeno ubjeđenje većine njih o prirodi balkanskog mentaliteta i odgoja. A mentalitet i odgoj su oduvijek bili nadasve patrijarhalni. I zato je moguće da ti isti Parlamentarci donesu na desetine zakonskih regulativa o spolnoj jednakosti i nediskriminaciji, ali da potom nisu voljni omogućiti uslove za njihovu sprovedbu. Jer prije no što mjere iz Zakona o ravnopravnosti spolova postanu stvarnost, najprije treba doći do promjene u stavovima i mišljenjima, najprije se treba odreći balkanskog odgoja i mentaliteta. Dok se to ne desi, političarke na izborima umjesto glasa mogu dobiti samo šamar jer se miješaju u muška posla. Šamar, i možda pokoju besplatnu kecelju, novu odoru za staro radno mjesto.