Piše: Adnan Omerhodžić

Danas je dan za mnoge običan, ali za one prave i iskrene patriote je itekako važan. Na današnji datum se, naime, navršava 622. godine otkako je preminuo posljedni ban i prvi kralj Bosne – Tvrtko I Kotromanić. Tvrtko I je ličnost koja, bez obzira na vaše mišljenje, te vjersko i nacionalno opredjeljenje, izaziva poštovanje zbog onoga što je napravio od Bosne, ali i Hercegovine, Dalmacije i dijelova Crne Gore i Srbije. Eh volio bih sad napisati rečenicu: „U historiju Bosne i Hercegovine upisan je zlatnim slovima, kao vladar koji je…“, ali ta ideja se završava tu, jer pričati o zlatnim slovima je malo diskutabilno, a ništa manje diskutabilna nije ni naša (trostrana) historija, pa ćemo se držati činjenice da je neosporno bio veliki čovjek, vojskovođa i vladar. Da nam je država onakva kakva bi trebala biti, mogli bismo kazati da je Tvrtko I najveći sin naše jedne jedine, ali…

Pred-tvrtkovsko doba

Tvrtko se rodio oko 1338. godine, u doba kada je vladao njegov stric Stjepan II Kotromanić, kao sin Vladislava Kotromanića, brata bana Stjepana II i Jelene Šubić, potomka poznate hrvatske plemićke kuće Šubića. No, proći će još petnaest godina dok Tvrtko ne stupi na prijestolje. O njegovom životu prije stupanja na presto nema podataka, osim da je kasnije dobio brata – Vuka, koji će mu kasnije prouzrokovati puno problema. Stjepan II Kotromanić je vladao duže od 30 godina i tokom 1353. godine je preminuo.  Njegove najveće zasluge su bile te da je malu Bosnu uspio proširiti „od Save do mora“, dao joj je ponos i popločao put ka zenitu koji će doći sa njegovim nasljednikom, a osim toga je i uspio udati kćer za ugarskog kralja, koji je tada bio veoma moćan. Mnogi su očekivali da će nakon smrti Stjepana II doći do stagnacije i opadanja bosanske vlasti. Prvi razlog za to su bile moguće spletke oko nasljedstva, jer Stjepan II nije imao muškog potomka, što bi pojedine vojvode mogle iskoristiti da ostvare svoje pretenzije na vlast. Naravno, tu je bila i uvijek prisutna opasnost od susjeda koji su oduvijek tražili komad bosanske zemlje za sebe. Na svu sreću, to se nije desilo. Bosanski stanak (državni sabor srednjovjekovne Bosne) bansku je čast dodijelio dječaku – Tvrtku. Ovaj potez je iznenadio mnoge kraljevske kuće širom Evrope. Tako se na tron bana zemlje Bosne popeo Tvrtko, dječak od petnaest godina. Poslije Tvrtkove smrti, Bosna, koju je ostavio iza sebe, bila je dva puta veća nego kad ju je naslijedio od svog strica Stjepana II. Međutim, sami početak vladavine nije bio lagan, štaviše, moglo bi se reći da je prošao put preko trnja do zvijezda.

Ban Tvrtko

Šta se moglo očekivati od petnaestogodišnjeg djeteta? Kakve odluke je on mogao donijeti? Kako bi se spriječile eventualne neugodnosti, Tvrtku je na samom početku pomogao njegov otac Vladislav, koji je već imao iskustvo u vođenju države. Naime, posljednih godina svoje vladavine, Stjepan II je teško obolio, pa je poslove u njegovo ime obavljao Vladislav. Novi ban je bio solidno primljen od plemstva Bosne i to mu je dalo dobre temelje za dalji rad. Međutim, problemi su došli odakle se nije nadao – iz njegove kuće. Mlađi brat Vukac je digao bunu protiv brata, pa je mladi ban zajedno sa majkom bio prisiljen pobjeći iz Bosne, i to ne jednom, nego dvaput. Prvi put se sklonio u februaru 1366. u Ugarsku, ali se mjesec dana kasnije vratio i od brata Vukca oduzeo ionako uzurpiranu vlast. Podmukli sukobi su slomljeni godinu dana kasnije, uz presudnu pomoć ugarskog kralja Ludovika, koji je bio u krvnom srodstvu sa mladim banom. Brat Vukac se, bez oproštaja koji nije ni tražio, povukao u Dubrovnik i odatle je, po svim europskim dvorovima, uključujući i papski, prikazivao Bosnu u najcrnjim heretičkim bojama. Nakon toga se, ohrabren, Tvrtko prvi put potpisuje na dokumentima „milošću božijom gospodin mnogim zemljam, Bosni, i Soli i Usori i Donjim Krajem i Podrinju i humski gospodin“. Ban Tvrtko je odmah pokazao da se ne boji nikog, te je promijenio svoju vojnu strategiju. Do njega su svi banovi imali defanzivnu taktiku i branili su svoje teritorije, međutim Tvrtko je prvi vladar Bosne koji je krenuo u protunapad na susjedne zemlje, nakon što je Bosna godinama bila meta njihovih napada. U tim svojim pohodima, Tvrko je bio i više nego uspješan. Pohod na Crnu Goru okončao je širenjem bosanske vlasti sve do Kotora. Nakon toga se posvetio pohodima protiv Srbije i stigao do Sjenice u današnjem Sandžaku. Mladi ban je skrenuo pažnju na sebe, pa je u to vrijeme, kao neženja, postao zanimljiv mnogim evropskim dvorovima. Uz pomoć ugarskog kralja Ludovika i njegove žene, oženio je bugarsku princezu Doroteju 1374. godine. Nije najjasnije da li je s njom dobio Tvrtka II Tvrtkovića. Doroteja je umrla 1390. godine. Iako se Tvrtko poslije toga nije ženio, pripisuje mu se troje vanbračne djece: Stjepan Ostoja, Vuk Banić i Jelena.

Kralj Tvrtko

Tvrtko je sada već imao, za tadašnje uslove, veliku državu. Vlast je bila jaka, a unutrašnji odnosi uređeni. Osim toga, Bosna je tada važila i za ekonomsku silu, koja je svoju privredu bazirala na bogatim nalazištima zlata, srebra, olova i drugih vrijednih metala. U takvim prilikama je Tvrtko odlučio da svoju zemlju sa ranga banovine uzdigne u rang kraljevstva. To se desilo na Mitrovdan, 26. oktobra, 1377. godine. Međutim, tu postoje određena neslaganja. Neki smatraju da je krunidba bila u Milima kraj Visokog i da se tu krunisao kao „kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju“. Drugi pak smatraju da je tu titulu dobio u manastiru Mileševa u Polimlju, mada je utvrđeno da Mileševa nije bila mitropolija u vrijeme krunisanja. Bilo kako bilo, ban Tvrtko je u 39. godini postao kralj Tvrtko I Kotromanić, a banovina Bosna kraljevina Bosna! Tvrtko je u idućim godinama osnažio svoje granice i ekonomiju, te je toliko uredio državu da je kraljevina Bosna u to vrijeme bila kao Evropska unija za ostale zemlje. A i sami možemo vidjeti kakav je odnos snaga danas. Nakon toga počinju da prijete i Osmanlije, kao nova sila sa istoka. Međutim, 1388. Tvrtko I je kod Bileće poslao svog vojskovođu Vlatka Vukovića, koji je do koljena potukao osmanske snage. Poslije toga, Trogir i Split priznaju bosansku vlast i bivaju integrisani u bosansko kraljevstvo. Tvrtko se nije zasitio, pa je svojom napadačkom taktikom 1390. godine zauzeo i ostrva Brač, Hvar, Korčulu, Šoltu i Čiovo, te se prozvao „Božjom milošću slavni kralj Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja i Raške“. Kako je Tvrtko tad bio na vrhuncu svoje moći, a i udovac, ponovo je postao zanimljiv mnogim vladarskim kućama. Započeo je pregovore sa austrijskim hercegom Albertom III Habsburškim o ženidbi neke princeze, ali je odjednom stigla vijest da je Tvrtko I umro. Imao je svega 53 godine. Pošto je u isto vrijeme umro i njegov saveznik Ivan Paližna, a poznato je da su obojica bili protivnici novog ugarskog kralja Sigismunda, počele su priče o uroti, međutim dokaza nije bilo.

Tvrtkovo naslijeđe

Tvrtko I je sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju Mile. Svojim nasljednicima je ostavio veliko i dobro uređeno kraljevstvo. Koliko je Bosna tada bila poštovana i cijenjena pokazuje zlatnik koji se kovao. Tvrtkov dukat bio je 4 puta veći od osmanskog, imao je 24 karata, bio je širok 4 centimetra i težak 16 grama. Ovaj zlatnik je bio važan i zbog simbolike. Na jednoj strani se nalazio grb Bosanskog kraljevstva, sa šest ljiljana i još dva ljiljana sa strane, a na drugoj strani je bio propeti lav, simbol moći njegovog kraljevstva. Koliko ga je plemstvo poštovalo pokazuje činjenica da su oba njegova sina, i Stjepan Ostoja i Tvrtko II, bili izabrani za kraljeve. Tokom svoje vladavine kralj Tvrtko I Kotromanić je od Bosne stvorio respektabilnu evropsku državu, koja je doživjela političku, kulturnu i privrednu ekspanziju.

A kakav je danas spomen na našeg prvog kralja? Treba biti iskren i reći da je njegova uloga zbog današnjeg političkog ozračja marginalizirana, ali da nije zaboravljena. Tome svjedoče mnoge skulpture, a najpoznatija je ona u Tuzli koja je otkrivena u septembru prošle godine. Mnoge ulice u više gradova BiH nose njegovo ime, a postoji i poštanska markica sa njegovim likom. I to je životna priča o Tvrtku Kotromaniću – posljednjem bosanskom banu i prvom bosanskom kralju, koji je na današnji dan, prije 622 godine, preminuo.