Bermudski trokut – vječna misterija ili opravdanje ljudske greške?

Piše: Adnan Omerhodžić

Kažu da je u ljudskoj prirodi da se bojimo nepoznatih stvari. Takvih stvari je puno oko nas, pa smo po automatizmu strašljivi. No, upravo taj strah je u isto vrijeme i zanimljiv. Također, čovjek je i istraživač, jer bez istraživanja ne bismo znali za mnoge stvari. Ipak, koliko god se trudili i istraživali, neke stvari će nam ostati zauvijek tajanstvene i bez valjanog objašnjenja. Jedna od njih je svakako i misterija Bermudskog trokuta.

Šta je Bermudski trokut?1

Bermudski trokut ili Đavolji trokut predstavlja prostor između Floride, i otoka Portoriko i Bermuda. Taj prostor ima oblik trokuta, pa logično, odatle i naziv, a zauzima oko 1200 kvadratnih metara. Postoje podaci koji datiraju iz XV stoljeća i tiču se nestanka brodova u tom prostoru, a navodno je i sam Kristifor Kolumbo na putu u Novi svijet u tom prostoru imao problema sa navigacijom, a primijećena su i neka čudna svjetla na nebu. No ipak, Kolumbo je „preživio“ i naposlijetku je stigao u Novi svijet. Nezvanični podaci i statistike govore da je u Bermudskom trokutu do sada nestalo više od 8000 ljudi, te više desetina aviona i brodova. Pojam „Bermudski trokut“ prvi je upotrijebio Vincent Gaddis u svom članku „The Deadly Bermuda Triangle“, koji je objavljen u februaru 1964. godine. Zbog nestanka velikog broja ljudi i prevoznih sredstava, od kojih su neka bila zaista velika, Bermudski trokut se počeo povezivati i sa vanzemaljcima i NLO-ima. Pisac M. K. Jessup je prvi koji je povezao Bermudski trokut sa vanzemaljcima u knjizi „The Case for the UFO“. Kraj pedesetih i početak šezdesetih godina je bio period kada naučnofantastična ostvarenja u filmskoj industriji postaju sve popularnija, pa je tako i misterija Bermudskog trokuta odjednom dobila na značaju i postaje općeprihvaćena.

Kako i kada je sve počelo?

Jedan od prvih poznatijih slučajeva iz Bermudskog trokuta je nestanak broda Mary Celeste 1872. godine. Brod je ipak, za razliku od mnogih kasnijih slučajeva, pronađen mjesec dana nakon prijavljenog nestanka. I nakon mjesec dana brod je bio u dobrom stanju, pronađeni kapetanov dnevnik bio je otvoren, pa čak je i čaj još bio u šoljicama, no cijela posada je nestala. Nijedan član nikad nije pronađen. Idući slučaj koji je „proslavio“ Bermudski trokut je nestanak broda USS Cyclop. Brod je nestao u martu 1918. godine. U to doba je to bio jedan od najvećih brodova na svijetu, dug 154 metra i 14500 tona. Ipak, brod nikada nije pronađen.2

Sigurno najpoznatiji slučaj je nestanak Leta 19. Peti decembar 1945. godine, pet, tadašnjih, najsavremenijih aviona TBM Avenger trebalo je da urade jednostavnu vježbu prelijetanja „neprijateljskih“ linija i gađanje iz zraka. Međutim, ubrzo nakon polijetanja došlo je do problema sa navigacijom i snalaženjem u prostoru. Baza se zadnji put čula sa komadantom leta kada su avioni imali goriva još za nekih 20 minuta leta. Nakon toga je pokrenuta jedna od najvećih potraga tog vremena u kojoj su učestvovali svi raspoloživi avioni i brodovi. Treba li spomenuti da tijela i olupine nikada nisu pronađeni?

Da ne bismo nabrajali sve nestanke, a kojih je zaista bilo mnogo, spomenut ćemo samo posljednji. Britanska fregata je u julu 1997. godine pronašla napuštenu jahtu. Ispostavilo se da jahta pripada njemačkom paru – Ralfu Schillingu i njegovoj supruzi, čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci ranije. Odmah su se uspostavile paralele sa nestankom i pronalaskom broda Mary Celeste – pronađena je sva odjeća, pepeljare su bile pune, a pronađen je i brodski dnevnik koji je bio otvoren.

„Kosmički posjetioci“

I danas se vode debate o Bermudskom trokutu. Nagađanja su različita; od toga da je to mjesto iskrivljenja i čudnih energetskih polja, gdje su, zbog elektromagnetnih utjecaja, radio i navigacioni uređaji beskorisni, pa sve do toga da su u nestanke uključene natprirodne slike, pa čak i vanzemaljci. Šezdesetih godina naučnik Ivan T. Sanderson napravio je popis svih mjesta u svijetu na kojima su se desili misteriozni nestanci brodova i aviona. No, on je za slučaj Bermudskog trokuta dao pomalo nevjerovatno objašnjenje – da postoji ljudima nepoznata podvodna civilizacija. On je smatrao da nas proučavaju i da možda u nama vide opasnost po sebe, pa zbog toga povremeno izlaze iz okeana i otimaju brodove i avione.

Sličnu teoriju je razvio i Charles Berlitz, američki lingvista i autor knjige o Bermudskom trokutu. On smatra da taj prostor predstavlja izvjestan portal kroz koji „kosmički posjetioci“ dolaze i odlaze zbog proučavanja ljudi i naučnih eksperimentisanja.

Čak su i Rusi 1982. godine poslali jednu ekspediciju sa ciljem otkrivanja istine, međutim ona je ubrzo vraćena, jer je komandant broda jedno jutro pronađen mrtav pod nerazjašnjenim i jako čudnim okolnostima. To je pokolebalo ostale i vratili su se u Rusiju bez rezultata.

Šta kaže nauka?

Osim ovih fantastičnih teorija, postoje naravno i one mnogo realnije. One za nestanke ističu golfske struje, nepredvidljive vremenske uslove u tom dijelu i neke magnetske sile koje čudno utječu na kompase i navigacijske uređaje kao krivce.

5

Joseph Monaghan i  David May, sa Univerziteta Monak u Australiji, prije dvije godine su objavili rezultate svog istraživanja povodom nestanaka u Bermudskom trokutu. Oni su otkrili da na morskom dnu u području između obale Portorika, jugoistočne obale Majamija i Bermuda, postoje značajne količine metan-hidrata i brojni tragovi erupcija. Kada dođe do erupcije metana, dolazi do pukotine na morskom dnu iz koje izlaze veliki mjehuri koji se dodatno šire i putuju prema površini.  Monaghan i May tvrde da takvi ogromni mjehuri, u trenutku kada izađu na površinu, mogu da prevrnu i velike brodove, a plin, kada uđe u motore aviona koji u tom trenutku lete iznad mjehura, može da uzrokuje teška oštećenja motora i rušenje u more. Nažalost, more je preveliko i ne postoji opcija njegovog provjetravanja, pa je ova teorija još uvijek nedokazana u potpunosti.

U aprilu prošle godine, dr. Verlag Mayer objavio je rezultate svog istraživanja. On je pomoću sonarne tehnologije, na dubini od 2.000 metara, otkrio neobičnu tvorevinu koja liči na piramidu. Površina joj je potpuno glatka, djelimično i providna, pa on veruje da je sačinjena od stakla, a možda čak i od kristala. Ova „piramida“ je veća od onih egipatskih – četvorougaona baza duga je 300, a široka 200 metara, a vrh joj doseže oko 200 metara iznad morskog dna. Dr. Mayer tvrdi da se na vrhu nalaze dvije velike rupe, a kroz jednu od njih voda prolazi velikom brzinom i tako stvara snažni podvodni talas, koji dalje uzrokuje veliki vrtlog. Zbog njega se na površini vode formira izmaglica i talasi koji sve povlače ka dnu. Kao i kod svake teorije, i ova ima svoje pristalice i one koji negiraju ovo. Međutim, može se primijetiti da je piramida koju je pronašao dr. Mayer fizički povezana sa ovim prostorom, koji je i sam piramidalan.

Bermudski trokut nije izoliran slučaj

U Brazilu je 1988. godine objavljeno da je dio mora između obala Rija i Espirito Santa novi Bermudski trokut. To su potkrijepili činjenicom da je od februara 1987. do maja 1988. na tom prostoru nestalo 200 ribara i više desetina brodova. Brazilska vlada sprovela je višemjesečno istraživanje, međutim ono nije ponudilo nikakve racionalne odgovore.

Na drugom kraju svijeta, Japanci imaju svoje „Đavolje more“. Smješteno je uz istočnu obalu, i baš kao i Bermudski trokut, poznato je po svojim misterioznim nestancima, magnetskim karakteristikama i naglim promjenama vremena.

Čak se i u Jadranu nalazi jedna ukleta zona – „Vražiji četverokut“. Ona je smještena u vodenom pojasu izmedu St. Benedeta del Tronta i Pescare, u blizini italijanske obale. Kao i svugdje, i ovdje su zabilježeni mnogi nestanci, ali ovo je mjesto zanimljivo i zbog toga što su prijavljeni vodeni stubovi koji su se dizali iz mirnog mora, crvene svjetlosti, a viđena su i neidentificirana plovila.

Jesmo li daleko od istine?

Na kraju se postavlja pitanje šta je od toga istina? Da li se zaista radi o nečemu natprirodnom, ili je ipak nauka, glas razuma, objasnila fenomen Bermudskog trokuta? Danas ovim prostorom prolaze mnogi brodovi i avioni bez ikakvih problema, pa su mnogi pokušali nestanke objasnili ljudskog greškom (dezorijentacija, umor, pogrešna procjena goriva) kao i činjenicom da su avioni i brodovi mnogo tehnološki napredovali u odnosu na doba kada su se desili najveći nestanci. Ipak, sve i da je tako, trebali bi pronaći olupine na dnu mora? No, njih nema. Pored svih silnih nestanaka, službene statistike osiguravajućih kuća govore da na tom području ne postoji veća opasnost, nego na nekom drugom području na moru. Pa šta je, onda, prava istina? Ona je tu negdje između, ali jedno je sigurno – u posljednjih 50 godina turizam je na Bermudskim otocima upravo zbog “zone sumraka” procvjetao. Uprkos svim istraživanjima, Bermudski trokut je sačuvao svoje tajne, baš kako i priliči jednoj od najvećih misterija na svijetu.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s